Bila je to posebna večer u Garešnici! Ne dolaze u ovaj kutak Hrvatske tako često osobe za koje se može reći da su istinske legende. Prečesto se mediji razbacuju s tom riječi ‘legenda’, ali to je Velimir Zajec – Zeko.
Je li najbolji igrač u povijesti Dinama? Kada bi radili anketu za najboljeg nogometaša u povijesti maksimirskog kluba, mišljenja bi se razilazila, svaka generacija bi imala svojeg uzora u ‘modrom’ dresu, ali Velimir Zajec bio je najkompletniji čovjek. Ne (samo) nogometaš, nego čovjek.
Uvjerili smo se u to u ‘Centru za posjetitelje’ kada se je ovaj velikan hrvatskog nogometa prisjećao svojih početaka, nevjerojatne 1982., nepravdi koje je sve Dinamo doživio u bivšoj Jugoslaviji, dana kada je postao ikona u Panathinaikosu, njegovog obola kod Grka kod priznanja neovisnosti Lijepe naše, vremena kada je dijelio dobro i loše u svlačionici Dinama.
Bile su tu i razne druge teme, borba za povratak imena Dinamo, današnje stanje u klubu, Mamićeva vladavina i ruševni stadion u metropoli, njegov Maksimir…
Zeko u društvu gradonačelnika Josipa Bilandžije
Gospodin Zajec je na svako pitanje strpljivo odgovarao, potpisivao knjige i fotografirao se s navijačima, od onih najmlađima pa do onih koji se dobro sjećaju i razdoblja kada je napravio prve korake na svetom maksimirskom travnjaku.
Njegov dolazak razbudio je i Boyse iz Garešnice, Hercegovca i drugih okolnih mjesta (od kojih je dobio i poklon), plava krv oduvijek je tekla ovim krajevima.
‘Izuzetno sam sretan što je Garešnica uspjela organizirati moj dolazak kao zadnji dio turneje (pohvale Gradu i gradonačelniku Josipu Bilandžiji i Turističkoj zajednici op.a.). Bio sam ovdje par puta, igrao tenis, imam tu dosta prijatelja, uživao sam u društvu garešničkih ljudi koji su izuzetno topli i srdačni tako da sam jako, jako sretan’, rekao je Zeko kojeg je dirnulo skandiranje i bakljada Dinamovih navijača uoči samog dolaska:
‘Da, emocije su me uzele, vratile me u igračke dane, nije lako to emotivno izdržati, čovjek mora biti fizički jak, ali uspio sam, bilo je lijepo, zaista jako lijepo.’
Legenda u društvu ravnateljice ‘Centra za posjetitelje’ Nene Salopek
Rekao nam je još par riječi o uvijek vjernim navijačima…
‘Boysi su uvijek bili Dinamova snaga, jedna osnova i dok ih imamo uz klub ne bojim za budućnost.’
Zeko nas je oduševio i svojom duhovitošću za vrijeme predstavljanja knjige: ‘nisam je još do kraja pročitao’, ‘papir je kvalitetan’, ‘pisac knjige prodao ju je u više od dvije tisuće primjeraka, ali mi ne želi priznati…’
Tijekom tih dva sata druženja, ovaj velikan potvrdio je ono što se i znalo da je ‘kompletan čovjek’, a o njegovim igračkim i ljudskim kvalitetama najbolje se može saznati ako se pročita knjiga ‘Zeko’.
Boysi su dočekali Zajeca
A biografije najvjerojatnije ne bi bilo bez novinara Sanjina Španovića koji je godinu dana radio na njoj, razgovarao s gotovo 100 sugovornika, izvlačio iz ‘prošlosti’ raritetne fotografije, te je tako na neki način ‘oživio’ legendu.
‘Prije knjige trebalo je proći svih 97 sugovornika, a onda s njime ući u raspravu. On je skromna osoba, pitao me kome bi takva knjiga trebala, ali kad smo kliknuli, onda je to išlo pravim putem. Prisjećao se nekih stvari koje su pale u zaborav, slao mi odmah poruke, predlagao sugovornike, počeo je guštati kao i ja’, rekao nam je Sanjin i dodao:
‘Bio je najveći šarmer među svim tim igračima, a danas ste vidjeli jednog drugačijeg Zeku kojeg sam predstavio, on je iznimno zanimljiva osoba.’
Ono što je fascinantno i pokazuje koliko su Zeku voljeli je što niti jedan sugovornik nije odbio razgovarati kada su čuli da je riječ o biografiji Velimira Zajeca. Čak ni grčki kapetan, igrač Panathinaikosa Georgios Karagounis, koji ne priča s novinarima, ali odmah se javio Sanjinu kada je saznao o čemu je riječ.
Voditelj Alen Štandar, Velimir Zajec i novinar i pisac knjige Sanjin Španović
Kako je bilo kada je knjiga završena?
‘Skompali smo se, znali smo da ćemo i dalje surađivati, imati promocije s navijačima, u čemu je on uživao. Olakšanje i gušt kada je završilo, a najbolji kompliment sam dobio od ravnateljice knjižnice Bogdane Ogrizović koja je izjavila na promociji ‘kao knjižničaraka ne bih to smjela reći, ali ovo je knjiga koja se ne bi trebala posuđivati nego kupiti’, kada to kaže knjižničarka, tu se nema što dodati, znači tih 750 tisuća napisanih znakova vrijedi, uspio sam u onome što sam naumio.’
Imate li kakvih anegdota, kakav je Zajec kao sugovornik, je li bilo anegdota?
‘Uh, bilo je 100 anegdota, jednom smo vodili razgovor u Draganiću, oko dva sata i ja samo to krenuo skidati i obrisao sam sve. Pa smo morali sve ponoviti, ali išlo je bez problema. I njegova kćerka Tena je puno pomogla, Zeko slabo skuplja, trebalo je nabaviti fotke koje nisu viđene. Ona se prisjetila da čuva dva albuma u kojem su bile vrhunske fotografije koje se dignule knjigu, Zeko u bundi, Zeko spava, Zeko u autobusu. Zeko čita novine…’
I nećemo više o Zeki, ne zato što ne želimo, nego, jer jednostavno ne može se bolje opisati njegov život vrhunskog nogometaša, trenera, šarmera, vic mahera od onoga što piše u knjizi ‘Zeko’. Legendo!
