Predsjednik Bilogore ’91 Franjo Lukenda mogao je odahnuti. Uprava i radna zajednica položili su s odličnim izuzetno zahtjevan organizacijski događaj. Ne samo da je stadion Bilogorac bio domaćin utakmice šesnaestine finala Hrvatskog kupa nego je protivnik bio splitski Hajduk što je u ovaj grad dovelo veliku vojsku navijača Bilih.
No sve je prošlo kako treba, kao po ‘špagi’. Grubišno polje je pokazalo kako se može uhvatiti u ‘koštac’ i s takvim izazovima. Znalo se tko što radi, gdje tko treba uskočiti. Uglavnom, prije, za vrijeme i poslije utakmice sve je prošlo lagano iako iza toga ‘lagano’ stoje višednevni napori Grubišnopoljaca.
‘Prije svega želim čestitati igračima, članovima uprave, prijateljima kluba koji su zaslužni da je sve prošlo u najboljem mogućem redu. Osobno sam zadovoljan, a rezultat je sasvim realan’, rekao nam je prvi čovjek Bilogore ’91 koji je dodao:
‘Mislim da smo sve vrhunski odradili, kako igrači na terenu tako i mi izvan njega. Za nas je ovo bilo jedno vrhunsko i lijepo iskustvo, prekrasan događaj za ovaj grad. Siguran sam da su ljudi uživali i vjerujem da ćemo nagodinu opet vidjeti jednu takvu utakmicu.’
Užitak je imati toliko ljudi na stadionu…
Da, financijski, motivirajuće za klub, ali i svakog nogometaša, Mi ne igramo visoki rang natjecanja i zato je ovo utakmica za koju se živi, zbog kojih se igra i gleda nogomet.’
Prodano je dvije tisuće ulaznica, da je kapacitet bio i dvostruko veći sve bi se prodalo…
‘Zanimanje je bilo nevjerojatno, a na stadionu i oko njega (nisu svi ušli nego su gledali i izvan ograde op. a.), procijenili smo da je bilo oko tri tisuće gledatelja. U tu brojku su uključeni osim navijača i redari, ljudi iz organizacije, policija, novinari…’