Trofejni bjelovarski trener Dejan Mesarov odlazi na Olimpijske igre u Pariz sa svoja dva prvaka: Odlučivat će sitnice!

Naša županija dala je vrhunske sportaše, ali i vrhunske stručnjake. Jedan od njih je Dejan Mesarov, Bjelovarčanin sa zagrebačkom adresom koji dio vremena zbog posla provodi u Splitu gdje smo ga i ‘ulovili’. Ovaj 41-godišnjak je trener taekwondoa, ali ne ‘običan’, nego jedan od najboljih u Hrvatskoj. Dokaz tome je što su mu dva borca, Marko Golubić i Ivan Šapina, izborila plasman na Olimpijske igre pa će tako i Dejan biti jedan od putnika za Pariz.

U sportu na najvišoj mogućoj razini ništa ne ide preko noći, iza njega su godine i godine dokazivanja potkrepljene odličnim rezultatima, a upoznavanje s korejskom borilačkom vještinom krenulo je s devet godina.

‘Počeo sam ga trenirati 1992. u TK Bjelovar i u tome klubu bio sam sve do odlaska na Kineziološki fakultet gdje sam se prebacio u zagrebačke klubove. Kao trener otvorio sam svoj TK Champion u Zagrebu, ali radim i kao trener u splitskom Marjanu. Oni su mi poslodavci i tako funkcioniram 4-5 godina. Moram istaknuti da sedam godina surađujem s Tonijem Tomasom iz Marjana koji je naš najtrofejniji trener i izbornik reprezentacije.’

Njemu će OI u Parizu biti druge u karijeri, jer je bio trener na prethodnima u Tokiju. Tada je vodio Kristinu Tomić i Ivana Šapinu. Nisu mogli do medalje, a sada je nova prilika sa spomenutim Šapinom i Golubićem. Nije moglo bez ‘standardnog’ pitanja – koja su očekivanja?

‘Pitanje koje sam dobio dosta puta, stalno se vrti prije jednog tako velikog natjecanja, baš sam razgovarao sa sportašima o tome, jer čim smo završili kvalifikacije i plasirali se, sve zanima odgovor na to. Razumijem vas novinare, a ja volim reći ‘spustimo loptu na zemlju’, treba se samo kvalitetno pripremiti, biti zdrav, pa što Bog da. U svakoj kategoriji je 16 najboljih boraca, a osvojiti zlato može samo jedan. Na tako visokoj razini odlučuju mini sitnice pa je najvažnije da se kvalitetno spremimo.’

Uz svjetskog prvaka Golubića te europskog prvaka i svjetskog viceprvaka Šapinu u taekwondo reprezentaciji za grad svjetlosti je i Lena Stojković, djevojka koja u seniorskim vodama zna samo za zlata (dva svjetska, tri europska, jedno s Europskih igara). Miriše na sjajan rezultat svih, ali…

‘Na Olimpijskim igrama spajaju se po dvije težinske kategorije, imamo ih samo po četiri u muškoj i ženskoj konkurenciji. Kada je taekwondo prvi put bio na Igrama kao pokazni sport bilo je po osam kategorija, a Koreja je od mogućih 16 zlata osvojila 15 pa su donijeli takvu odluku da bi se zaustavila nekakva njihova dominacija. U taekwondou kilaža igra ulogu, recimo nije lako godinama se boriti do 46 kg, a na Igrama zatim biti u tri kilograma težoj kategoriji (Lena Stojković je najbolji premijer toga, jer će se boriti do 49 kg op.a.). No takva su pravila i mi smo im se prilagodili.’

Možete biti ponosni kako vam se razvija trenerska karijera. Odvodite borce na Igre, ali i surađujete s Marjanom koji je sinonim za vrhunski taekwondo ne samo u Hrvatskoj nego u svijetu. Njegovi članovi su osvojili preko 100 medalja s velikih natjecanja, a po broju olimpijskih odličja taj klub je prvi u našoj zemlji kada se gledaju pojedinačni sportovi.

‘Da, treneri Toni (Tomas opa.) i Šiši (Veljko Laura op.a.) su stvarno veliki stručnjaci, imam samo riječi hvale. Jako puno sam naučio od njih u sedam godina. Otvoreni su za suradnju, a malo to ljudi koristi i želi uzeti znanje, jer se mnogi prave pametni, a rezultati pokazuju koliko tko vrijedi i zna. Ja sam bio otvoren za suradnju, objeručke sam je prihvatio i to se pokazalo kao nešto izuzetno dobro za mene, još sam se izgradio kao trener, napredovao, a i dalje učim, svaki dan. Za mene je ovo pozitivna priča.’

