Damir Tomičić (57) od malih nogu, pola stoljeća, dio je ovog županijskog ligaša. Čovjek iz sjene, ali bez kojeg se ne može. Amaterski klubovi opstaju upravo zbog entuzijazma takvih ljudi. Ljubav između Šice, kako mu je nadimak, i NK Brestovca počela je prije 50 godina. Tada je odigrao prvu utakmicu, a kroz sve selekcije skupio ih je oko 900. Ta ljubav traje i dan danas, jer je ovaj neumorni čovjek ostao u klubu kao ‘Katica za sve’.
‘U klubu sam od malih pionira, zadnju utakmicu za seniorsku momčad odigrao sam sa 42 godine, tajnik sam sigurno 30 godina, oružar, sve radim, što god je potrebno’, rekao nam je.
Ništa mu nije teško, napisati zapisnik, ‘polajnati’ igralište, pomesti svlačionice, pokositi igralište, ofarbati ogradu…
‘To vam je ljubav prema klubu, zavolio sam ga i bez njega ne mogu.’
Ima obitelj, suprugu Kseniju i dvoje djece na koje je ponosan, kćer Stellu (26) i sina Sebastina (20). I oni imaju razumijevanja za njegovu ljubav prema NK Brestovcu. Bez njihove potpore ni Šico ne bi mogao…
‘Zna žena da sam vikendom malo doma, i ona mi uskače u pomoć, nema tu slobodnog dana kada počne sezona pa sve dok ne završi. Vikendom imamo 10-12 punih perilica rublja’, objašnjava nam Šico dok polako ispija kavu.
‘Svi me znaju, za bilo što obraćaju se meni, registracija igrača, savjet… Svaki klub ima takvog čovjeka koji radi sve što zatreba, čak i ono što ne bi trebao.’
Kada je utakmica uvijek je u žurbi, nećete ga vidjeti naslonjenog na ogradu kako gleda nogomet. Stalno nešto radi, ne miruje. Do kad tako?
‘Dok god će me trebati i dok će me zdravlje služiti. Ono je najvažnije’
Najsretniji trenutak s NK Brestovcem…
‘Kad sam kao igrač 2002. osvojio naslov prvaka te smo se vratili u 1. ŽNL.’
Bilo je i onih tužnijih, bolnijih situacija za klub. Nisu to loši rezultati kluba, ispadanja u niži rang nego tragedije u kojima su izgubljeni mladi životi…
‘Uh, te prometne nesreće i još neki događaji. Izgubili smo mlade nogometaše, dobre dečke, to je nešto što vas uvijek pogađa, nešto na što se ne možete naviknuti ni preboljeti’, priznao nam je tužnim tonom.
Na što je posebno ponosan u ovim danima…
‘Što opet imamo mnogo djece u klubu, puno kategorija koje nismo imali kada smo bili u 2. ŽNL. Lijepo je vidjeti toliko djece na igralištu.’
Inače, Šico radi u trgovini Borovo, a pomaže i u organizaciji lokalnih turnira u pikadu i kartanju bele. Bez njega ništa ne ide. U svojem životu je surađivao s desetak predsjednika. Oni su dolazili i odlazili, a on je ostao vjeran.
‘Bilo je svega, uspona i padova, ali uvijek sam ostao u klubu… Ako sam nekoga i uvrijedio, ispričavam se, ali sve sam radio zbog dobrobiti kluba.’
To je Šico, skroman, ali o njemu ionako govore djela, jer bez njega ni NK Brestovac ne bi bio ono što je.
