Svjetska bronca Ema Bugarinović: Neopisivo, drago mi je da je toliko ljudi uz mene, a sad idem na neke veće ciljeve

Ema Bugarinović je za rođendan najbolji poklon dobila od sebe same. U Južnoj Koreji, na svjetskom juniorskom prvenstvu u taekwondou, protutnjala je preko četiri suparnice i osvojila brončanu medalju. Nešto na što nas je navikavala na hrvatskim prvenstvima, brojnim međunarodnim turnirima, ali ovoga puta to je napravila na najvećoj mogućoj pozornici za ovaj dobni uzrast.

Dobila je zasluženi doček (čitajte OVDJE) od TK Fox, bili su tu i prijatelji, obitelj, svi oni su joj željeli čestitati na velikom uspjehu s kojim je Bjelovar stavila na svjetsku kartu sporta koji trenira 80 milijuna ljudi, ali samo probrano društvo uspije doći do postolja na najvećim natjecanjima. Ema je među njima, a vjerujemo kako je ovo tek početak jedne lijepe priče na međunarodnoj sceni i da ćemo od nje još ćuti puno lijepih vijesti.

‘Neopisivo, bez riječi sam nakon ovakvog dočeka, stvarno nešto predivno. Nisam očekivala baš ovo, jer sam mislila da će me dočekati obitelj i prijatelji, a ovo je puno veće. Drago mi je što je toliko ljudi uz mene i da su ponosni na ono što sam postigla’, rekla nam je nasmijana Ema.

Kako je prolazio cijeli turnir?

‘Cijelim putem sam si govorila u glavi kako ja to želim, mogu i kako ću to napraviti. To me cijeli dan vodilo do polufinala. Nažalost nisam uspjela doći do finala i zlatne medalje, ali sam zadovoljna ovim rezultatom. Idemo sad na neke veće ciljeve’

Polufinale protiv Marokanke je bilo finale prije finala, jedino ste joj vi uzeli jednu rundu na cijelom turniru?

‘Tako je, namučila sam je, cura koja je s njom bila u finalu, dobila je teške udarce u glavu. Jedino sam joj ja pružila veliki otpor.’

Što vam je prolazilo kroz glavu nakon što ste u polufinalu dobili prvu rundu?

‘Jednostavno taj me adrenalin svladao, a morala sam ostati smirena, nisam smjela razmišljati o već osiguranoj brončanoj medalji, ali…’

Tko vam je bio potpora do ovog uspjeha?

‘Na putu do bronce podržavali su me moja obitelj, prijatelji iz kluba, sparing partneri, cijeli moj razred, razrednik, svi ostali prijatelji s kojima se družim i cijela hrvatska taekwondo reprezentacija. Dobivala sam brojne savjete i potporu i bez njih ne bih bila tu.’

Koji vam je trenutak iz Koreje bio najposebniji?

‘Najbolji trenutak bio je kada su istekle posljednje sekunde u meču koji mi je donio medalju, jer sam ostvarila ono što sam toliko željela.’

Imaš li zacrtan neki cilj karijere?

‘Olimpijske igre!’

Kako je bilo u Južnoj Koreji?

‘Jako zanimljivo, bili smo dobra ekipa, meni je bilo odlično, svi smo se zabavili, jedno lijepo iskustvo. Hrana je bila… a dobra (ha, ha). Bilo je poteškoća s određenim obrocima, ali smo riješili te probleme.’

Sporazumijevanje s domaćim stanovništvom nije bilo baš lako?

‘Iznenadili bi se koliko tamo ljudi ne zna engleski jezik. Svakako smo se snalazili, govorom tijela, znakovni jezik i google translator. Dobro, neki su znali engleski, ali da, bilo je svega.’

Ema je u taekwondou od šeste godine, jedno desetljeće ga trenira…

‘Ovo mi je peti put da sam u reprezentaciji, bila sam prvakinja Hrvatske tri puta, europska klupska prvakinja dva puta, sudjelovala na Europskim prvenstvima, a na Europskom prvenstvu u Bukurešu peta u konkurenciji od mene starijih djevojaka. I sada SP i medalja što mi je najveći uspjeh.’

Imali ste dobrog sparing partnera u Patriku Hajdukoviću?

‘Patrik najbolje zna kroz što sam prolazila, jer smo se zajedno mučili, našom voljom, bodrili jedno drugo. Kad smo trenirali govorili smo si ‘ovo je za svjetsko prvenstvo’ i uspjeli smo zajedno.’

Slobodno vrijeme? Imaš li ga uopće?

‘Kada ga imam družim se s prijateljima ili odmaram, jer mi je ponekad i to potrebno. Znam i u slobodno vrijeme – trenirati’, jasna je bila Ema, koja je tek krenula ispisivati zlatne stranice bjelovarskog sporta.