Ana Husak, jedna je od brojnih djevojčica u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, koja obožava nogomet, ali će ga prestati aktivno igrati sa 16 godina. Nogometašica Ribara iz Končanice ovog ponedjeljka je s kapetanskom trakom oko ruke odigrala zadnju utakmicu za selekciju U-15.
Na mjestu desnog stopera, bez obzira na poraz 0:2, odradila je 70 minuta bez greške. Mirno, koncentrirano i pravovremeno rješavala je sve opasne situacije, bez većih problema zaustavljala napadače Hajduka, točno dijelila lopte veznjacima… No na terenima naše županije više je nećemo gledati.
Pravila NS BBŽ-a su takva da djevojčice s dječacima mogu igrati samo do selekcije U-15, a ne kasnije i u juniorima. Tako je ova mlada igračica već u ranim godinama dobila oproštaj. Pomalo tužno, jer bi sigurno voljela biti i dalje dio natjecateljskih utakmica, ali to u našoj županiji još nije moguće (NK Lasta Gudovac će od sljedeće sezone imati žensku ekipu, čitajte OVDJE, ali U-15 koju je Ana sada prerasla).
Kako saznajemo, pohađa prvi razred Gimnazije u Daruvaru pa joj je zbog školovanja nemoguće otići igrati u neki ženski klub u ‘blizini’ (Koprivnica, Virovitica, Zagreb)… Pojavila se opcija odlaska u mlađe kategorije trofejnog ŽNK Osijek, ali prevelik bi to bio rizik, jer je obrazovanje na prvom mjestu. No Ana će možda ostati sportski aktivna u Streljačkom društvu Končanica (seniorke prvakinje Hrvatske čitajte OVDJE).
Anina sudbina je zapravo sudbina brojnih nogometašica iz našeg kraja. Šteta! Možemo se samo nadati da će biti još hrabrih klubova poput Laste koji će pokrenuti ženske ekipe, posebno seniorske selekcije, jer je to pod hitno potrebno.
Komentar na Anu smo zatražili od njezinog trenera Adrijana Ročeka…
‘Super je nogometašica, super je cura i tu se nema što dodati. Stvarno daje sve od sebe na terenu, ali i van terena je pravi primjer kapetanice, sjajna kao osoba’, rekao je trener Roček.
Djevojčice u našoj županiji prisiljene su prerano prestati s nogometom?
‘Kratko sam vrijeme ovdje, ali to je istina. No isto tako treba reći da je prevelika razlika između dječaka i djevojčica u juniorskoj dobi pogotovo ovdje gdje nogomet nije na profesionalnoj razni, gdje se toliko ne trenira, ta razlika se jako vidi i ne bi bilo dobro da one moraju igrati sa svojim vršnjacima u tom uzrastu. U Hrvatskoj ima ženskih klubova kao Osijek i Dinamo koji imaju cure svih uzrasta tako da je u tim centrima drugačije i lakše je djevojkama da ostanu u nogometu duže godina.’
Možda je vrijeme da klubovi iz gradova u našoj županiji, koji imaju veću bazu djevojaka koje igraju nogomet, počnu sa stvaranjem ženskih seniorskih ekipa u kojem bi onda djevojčice iz okolnih klubova poput Ane mogle nastaviti karijeru?
‘A bilo bi dobro kada bi 2-3 grada u našoj županiji to pokrenula, mislim da bi se tada i više djevojčica uključilo u treniranje nogometa. Mi sada osim Ane nemamo više nogometašica osim malih djevojčica u predpočetnicima, ali to je više igraonica’, zaključio je Roček.
A evo i emotivne objave iz Ribara kojem se zahvaljujemo na fotografijama.
‘Iako su naši pioniri poraženi od Hercegovca u posljednjem kolu 0:2 (čestitke na zasluženoj pobjedi), utakmica je protekla u jako emotivnom tonu. Našoj dugogodišnjoj kapetanici Ani ovo je bila oproštajna utakmica jer od sljedeće sezone više neće imati pravo nastupa. Kao prava kapetanica, Ana je održala govor poslije utakmice te se zahvalila svim trenerima koji su je trenirali posljednjih 7 godina, navijačima i, naravno, našoj domarki Dani. Klub joj je poklonio i simbolične poklone, a za tortu je bila zadužena upravo Dana. Ana, hvala za sve i sigurni smo da ćeš i dalje biti vjerna navijačica našeg kluba!’
A i mi Ani želimo puno lijepih trenutaka u daljnjem školovanju i životu te da možda u budućnosti opet stavi na sebe nogometni dres.
