Daruvar je postao grad koji ne privlači samo poznate domaće klubove nego i one iz inozemstva. Ovih dana tu borave, spavaju, jedu, uživaju i naravno treniraju juniori Udinesea, talijanskog kluba koji je prepoznatljiv svuda u Europi. Njihov podmladak izborio je od sljedeće sezone igranje njihove Prve lige, a ekipu koja obećava, vodi hrvatski stručnjak Igor Bubnjić.
Riječ je o Daruvarčaninu koji zapravo ima najveće zasluge što je u našu županiju stigla talentirana generacija iz Udina, a koja je u prvoj pripremnoj utakmici prvo svladala vršnjake Rudeša 5:0 da bi par dana kasnije talijanski nogometaši odmjerili znanje sa seniorima Daruvara i slavili 6:1.
Nije to nikakvo iznenađenje! Čak su se Daruvarčani, inače aktualni prvaci 1. ŽNL, dobro držali u prvom poluvremenu, poveli 1:0 (Joščak), ali vidjelo se je iz ‘aviona’ da su mladići Udinesea, brži, fizički spremniji i ne čudi preokret te na kraju uvjerljiva pobjeda golovima Tedeschija, Cosentina (2), Busolinija i Mlakara (2) . HNK Daruvar predstavio se u dobrom izdanju, bio dobar trening za profesionalce, doduše dosta mlađe, ali neki od tih dečki u budućnosti bi trebali igrati na najvišoj svjetskoj razini.
Nakon utakmice popričali smo s Igorom Bubnjićem (32), bivšim nogometašem Slaven Belupa i Udinesea, hrvatskim reprezentativcem, a koji je prošao torturu, jer možemo reći da su mu ozljede uništile igračku karijeru. Sa 27 godina rekao je zbogom profesionalnom nogometu. No nije dopustio da mu se uništi sportski duh, ostao je u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu i sada gradi lijepu trenersku karijeru.
Kako je uopće došlo do toga da Udinese od toliko atraktivnih destinacija diljem Europe za dio priprema izabere mali Daruvar?
‘U klubu se pojavila opcija gdje možemo odabrati pripreme, ja sam predložio Daruvar, jer sam odavde, bila je to neka ideja da se na neki način promovira grad, da se pomogne u promociji njemu i samom daruvarskom klubu, da se još neke stvari potaknu, jer ovdje postoji potencijal za veće mogućnosti, da se organizira, privuče, još velikih klubova, da se podigne sve na veći nivo. Nadam se da će dolazak Udinesea biti dobra reklama, poticaj za ljude da u samog gradu i klubu naprave još ljepšu priču’, rekao nam je trener Udinesea i dodao:
‘Tu smo 13 dana, zatim idemo u Austriju na još jednu pripremnu utakmicu. Nadam se da će dolazak Udinesea u naš kraj, a nogomet je najpopularniji sport, biti dodatni poticaj za djecu da dolaze na igrališta, da dođu u sport, nogometne klubove, da ih ne gledamo u kafićima ili parkovima, nego na sportskim terenima.’
Kako se Daruvar svidio Talijanima?
‘Super im je, jer traže da im je sve blizu. Teško je naći neko mjesto poput ovoga da preko puta hotela imaš igralište, šumu za trčanje, centar grada na četiri minute hoda, rijeku… Restorani i trgovine su na par minuta. I to nam je najbitnije, da možemo biti fokusirani na nogomet, da nema puno vožnje, gubljena vremena. Svima se ovo sviđa, ali uvijek može bolje, kao bolji teren, još neka ulaganja da bi došli veliki klubovi iz inozemstva sa seniorskim sastavima.’
Morali smo ga pitati za teško razdoblje kada su ga ozljede lomile. Uostalom one su presudile da ga i danas, s 32 godine, ne gledamo na stoperskoj poziciji nego sa strane, uz aut liniju.
‘Bilo je teško kada se to sve izdogađalo u te tri godine. Taj cijeli proces koji sam prolazio, od operacija, rehabilitacija… Bila je faza koju je bilo teško prihvatiti, jer kao što sam sad trener, tako sam i kao igrač bio posvećen nogometu od 0 do 24, živio sam ga, vidio sam se u tome. Kad je to nestalo, pojavilo se razdoblje prilagodbe bez nogometa, prihvaćanja’, pričao nam je Bubnjić pa se malo i našalio:
‘Moram priznati, sad mi je još ljepše, kad moram igrače tjerati da trčim, a ne moram ja.’
Promatrali smo kako vodi utakmicu, povici podrške, savjeti u pojedinim trenucima, cijelo vrijeme uz teren, ali nema tu nikakve nervoze, barem je nije bilo na ovoj utakmici. Može se primijetiti kako ga taj posao ispunjava… Trenersku karijeru počeo je graditi u zaprešićkom Interu, nastavio u juniorima Istre, a sada je u Udineseu. Izgleda jednostavno, ali..
‘Jako je tamo teško ući kao stranac. Svakako bih zahvalio klubu na pruženoj prilici, prepoznali su u meni ono nešto i dali mi povjerenje da budem trener. Mislim da sam jedan od rijetkih stranih trenera u nižim kategorijama i to je nekakav moj put koji moram proći i za kojeg se nadam da će se tako i nastaviti.’
Igrali ste u Udineseu godinama, sigurno ste im i kao osoba ostali u dobrom sjećanju?
‘Vjerujem da jesam, da su prepoznali neke moje ljudske kvalitete pa sada i trenerske.’
Gdje se u budućnosti vidite kao trener?
‘U devetom mjesecu završavam za UEFA Pro licencu, sigurno da su moje ambicije u budućnosti seniorski nogomet, koliko daleko, vidjet ćemo. Ja sam sad u Udineseu, tamo mi je odlično i samo razmišljam u tome smjeru.’
Pratite li naš županijski nogomet, svoj HNK Daruvar?
‘Naravno. Tu mi je i brat (Matej op.a.), on je 100 posto angažiran kad sam došao s ekipom, pomaže cijelo vrijeme, oko hotela, igrališta… Hvala i treneru Daruvara Zdravku Joščaku koji nam je na raspolaganju 24 sata. U Daruvaru mi je obitelj, roditelji, tu sam odrastao, igrao sam nogomet s nekim od ovih dečki, pa je svatko otišao nekim svojim putem, ali uvijek mi je ovdje lijepo doći. Da, pratim ih.’
Daruvar je u 1. ŽNL. Mislite li da bi klub trebao biti u višem rangu, ipak je riječ o gradu koji igra ligu s puno manjim mjestima?
‘Kao i uvijek, dosta toga ovisi o uvjetima, financijama… Možda će ova priča potaknuti ulazak sponzora, ulaganja, ljude koji bi se željeli uključiti… Treba znati da je ovo jedan lijepi grad, ali mali u europskim okvirima, koji ima neke svoje kapacitete, ali sigurno da se može u Hrvatskoj ići koji rang gore. To je sasvim moguće uz dobru organizaciju, želju i volju.’
Primijetili smo da vam momčad igra brzo, nema ‘carinjenja lopte’, fokus je na napadačkom dijelu iako ste vi u karijeri bili branič…
‘Volim brzu igru, visoki presing, volim da visoko stišćemo, a to zahtijeva brzinu, puno trčanja, puno posjeda lopte. Želimo brzo vratiti izgubljenu loptu, stalno vršiti pritisak, želimo kontrolirati situaciju, tako da je moja neka igra da nema povlačenja, igramo napadački, kad imamo loptu, da što prije dođemo do gola’, zaključio je Bubnjić.