Može li se od taekwondoa živjeti kao trener?

‘Može se živjeti ako se radi dobro i kvalitetno, ako imate klub koji ima relativno brojnije članstvo, ako imate vrhunske rezultate i dobre seniore. Ja isključivo živim od toga, zaposlen sam, imam svoj klub, tu je i plaća od HOO tako da je odgovor pozitivan, mogu živjeti od trenerskog posla.’

U profesionalnom sportu jedino mjerilo su medalje, a njih su se Dejanovi borci i borkinje naosvajali…

‘Imam oko 40 medalja s velikih natjecanja, tu prije svega mislim na europska i svjetska prvenstva te Grand Prixove.’

Nedostaje mu još da netko od njegovih ‘štićenika’ dođe do olimpijskog postolja? Nije da radimo pritisak, ha, ha!

‘Ha, ha! Da, nedostaje još ta medalja s Igara, ali vidjet ćemo.’

Jeste li zadovoljni potporom medija, prostorom koji taekwondo dobiva od novinara?

‘Uvijek može bolje ali znate što, kad su pripreme za veća natjecanja bolje da imamo mir i da smo imali mir, ponekad je dobro što nismo u središtu pozornosti.’

Što je vaša tajna uspjeha?

‘Puno je faktora koji utječu na uspjeh. Kako bi se napravio pravi rezultat treba napraviti dobru selekciju sportaša, vidjeti da li on može biti sportaš za visoke ciljeve, trebaju biti dobri uvjeti, kvalitetni treninzi koji odgovaraju sportašu, moraju štimati financije, trener mora imat osjećaja kad stati kad pojačati, more, zaista more faktora je tu i o tome bi se dalo opširno pričati. Nema tajne formule. Mi se ponašamo kao ekipni sport, treniramo u grupama, putujemo zajedno, bodrimo se na natjecanjima, ali borimo se jedan na jedan. Kod svakog sportaša je drugčija formula za uspjeh, a na treneru je da to nanjuši.’

Koja su vam tri najdraža trenutka kao trenera?

‘Svjetsko zlato Marka Golubića 2023. u Bakuu, kvalifikacijski turnir u Sofiji kad je Ivan Šapina izborio OI u Tokiju i europsko zlato Šapine iz Manchestera 2022.’

A imate li neki težak trenutak iz karijere?

‘Ima ih tisuću, nije sve bajno i divno kako izgleda. Cijela ta priča kako se Marko kvalificirao na Igre, pratilo nas je milijun nesreća. Bilo je tih bolnih trenutaka, ali zapravo za mene je svaki poraz bolan.’

Planovi za budućnost ili ne gledate tako daleko?

‘Gledam uvijek prema budućnosti iako smo sada svi fokusirani na Igre u Parizu, jer još imamo jako malo vremena za kvalitetnu pripremu. Nakon toga malo ćemo se odmoriti, a zatim slijed novi olimpijski ciklus. Nešto ćemo promijeniti sustav treniranja za OI 2028. Prve dvije godine bit će nešto blaži i lakši ritam, a nakon toga slijedi lov na Los Angeles.’

Bjelovar ima dobru budućnost u taekwondou, čak tri kluba. TK Fox se ističe po rezultatima, još su tu TK Omega i TK Bjelovar. Ima tu dobrih boraca koji su u mlađim kategorijama u reprezentaciji. Koje je vaše mišljenje za ovaj borilački sport u vašem gradu?

‘Mislim da se kvalitetno dobro radi u sva tri kluba, u nekima možda malo bolje. Zbog nedostatka vremena slabo dolazim u Bjelovar, ali se povremeno vidim s trenerima. Mislim da je ključno da se bjelovarski taekwondo još više digne, da počne međusobna suradnja između ta tri kluba, jer će dati još kvalitetnije borce koji bi onda mogli biti u jednoj zajedničkoj grupi. Sad koliko je to moguće, a bojim se da nije…’

Zašto bi mladi trebali krenuti baš prema ovom sportu?

‘Taekwondo je jedan strašno lijep i atraktivan sport. Borci koji su osvojili ove olimpijske, svjetske i europske medalje pokazali su mlađim naraštajima da se može, da to nije moguće samo u nekim filmovima ili rezervirano za neke druge zemlje. I kod nas je je moguće. Treba kvalitetno raditi, naporno trenirati. Kud ćete bolje od putovanja i upoznavanja drugih mjesta, gradova i država, stvaranja prijateljstava, druženja, a uz to osvajate medalje za Hrvatsku. Nema ničeg ljepše’, zaključio je Mesarov kojem želimo puno sreće u Parizu kao i svim našim olimpijcima.