U Garešnici se za vikend održava tradicionalni turnir ‘Desetka’, a ovaj je poseban, jer je jubilarni 10. U subotu će na teren kategorija U-9 (2015. i 2016.), a u nedjelju U-11 (2013. i 2014.). Kao što je bilo prijašnjih godina, i sada su prijavile nogometne škole koje su poznate po odličnom radu s mlađim uzrastima. Tako su tu uz domaći Garić i mladi talenti Bjelovara, Mladosti (Ždralovi), Daruvara, iz susjednih županija dolaze mali nogometaši Hajduka (Pakrac), Virovitice, Graničara (Đurđevac), Suhopolja, Slavonca (Lipovljana), Moslavine (Kutina), a tu je i jedna ekipa iz BiH – FK Radnik Urije iz Prijedora…
Na turniru je više od 20 ekipa (preko 10 po kategoriji), a sve one jamče vrhunske poteze, lijepe golove, izjednačenost i neizvjesnost oko pobjednika, te naravno puno smijeha i pozitivne vriske.
Uoči samog turnira porazgovarali smo s jednim od trenera garešničke Škole nogometa, mladim stručnjakom Perom Batinićem (25) koji vodi iznimno talentiranu generaciju U-9 koja će nastupiti s dvije ekipe. Riječ je o magistru kineziologije u edukaciji i nogomet, koji je diplomirao prošle godine u srpnju, za vrijeme studiranja bio je trener u Futsal Dinamu, a iz razgovora s pojedinim roditeljima shvatili smo da ga djeca/nogometaši obožavaju.
‘Jubilarni deseti turnir. Kao i prije, tako i ove godine stiže velik broj ekipa. Nekada su ovaj turnir pohodile kategorije Dinama i Osijeka, a sad to imamo na regionalnoj razini i dolaze nam gotovo svi klubovi koji drže do svoje Škole nogometa, koji puno ulažu u djecu. Ove godine smo i pomaknuli termin održavanja, zbog blagdana Velike Gospe i godišnjih odmor, a sve kako bi okupili još više ekipa, veći broj djece, ali i roditelja koji ih prate.’
Turnir traje dva dana, ali organizacija traži puno, puno više vremena. Nije lako kao što izgleda na prvi pogled?
‘Dosta zahtjevan posao, moramo mjesec dana prije početka samog turnira javljati klubovima za turnir, tražiti sponzore, donacije sa svih strana, a financijsku pomoć dobivamo i od grada. Isto tako Ministarstvo turizma i sporta sudjelovalo je u sufinanciranju turnira, a oko izrade projektne prijave pomogli su djelatnici Poduzetničkog centra, to su nam u biti najveća novčana sredstva.’
Kako ste se odlučili baš za uzraste U-9 i U-11?
‘U tim kategorijama uvijek je velik broj djece, najlakše je s njima organizirati, roditelji dolaze s njima na utakmice. U starijim uzrastima su djeca samostalnija, ne idu baš redovito na turnire kao u tim još mlađim kategorijama. Tako i kad nas pozivaju na turnire, većinom je to za U-9 i U-11.’
Koji je cilj turnira ‘Desetka’?
‘Cilj je da se djeca upoznaju, stječu nova prijateljstva, da im je sve to uživancija, zabava. Nije toliko važno na kojem će mjestu završiti. Naravno, lijepo je pobijediti, ali mislim da se u toj dobi djecu ne smije forsirati i opterećivati rezultatom. Djeca trebaju uživati, da im bavljenje sportom bude životna navika, jer kroz njega se razvijaju, razvijaju interakciju s ljudima i drugom djecom. Nauče se prihvaćati poraz, a nekada baš iz poraza mogu naučiti više nego iz pobjede…’
Kategorija koju vi trenirate ostvaruje uspjeh za uspjehom…
‘Prošle godine bila su to godišta 2014 . i 2015., a ove 2015. i 2016. Dobro radimo, kvalitetno i to daje rezultate. Prošle godine uzeli smo 6-7 medalja s različitih jakih turnira, a u prvenstvu smo bili drugi, zamalo nam je izmakao naslov. Ove sezone pokušat ćemo napasti prvo mjesto.’
Kako ste se snašli s prelaskom iz futsala na veliki nogomet?
‘Futsal je malo drugačiji sport nego nogomet, tvrda podloga, a ovdje je trava, ali kod male djece nije pretjerana razlika. Imam dovoljno znanja i dovoljno sam naučio tijekom školovanja da budem kompetentan i dobro radim ovaj posao.’
Kako se nosite s ambicioznim roditeljima, ima li problema?
‘Ako se postaviš kao pojedinac korektno, oni to cijene, nema nikakvih značajnijih problema, mogu reći da je suradnja na obostrano zadovoljstvo. U ove tri godine nikakav veliki problem se nije dogodio, jer kad roditelji vide da dobro radiš, da ti je stalo do njihove djece, poštuju te i ne miješaju se u tvoj posao.’
Rad s djecom je drugačiji nego s odraslima…
‘Djeca su 100 posto iskrena, razigrana, dobrota iz njih pršti, nemaju zle namjere. Najljepše je s njima raditi, mislim da je to za mene dugoročno, ne vidim se u seniorskim ekipama. Ovo je neki moj poziv, rad s djecom, to je ono što želim i planiram. Sad, životne okolnosti se mijenjaju, nikad se ne zna, ali ja uživam s njima na svakom treningu, utakmici, turniru, gušt je svaki trenutak provoditi s djecom.’
Za njega je igračka karijera gotova iako mu je tek 25?
‘Prošle godine u srpnju, prilikom prijateljske utakmice u Popovači, dogodila mi se teška ozljeda, otišao mi je prednji križni meniskus, parcijalni isto pukao. Prije mjesec dana sam to ‘izoperirao’, oporavak ide dobro, ali s obzirom da sam profesor tjelesne i zdravstvene kulture i trener u nogometu, na što sam fokusiran, sumnjam da ću se vraćati u igračke vode. Nisam još 100 posto siguran, ali nekako osjećam da je gotovo.’
Poruka djeci…
‘Prije svega volio bih reći da smo po statistikama možda broj 1 nacija po pretilosti što je poražavajuće i pozivam ovim putem svu djecu, ne samo u Garešnici i našoj okolici, nego u cijeloj Hrvatskoj da se priključe sportu, nebitno kojem, neka se počnu baviti sportom, jer to je dobro za njih, tu stječu nova prijateljstva, ali ono što je najvažnije, to utječe bolje na njihovo zdravlje, uz sport će se bolje razvijati.’
