Od Čazme do Rijeke i Superlige, mladi Leon Kupsjak polako ostvaruje svoje snove, a ovo je njegova priča!

Nije lako, ali zato je možda slađe. Oni najuporniji uvijek pronađu pravi put, pa je tako i Leon Kupsjak, dečko koji još nije zapalio ni 20. rođendansku svjećicu, u relativno kratkom vremenu iz drugoligaškog društva i odbojkaški male sredine Čazme došao do mjesta u momčadi koja igra Superligu. MOK Rijeka je klub koji mu je dao priliku, ali priliku koju je zaslužio. Nitko mu nije ništa poklonio, a moralo se je nešto i poklopiti da bi zaigrao odbojku na najvišoj mogućoj razini u Hrvatskoj.

Njegova karijera tek je počela, a mi smo popričali s dečkom koji obećava, koji voljom i radom lovi i polako ostvaruje svoje snove.

‘Prve odbojkaške korake napravio sam u Čazmi, bilo je to negdje s 12 godina. Prije toga sam kao većina dječaka igrao nogomet te stolni tenis, jer mi je djed vodio klub, a u njemu mi je igrala i sestra. Trenirao sam i karate, uglavnom bilo je prije odbojke drugih sportova, ali me odbojka zainteresirala.’

Put u mlađim kategorijama bio je sve samo ne bajan?

‘Da, išlo je to nekako sve sporo, nismo bili dobri, mislim da smo u moje prve dvije godine igranja upisali sve poraze, tako da je prva pobjeda stigla tek u trećoj godini’, rekao nam je Leon.

Zatim se dogodio jedan od ključnih koraka u njegovom odbojkaškom razvoju…

‘Prve dvije godine sam išao u Srednju školu u Ivanić-Gradu, a zatim sam popričao s tatom i u dogovoru s njime, obrazovanje nastavio u Zagrebu. Tu moram zahvaliti jednoj osobi, Luki Božiću, koji je znao trenera u HAOK Mladost te me preporučio. Došao sam na provjeru, prošao i igrao za njihovu juniorsku ekipu. Tamo sam se u potpunosti razvio tehnički i fizički, puno toga naučio.’

U Mladosti je konkurencija bila jaka, a za mladog talenta poput njega, koji je krenuo u seniorske ‘vode’, najvažnije je bilo igrati pa se nekako logično nametnuo povratak u Čazmu (2021.), no sada je Leon bio – IGRAČ. S MOK Čazmom je u sezoni 2022/23. bio i prvak 2. lige Sjever.

‘U Čazmi je odbojka najjači sport, ostvaruje najbolje rezultate, zaista lijepe uspjehe s obzirom na veličinu grada i broj stanovnika. Sjajne uspomene.’

I dok je MOK Čazma obranila naslov u sezoni 2023/24., Leona u toj momčadi nije bilo, jer je napravio veliki iskorak te je završio u superligašu. MOK Rijeka je postala njegov novi sportski dom. Kako je došlo do toga?

‘Ivan Đorđević iz Opatije je organizirao dvoranske turnire za kraj sezone da se opustimo uz odbojku i pozvani smo bili i mi iz Čazme. Bili su tu dečki iz Rijeke, nekoliko njih je igralo za klub. Sastavili su svoju ekipicu i mi smo imali utakmicu protiv njih, a ja sam bio dosta dobar. Nakon toga mi je prišao Sandro Dukić koji me je pitao za godine i planove za budućnost. Rekao sam da planiram upisati fakultet, ali još nisam znao gdje. Predložio mi je da dođem u Rijeku, da probam, da bi mi se možda svidjelo. Dao mi je broj trenera s kojim sam se čuo i tako, nakon par razgovora, evo me u Rijeci od 16. kolovoza.’

Sezona u Superligi bila je pravo krštenje, jer se prvenstvo pretvorilo u borbu za ostanak u elitnom društvu što ga je dodatno izgradilo kao igrača.

‘Bili smo osmi, dakle mjesto bolje nego sezonu prije, ali prijetilo nam je ispadanje iz lige. Na kraju smo uspjeli sačuvati superligaški status.’

