Ognjen Vukojević o trenerskoj karijeri, svojem Bjelovaru, reprezentaciji i Euru te užasu u drugoj domovini

Polako se u zraku osjeti euforija, pred vratima je Europsko prvenstvo, a mi smo se uoči prve utakmice Hrvatske (Španjolska, 15. lipnja) sjetili našeg Ogija iz Bjelovara. Ognjen Vukojević imao je lijepu igračku karijeru, dogurao je i do reprezentacije. Zapravo ne ‘dogurao’ nego je dugi niz godina bio važan dio Vatrenih za koje je upisao 55 nastupa uz četiri pogotka. On je zapravo najbolji primjer djeci da se može uspjeti čak i ako krećete iz amaterskog okruženja, iz malog grada…

Nakon što je 2017. zaključio igračku karijeru i dalje je ostao u nogometu kao skaut, trener i izbornik. Raspored mu je zadnjih godina bio prenatrpan, ‘snimao’ je i analizirao za kijevski Dinamo i hrvatskog izbornika Zlatka Dalića, bio pomoćni trener u ukrajinskom klubu te je izbornik U-20 i sada U-23 selekcije. Nije ga lako uloviti, ali…

Na ‘meniju’ su nam bile razne nogometne teme no željeli smo prvo saznati nešto o njegovom trenerskom putu i osobnim ambicijama.

‘Puno toga sam prošao u kijevskom Dinamu i hrvatskoj reprezentaciji. Imao sam čast učiti od velikih trenera kao što su Mircea Lucescu i Zlatko Dalić na čemu sam im zahvalan. Dobio sam priliku voditi hrvatsku reprezentaciju U-20 i U-23. Bio sam igrač, skaut, sada izbornik… Trener u Ligama petice ili HNL-u? Nikada ne možete znati što vrijeme nosi’, ostao je pomalo tajanstven Vukojević, ali on ionako nije volio gledati predaleko u budućnost, važnija mu je sadašnjost.

Nikada nije ni bio od velikih riječi. Skroman i predan, na terenu je uvijek ‘govorio’ s pretrčanim kilometrima i požrtvovnošću. Pred njime su novi izazovi i svjestan je i sam da će o njemu ionako u budućnosti odlučivati rezultati. Sada kormilari u mladim nacionalnim vrstama i pozorno prati da neki talent, dečko koji obećava, ne pobjegne…

‘Igrači imaju taj prelazni period kad izađu iz juniorskog staža i krenu u seniorski nogomet. Te dvije godine su ključne za njihov razvoj. Pa ne mogu svi odmah ući u prve momčadi Dinama, Hajduka, Rijeke i Osijeka. Treba pratiti i one druge, jer imamo malu nogometnu bazu. Hrvatska si ne smije dozvoliti da izgubi niti jednog talenta, da nam prođe ispod ‘radara’. Netko sazrije ranije, a netko kasnije. Shvaćaju to dobro i u Savezu, a ja sam dobio priliku kako bih u tome pomogao svojim iskustvom, jer puno sam prošao i kao igrač i skaut i kao direktor kijevskog Dinama za istočnu Europu. U svojoj karijeri sam tako obuhvatio sve – od igranja nogometa, treniranja pa do kancelarije.’

Ne može se odlučiti je li mu bilo teže/lakše kao igraču ili sada kao skautu i treneru, ali jasno zna što mu je glavni cilj.

‘Po meni je najbitnije da stvorim igrača za reprezentaciju, a što se tiče trenerske filozofije uvijek ću se prilagoditi sustavu i igračima koje imam. Svi bi mi htjeli da nam momčadi igraju kao Manchester City i Barcelona, ali to nije moguće. Moraš upoznati kvalitetu igrača kojem imaš te im prilagoditi sustav i način rada.’

Bez obzira što je gotovo dva desetljeća među elitom, u društvu najvećih igrača, trenera i klubova, nije zaboravio put odakle je krenuo. Zapravo, kad god uhvati vremena i navrati do rodnog grada, obavezno ode na Gradski stadion na utakmicu NK Bjelovara.

