Veterani NK Garić nastavljaju s odigravanjem prijateljskih utakmica, prije nešto manje od dva tjedna ugostili su Papuk (3:4, više čitajte OVDJE), a sada su bili domaćini Požegi.
Bilo je to do samog kraja neizvjesnih 80 minuta, a Požežani su stigli do pobjede 2:1. Svi golovi pali su u prvom poluvremenu, a jedini strijelac za domaći sastav bio je iskusni lisac Božidar Vezmar.
Bez obzira na ovu dobnu kategoriju bila je to utakmica dobrog tempa, natjecateljskog intenziteta, a tako dobroj razini pridonijelo je što su oba sastava imala velik broj zamjena.
Možemo samo reći da šteta što u našoj županiji nema veteranske lige, jer se i na ovim utakmicama ima što za vidjeti, puno je tu majstora koji su nekada briljirali u seniorskom nogometu.
A dok su se dečki zagrijavali mi smo uhvatili za par riječi Branislava Karlicu, bivšeg igrača seniorskih ekipa Garića i Mladost-Nade Hrastovac (i to dok je taj klub bio u 2. HNL), a koji je godinama nosio dres i malonogometnog kluba Desetka koji je ravnopravno igrao u Prvoj ligi futsala.
Uvijek uz Garić – Branislav Karlica
‘Do kraja godine bi trebali odigrati utakmicu u Zagrebu s Dinamovim povjerenicima, a vjerujem da ćemo odigrati i uzvrat s veteranima Požege kod njih. I to je to od velikog nogometa u ovoj godini, a mi ćemo održavanje forme nastaviti u dvorani, treninzima dva puta tjedno. Na proljeće već imamo dogovorene 3-4 utakmice, a nadam se da će se ta brojka prijateljskih susreta popeti na desetak kroz cijelu godinu što je za nas veterane odlično’, rekao nam je igrač/veteran Garića Karlica koji je godinama bio i nogometni sudac, a za ovu utakmicu je preuzeo ulogu voditelja.
Danijel Barić i Mario Milutin
Kao i suigrači, on ne očajava što nema veteranske lige, jednostavno su se u Gariću pomirili s takvim stanjem i snalaze se kako mogu.
‘Veteranska liga nedostaje, ali mi je uspijevamo nadomjestiti brojnim aktivnostima. Ono što je za veteransku momčad najvažnije je da nas ima dovoljan broj, evo i protiv Požege se skupilo više 20 igrača. To nam je cilj, da nas ima što više, ne samo onih koji će igrati, nego i ljudi oko veteranske ekipe koji su tu da pomognu oko organizacije utakmica. Ima nas oko 45 koji plaćamo članarinu i iz toga se financiramo, a vjerujem da će nas biti još više.’
Ivan Radošić, dobri duh veterana
Impresivna brojka ako se zna da okolni klubovi teško mogu skupiti veteransku momčad ni par puta godišnje. U garešničkim veteranima sve funkcionira besprijekorno, malo nogometa, malo pjesme…
‘Sve je kod nas na dobrovoljnoj bazi, relaksacija, rastrčimo se, odigramo utakmicu, zatim podružimo i popričamo uz klopu i cugu. To je najvažnije’, zaključio je Karlica.