Igra na poziciji srednjeg blokera, a što najviše volite kod utakmica?

‘Gušt mi je igrati pred puno ljudi, pred ispunjenim tribinama, to me dodatno motivira. Zna me tada ponijeti temperament, ali uvijek osjećam respekt prema starijim i iskusnijim igračima, nije mi se problem suzdržati.’

Nakon prve godine na Ekonomskom fakultetu u Rijeci upisuje Sportski menadžment u Zagrebu, ali i dalje će nositi dres riječkog kluba…

‘Da, sviđa mi se ovdje u Rijeci, a fakultet u Zagrebu je izvanredni, online predavanja, tako da ni s time neće biti problema.’

On je jedan od onih sretnika koji je uživao, a i dalje uživa neizmjernu potporu roditelja.

‘Oni su mi najveća podrška, nema puno djece koja su u mogućnosti dobiti ono što su mi oni pružili, tata mi je tu puno uskakao, pomagao, ali uvjet je uvijek bila škola, obrazovanje prije svega.’

Može li se uopće živjeti od odbojke kao igrač u Superligi?

‘Kod nas jako teško, možda ako igrate u Mladosti ili osječkoj Mursi. Ostali klubovi nemaju konstantu, posebno u financijama.’

Kako izgleda dan odbojkaša na profesionalnoj razini?

‘Kad je sezona, ujutro predavanja, jelo u studentskoj menzi, onda bih došao doma, teretana, pa trening. Ništa specijalno, ali sam začudio sam sebe koliko sam bio discipliniran tijekom studentske godine, jer sam odbijao odlaske na kavu ili večernji ‘đir’ odnosno one studentske večeri utorkom i srijedom. Odlazio sam na spavanje već u 22-23 sata.’

Usporedno s dvoranskom igrate i odbojku na pijesku za KOP Čazma, u 1. ligi ste oko sredine ljestvice. Taj ljetni sport gotovo u Hrvatskoj ni nema uvjeta ili se varamo?

‘U Čazmi su čak dobri uvjeti, imamo dva terena za odbojku na pijesku tako da je kod nas to dosta solidno. Koja je odbojka teža? Mislim ova na pijesku, manje je igrača terenu, potrebno je više tehnike, ako je nemate dovoljno, nećete se snaći.’

On se dobro snašao pa se tako u odbojci na pijesku okitio trofejima za naslov prvaka Hrvatske u kadetskoj i juniorskoj kategoriji.

Jeste li razočarani s medijskom pozornošću? Odbojka je sport koji uz nogomet ima najviše članica u svojem Svjetskom savezu. Kod nas u Hrvatskoj je nedodirljiv upravo nogomet, ali odbojka je po praćenju iza košarke, rukometa čak i vaterpola?

‘Definitivno sam razočaran. Mi igrači uvijek pričamo tome da ima premalo odbojkaških utakmica na televiziji, a kad ih i bude, uvijek su loše kvalitete. Za one bolje treba platiti pretplatu, pa kada ste dijete nemate gdje pogledati. Kao i ja, tako su i današnji klinci prepušteni sami sebi i počinju iz ničega, a teško je tako djecu zainteresirati za ovaj sport.’

Imate li cilj, želju?

‘Odbojkaši probit se negdje van, zaigrati za klub u inozemstvu kao bih zaradio nešto od onoga što volim, čime se bavim. Trudim se najviše što mogu, posvećen sam tome. Nije lako doći iz malog grada do Superlige. Treba truda, treninga, odricanja, vremena, treba znati prave ljude ili ih upoznati, raditi pravilno, biti strpljiv, jer neće dobre stvari doći same od sebe’, rekao je Leon te je za kraj pohvalio sadašnju čazmansku školu odbojke u kojoj je i sam napravio prve korake.

‘Treneri u Čazmi naporno rade, dovode velik broj djece, ide im jako dobro, tako da im treba odati priznanje na dosad učinjenom i vjerujem da će tako nastaviti.’

Fotografije: Davor Kirin, privatni album, MOK Rijeka, KOP Čazma