Grubišnopoljski klub BK OTKOS 10 je uz pomoć prijatelja iz daruvarske HVIDR-e organizirao 18. turnir ‘Babić – Pišćević’ povodom Dana državnosti, a u spomen na svoje preminule članove koji su i najzaslužniji što u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji živi boćanje.
Pokazalo se da nije samo nogomet sport koji u ranim nedjeljnim satima može privući velik broj klubova, nego je to i boćanje, jer je na terenu u Velikim Zdencima istrčalo 14 ekipa od kojih je većina bila iz susjednih županija.
Ono što je nas oduševilo uoči početka turnira je taj neki mir. Zajednički doručak sudionika, a onda bez ikakve nervoze – ždrijeb skupina. Sve je to prolazilo u ugodnoj atmosferi, prijateljskim razgovorima, bez ikakvih povišenih tonova, ‘laganica’…
Tako je to kad se susretnu prijatelji, ratni suborci i ljubitelji boćanja na događaju u čast ljudima koji nikada ne smiju biti zaboravljeni.
Uvodnu riječ imao je tajnik domaćeg kluba Ivica Ahac, par riječi rekao je načelnik Končanice Zlatko Bakunić, a prisutnima se obratio i predsjednik BK OTKOS 10 Petar Matković koji je kratki govor završio duhovitom opaskom: ‘Nadam se da neće biti grubih startova!’
Spomenimo kako je prvu boću na turnir bacila kći pokojnoga Miroslava Pišćevića – Ivana koja je stigla u pratnji majke Jasminke.
Za par riječi o turniru , ali i netom završenoj sezoni, prvo smo zamolili predsjednika BK OTKOS 10…
‘Zadovoljno smo sezonom, završili smo Međužupanijsku ligu na četvrtom mjestu od osam ekipa, moglo je malo i bolje, ali i ovako je dobro. Idemo i na brojne turnire od Vukovara do Zagreba. Sve su to naši prijatelji kod kojih se rado odazivamo, a i oni dolaze kod nas na turnir za naše pokojne Miroslava Pišćevića, koji je bio prvi predsjednik kluba, te Slavka Babića, koji je donio boćanje u naš kraj’, rekao nam je Matković te je dodao:
‘Jedini smo boćarski klub u županiji koji igra službeno natjecanje, u odličnim smo odnosima s drugim klubovima te ne čudi ova broja od 14 ekipa na turniru. Trebala je biti i jedna iz Slovenije, koja je bila i prošle godine, ali na kraju nije mogla doći. Većinu ekipa čine branitelji, imamo odlične međuljudske odnose, prijateljstvo, nema svađa, ružnih riječi. Naš klub ima 17 članova, a sa osam igrate u ligi. Voljeli bi priključiti više mladih, jer to je sport u kojem nema grubosti. I ovom prilikom zovemo djecu da utorkom i četvrtkom dođu na naše boćalište i okušaju se, možda im se svidi te ostanu kod nas u klubu.’
O turnir smo popričali i sa članom daruvarske HVIDR-e Sašom Premecom koji je rado odgovorio na neke naše upite…
‘Ovaj turnir je nastao nakon smrti Miroslava Pišćević Bubija koji je bio izuzetno važna u nastanku ovog klub, kao i Slavko Babić koji je preminuo par godina ranije. Vratimo se malo u prošlost, prvo je stvoreno ovo igralište, tek nakon toga BK OTKOS 10. U našoj županiji održavale su se igre Dragovoljaca, veterana Domovinskog rata na državnoj razini. Nismo imali prikladne terene pa se s tim zahtjevom otišlo prema gradu Grubišno Polje koji nam je izišao u susret i tako se to realiziralo. OTKOS 10 ima središte u Grubišnom Polju, a tereni su u Zdencima’, rekao nam je Premec koji zajedno s drugim članovima HVIDR-e neumorno pomaže oko organiziranja turnira. No što je sa samim Daruvarom i boćanjem.
‘Mi smo pokrenuli inicijativu za klub u Daruvaru, ali nije bilo dovoljnog broja ljudi, interesa. Računali smo na stariju bazu ljudi koja već igra i zna ta pravila da ćemo dobiti mlađe članove iz njihovih obitelji, ali to nažalost nije uspjelo. No ako bi se pojavio kakav interes mi smo spremni pružiti svu našu pomoć i dati savjet.’
Cilj Memorijalnog turnira je jasan…
‘Cilj je odati počast našim članovima, ali u druženje ovih ljudi od kojih je većina veterana Domovinskog rata. Nama je to važno, a mnogi od nas se tijekom cijele godine vide samo na ovakvim turnirima kao i na raznim natjecanjima kao što su igre veterana i dragovoljaca ili invalida Domovinskog rata. Ne, kod nas nema pravih svađa, zna biti neka prepirka koja je u stvari zabavna, nikada nema zle krvi.’
I Saša je poslao poruku mladima…
‘Vrlo brzo se može napredovati do vrlo visokog ranga. Treba samo truda i treninga. A ako neki misle da je boćanje sporta za dedeke trebaju se okušati u brzinskom ili štafetnom izbijanju koje zahtijeva iznimnu koncentraciju i preciznost, a da o kondiciji, koja nedostaje nama starijim članovima, ne govorim. I zato trebamo mlade.’
Nakon sati i sati vrhunskog boćanja, neizvjesnosti, mečeva u kojima su odlučivali centimetri odnosno jedna boća kao najboljim se pokazao BK Čepin, drugo mjesto pripalo je BK Brezik, treće BK Belišću, a četvrto BK Mala Velika. Najbolje ekipe su dobile medalje i pehare
Najbolji izbijač je je Davor Šimić (BK Čepin), a najbolji valjač Ivica Vasić (BK Belišće). Dobitnici su dobili medalje i pehare.
