U svlačionici RK Bjelovar pojavilo se novo lice! Leon Lukačec pojačao je redove bivšeg europskog prvaka s jasnom misijom – vratiti klub tamo gdje mu je i mjesto, u prvi razred hrvatskog rukometa – Premijer ligu.
Na parketu je ‘živa vatra’, lijevo krilo koje svojom brzinom i eksplozivnošću izluđuje suparnike, a raznovrsnim repertoarom šuteva je noćna mora za golmane dok izvan terena ostavlja dojam fino odgojenog dečka kojem je na pameti samo rukomet.
Za njega su zadnjih godina interes pokazivali Celje, Slovenj Gradec, Čakovec, Osijek i još neki klubovi, ali je izabrao RK Bjelovar u koji je došao iz Sesveta.
‘Obostrani interes je postojao i prije, sada je došlo do kontakta. Brat mi ovdje igra godinama (Mateo op.a.), tako da sam i od njega čuo sve nabolje i na kraju je došlo do dogovora. Došao sam pomoći ovoj mladoj, ali dobroj ekipi, da ostvari zacrtani cilj koji je pred nas stavljen uoči početka sezone.’
A to je…
‘Želimo se odmah vratiti u Premijer ligu, ovaj grad to zaslužuje. Ekipa je jako dobra, a trener odličan, jako komunikativan, imamo super komunikaciju, suradnju. Dečki jesu mladi, imaju još puno toga za naučiti, ali pred njima je budućnost, samo se trebaju pošteno odnositi prema rukometu i vjerujem da će ovo biti lijepa priča. Treniramo dva puta dnevno, a radom, željom i voljom možemo do ostvarenja cilja, bez obzira što ima samo par iskusnijih igrača’, pričao nam je Leon koji i sam s tek 24 godine pripada ‘starijima’.
Dok nam je govorio o RK Bjelovar nije skrivao svoje oduševljenje s onime što ga je dočekalo, ne samo zbog suigrača i stručnog stožera nego i drugih stvari koje su danas iznimno važne u profesionalizmu.
‘Uvjeti su super, zaista je sve na najboljoj mogućoj razini. Živim sam u stanu koji mi je osigurao klub kao i tri topla obroka dnevno u jednom restoranu. Ne mogu se na ništa požaliti, zaista je fenomenalno.’
U pripremnim utakmicama pokazao je da je pravo pojačanje, nerijetko je bio prvi strijelac tako da je s osobnim učinkom zadovoljan, ali…
‘Kolektivno moramo i možemo bolje. Nisam baš zadovoljan pripremnim rezultatima, ali mislim da ćemo ‘rasti’, da ćemo to pokazati u prvenstvu.’
Natjecanje otvaraju s Maksimirom koji dolazi u subotu u Dvoranu europskih prvaka (19.14 sati).
‘Uh, jako dobra ekipa, trkački moćna, nadam se da ćemo obranom to riješiti. Oni su nam konkurenti za naslov, uz Čakovec, Sisak, Slatinu… Liga je izjednačena i bit će neizvjesna do samog kraja.
Dečko iz Ivanić-Grada započeo je sportski put u svojem RK Ivanić gdje je proveo cijelu karijeru osim zadnje sezone u Sesvetama. Kod njega nije bilo ‘šaranja’ po drugim sportovima. Kad je s pet godina primio rukometnu loptu, to je bilo to, a dječačka ljubav pretvorila su posao, posao kojeg voli.
‘Za sve je to zaslužan stariji brat, a ja sam krenuo njegovim stopama, isto kao i mlađi brat koji igra u kutinskoj Moslavini. Prvi rukometni koraci su bili u Ivaniću gdje sam se igrački razvijao, gdje zaista imamo sjajnu rukometnu školu, a zatim sam napravio dosta veliki iskorak odlaskom u Sesvete gdje je bila odlična ekipa i trener te im ovim putem želim svu sreću u novoj sezoni. Sada sam tu i mislim da je to bila dobra odluka. Inače, od roditelja sam uvijek imao najveću moguću podršku, majka i otac nisu igrali rukomet, ali su cijelo vrijeme bili uz mene i braću i zbog toga sam im neizmjerno zahvalan.’
Brzo se prilagodio životu u Bjelovaru?
‘Grad je lijep, super, ima sve što treba i sve mi je blizu. Jedino malo taj promet, gužve oko parkinga. Kako provodim slobodno vrijeme? Između dva treninga odem na kavu sa suigračima, ponekad mi dođe djevojka.’
U mlađim kategorijama bio je i dio hrvatske reprezentacije?
‘Da, bio sam na 6-7 okupljanja, jako dobro iskustvo. Bio sam i na širem pozivu za Svjetsko juniorsko prvenstvo 2017.’
Osim što ima zajednički cilj s Bjelovarom oko povratka u elitno društvo ima i za sebe želju koju se nada ostvariti predanim radom.
‘Želim zaigrati na jednoj potpuno drugoj razini, igrati Ligu prvaka, naravno kada dođe za to trenutak. Ne bi mi bio problem otići ni u inozemstvo i tamo nastaviti graditi karijeru.’
Najveći neprijatelj svakog sportaša su ozljede. Njega zadnjih godina zaobilaze iako ni on nije čovjek od čelika, saznao je to jako rano…
‘Nemam problema s ozljedama, sve je pod kontrolom, ali sa 16 godina imao sam ozljedu zgloba lijeve noge, napukla mi je fibula, oporavak je trajao sedam mjeseci. Vratio sam se, trenirao sam i tada, na načine na koje sam smio, nisam se zapustio.’
Kod Leona se primijeti žar u očima kada priča o rukometu. Nesumnjivo da je RK Bjelovar dobio igrača koji će izgarati na parketu svaku utakmicu, koji će dati sve od sebe za dobrobit kluba, a ako će zabijati kao na pripremama, sigurni smo da će postati i ljubimac vrlo zahtjevne bjelovarske publike.
Blic pitanja:
Rukometni uzor? Timur Dibrrov
Najbolje lijevo krilo? Timur Dibirov i Uwe Gensheimer
Najbolji rukometaš u povijesti: Nikola Karabatić
Da nije rukometaš bio bi? Nogometaš (hahaha)
Hobi? tenis
Životni moto? Ne boj se pogriješiti
Najradije pije? Vodu
Omiljena hrana? Hamburger
Ne možeš bez? U zadnje vrijeme mobitela
Olimpijsko srebro ili svjetsko zlato? Svjetsko zlato!
Obrazovanje? Srednja strukovna škola u Ivanić-Gradu
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Bjelovarac Sport. Preuzimanje dijela teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje Bjelovarac Sport kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na portal te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja.