‘Naravno da ga pratim, kao i Mladost Ždralove. Drago mi je što imamo dva kluba u tom trećeligaškom rangu natjecanja (SuperSport 2. NL). Drago mi je zbog NK Bjelovara koji se posložio, a ja kao bivši igrač pomažem maksimalno koliko god mogu. Sretan sam i zbog Mladosti koja zaista ulaže velika sredstva i nedostaje im još taj rezultatski iskorak (plasman u SuperSport 1. NL op.a.) koji priželjkuju zadnjih sezona. No stalno su blizu, vjerujem da će i to doći, a Mladost ima i sjajne juniore. Isto tako odlično je što gradonačelnik Dario Hrebak brine za klubove, puno se uložilo u infrastrukturu, Bjelovar nikada nije imao tako dobre uvjete i to je jedan veliki plus za njihove ambicije. Nadam se da će se i nogometne škole dignuti na još jednu višu razinu kako bi sutra i nekoga s našeg područja gledali u reprezentaciji. Moram priznati da je Bjelovar odlično vođen, imaju svoje ambicije, predsjednik Ivan Ščrbačić je na normalnim nogama, zna kakva je situacija i da naglasak treba biti na mladima i Školi nogometa.’

Vidite li se uopće u budućnosti u nekom od bjelovarskih klubova kao trener, predsjednik, sportski direktor…

‘Zasad ne razmišljam o tome, volim im pomoći kad god mogu i koliko mogu, dolazim na utakmice, a što će biti za 10-15 godina, nitko ne može znati.’

Živjeli ste zbog nogometa u Koprivnici (Slaven Belupo), Lierseu, pa u metropolama Zagrebu (Dinamo), Kijevu (Dinamo), Moskvi, (Spartak), Beču (Austria), gdje vam je bilo najljepše?

‘Hvala Bogu, tijekom karijere živio sam stvarno u najljepšim gradovima i zaista tamo uživao. Ne mogu se odlučiti samo za jedan, jer su me ljudi voljeli gdje god sam bio, a kada sam odlazio, uvijek sam ostavio ‘otvorena vrata’. Upoznao sam puno dobrih ljudi, stekao prijatelje i to je još jedno veliko bogatstvo koje mi je donio nogomet.’

Nažalost, jedna od zemlji u kojima ste ostavili dubok trag kao nogometaš, proživljava strahote. Kako gledate na situaciju u Ukrajini?

‘To što se tamo događa je tragedija. Ukrajina je moja druga domovina. Žao mi je ljudi, djece. Pomažem im, nadam se kao i svi da će ovo zlo što prije završiti.’

Vratimo se na ljepše teme. Pred Hrvatskom je novo veliko natjecanje Euro. I dok sa svjetskih prvenstava imamo tri medalje, na kontinentalnoj smotri nikada nismo došli dalje od četvrtfinala.

‘Moje mišljenje je da prolazimo u drugi krug i to bi trebao biti cilj, a kada prođete u nokaut fazu onda je zaista sve moguće. Potrebno je i malo sreće. Nakon pobjede protiv Portugala narod je u euforiji. Izbornik Zlatko Dalić je toga svjestan i neće dozvoliti da igrači kao navijači polete. Svi bi mi voljeli zlato, ali treba ići polako, korak po korak, utakmicu po utakmicu, samo uz takav pristup sve je moguće. Favoriti? Teško je procijeniti, Englezi su odlični, Njemačka je domaćin, Španjolci s kojima otvaramo Euro su po običaju neugodni…’

Jako dobro pratite SuperSport HNL. Dinamo je opet prvak…

‘Dinamo je moj klub, osvojena je dvostruka kruna. Nakon ispadanja iz Europe od PAOK-a, ekipa nije potonula, nego se dignula. Dinamo se tada usredotočio na domaća natjecanja, a Hajduk i Rijeka su si sami krivi što nisu iskoristili krizu Modrih te je Dinamo na kraju zasluženo uzeo prvenstvo i Kup.’

Imate li uzor u trenerima?

‘Imao sam privilegiju igrati s najboljima i protiv najboljih, učio sam od najboljih. U trenerskoj karijeri, kao što sam ranije spomenuo, upijao sam znanje od Lucescua i Dalića, kao nogometaš sam surađivao s puno trenerskih imena i ne bih ih spominjao pa da slučajno nekoga ne zaboravim. Od svakoga sam pokušao uzeti ono najbolje u psihologiji, taktici, trenažnom procesu…’

Nakon utakmica, dok ste se tek kao klinac izgrađivali kao nogometaš, i na dan odmora ste neumorno trčali, trčali i trčali… Zato vam uspjeh nije pobjegao. Imate li poruku za dječake i djevojčice koji sanjaju o tome da jednom obuku dres najvećih hrvatskih klubova i reprezentacije?

‘Tajna uspjeha je da morate nogometu biti posvećeni od 0 do 24. Nije važan samo trening ili utakmice, nego i prehrana, rekuperacija, kako provodite slobodno vrijeme, trebate pratiti druge klubove, igrače kako bi znali što vas čeka. Morate stalno živjeti nogomet, jedino tako možete uspjeti’, zaključio je Ogi.