Zaboravite na novac, vrhunske uvjete, medijsku slavu i da se sponzori otimaju za vas. U okruženju prepunom skromnosti i poniznosti, gdje morate paziti na svaki euro, one su dominirale, u 3. Hrvatskoj odbojkaškoj ligi Centar, te će od jeseni igrati 2. Hrvatsku odbojkašku ligu Sjever. Da, to su bjelovarske odbojkašice koje su daleko od ‘svjetala reflektora’ pokorile konkurenciju. Neopravdano zapostavljene pokazale su da zaslužuju više i bolje.
Bjelovarska prva ekipa sačinjena je od mlađih kadetkinja i kadetkinja, tinejdžerica koje za pobjede dobiju osmijeh i ‘pet’ od trenerice, pljesak odbojkaških fanova, zadovoljna lica obitelji i prijatelja te na kraju sezone pehar i medalje. I ništa više. No njima je i to dovoljno! Prava, čista ljubav prema sportu. Neiskvarenom sportu, jer tu se ne okreće lova.
Najveće zasluge za osvajanje titule, uz same cure, ima njihova trenerica Ana Marija Štimac Mostovac koja je za Bjelovarac otvorila dušu.
S obzirom da imate super mladi sastav, koliko je bilo teško raditi sa curama i na kraju osvojiti naslov bez iskustva za kojeg kažu da je uvijek potrebno za najveće domete?
‘To je ekipa djevojaka koja je zajedno od uzrasta mini odbojke. Možemo reći da su se zajedno rasle u klubu. U tom sastavu odigrale su se i cijelu prošlu sezonu, tada se nismo nadali nekom plasmanu, međutim zauzeli smo 2. mjesto na tablici, mjesto ispod OK Lipa Volley (Pakrac-Lipa, djevojke malo starije od naših). Tu smo vidjeli da imaju potencijala i ovu sezonu radili još više s ciljem osvajanja lige, što nam se i ostvarilo. Od 15 odigranih utakmica imali smo samo jednu izgubljenu i to 3:2 (zadnji set 15:13) kod OK Lipa Volley u gostima.’
Što biste istaknuli kao ključ konačne pobjede, što je bila vaša najveća snaga?
‘Kao trener pokušavam ih maksimalno motivirati da na treninzima čak i one najdosadnije vježbe odrađuju s punom snagom i koncentracijom. Cure su stvarno vrijedno trenirale, slušale, borile su se na utakmicama i rezultat nije mogao izostati.’
S kojim ste se sve problemima suočili tijekom sezone?
‘Od problema kroz sezonu izdvojila bih par ozljeda prve postave i to na kraju u zadnjih par utakmica, no jedna je ozbiljnija, puknuće ligamenta skočnog zgloba kod prvog srednjeg blokera, ostale smo sanirali i izgurali do kraja.’
Kakva su očekivanja u višem rangu, hoćete li se možda pojačati ili ćete se i dalje oslanjati na mladost i talent (uz naravno puno rada)?
‘Očekivanja nemamo, nadamo se samo da ostanemo u toj ligi, odnosno, da ne ispadnemo. To su sve seniorske ekipe, bit će to teško za našu mladost, no već prva sezona dat će im puno novih i boljih odbojkaških iskustava. Mislim da će više napredovati kroz te jače utakmice. O pojačanju ne razmišljamo, želim da one koje su izborile tu ligu i igraju. Druga stvar je što želim da u klubu igraju domaće cure, naše Bjelovarčanke (nemamo mi para za platit pojačanja).’
Kakva je budućnost ove ekipe ako ostane godinama na okupu?
‘Ako ova ekipa ostane na okupu, vjerujem da za par godina možemo konkurirati vrhu 2. lige, ali do toga još treba doći, a i naravno, zadržati okosnicu ekipe, što je teško jer završetkom srednje škole uglavnom odu iz kluba zbog upisa na fakultet.’
Koji su kratkoročni i dugoročni ciljevi ŽOK Bjelovar?
‘Kratkoročni je za jesen sanirati sve ozljede i krenuti s najjačim sastavom, odraditi dobre pripreme i krenuti odlučno s prvom utakmicom u višoj ligi. Dugoročni je svakako boriti za vrh 2. lige.’
Nije sve idealno, daleko je od toga, a vezano je uz financije, odnosno potporu grada, sponzora, uvjete…
‘Od grada dobivamo što nam pripada po nekom pravilniku, ali to nam nije dovoljno za troškove natjecanja. Nije nam bilo dovoljno za 3. ligu, a za 2. neće biti nikako. Troškovi putovanja koji će sada biti puno veći, veće sudačke takse za domaće utakmice… pokrivamo se uglavnom iz članarina koje plaćaju članice. Da nema članarine ne bi mogli igrati natjecateljsku ligu’, otkrila nam je Ana Marija te dodala:
‘Od sponzora nemamo nikoga, a i kada se uputi molba dobijemo odbijenicu s objašnjenjem da odbojka u Bjelovaru nije dovoljno atraktivan sport. Prijevoz za utakmice je kombinacija Sportske zajednice ili grada, ovisi o tome gdje je slobodan, a u većini slučajeva to je prijevoz osobnim automobilima.’
Trenerica Bjelovara željela je još nešto napomenuti:
‘Ta prva ekipa koja će sada igrati 2. ligu, trenira tri puta tjedno po sat i 15 minuta, što je definitivno premalo. Mi u to vrijeme odradimo kondiciju, snagu, tehniku, taktiku, igru. Premali termin za prvu ekipu, s druge strane ponosna sam zapravo što smo s toliko malo treninga toliko napravile.’
Kakva je baza, odnosno koliko ima djevojaka u ŽOK Bjelovar kroz sve kategorije, kako privlačite mlade da dođu igrati odbojku, koliko trenera radi?
‘Trenutno brojimo oko 100-tinjak djevojčica i djevojaka od 1. razreda osnovne škole do 3. razreda srednje škole. Starijih nema. Imamo uzrast djevojčice za mini odbojku, malu odbojku, mlađe kadetkinje i kadetkinje’, govorila je Ana Marija pa istaknula još jedan problem:
‘Najžalosnije je što interesa ima puno, ali nemamo termina za njih sve. U zadnje vrijeme se događa da nekada moramo odbiti zainteresirane djevojčice jer i sad su nam grupe prepune, a povećanjem broja djevojčica u grupi gubi se prostor za kvalitetniji rad. Na jesen ćemo upisati nekolicinu djevojčica, ali samo 2013. godište i mlađe. Uz mene radi kapetanica prve ekipe kao trenerica mini odbojke, sve ostale kategorije treniram i vodim ja.’
Ženska odbojka u Bjelovaru ima puno potencijala, talent je neupitan, budućnost bi trebala biti svjetla, a oni koji ovom uspješnom sportskom klubu trebaju pomoći u stvaranju pristojnih uvjeta, trebali bi se zamisliti – i pokrenuti. Prepoznat će se…
