Velibor Pađan iz AK Borik četvrti na ekstremnoj Ultra trail utrci, prevrtljiva Dinara je savladana

Velibor Pađan iz AK Borik, osvojio je četvrto mjesto na 81 km dugoj (s 3500 metara elevacije) Ultra trail Dinarides Knight utrci.

Prenosimo njegovu izjavu u cijelosti…

‘Kako početi ovu objavu, negoli riječima srce mi je ispunjeno, prepuno. ULTRA TRAIL DINARIDES drugu godinu za redom organizirali su nekoliko utrka u svom prelijepom povijesnom gradu Sinju i na najvišoj planini Lijepe naše Dinari. Ja sam se ove godine odlučio doći i probati završiti utrku KNIGHT’S RACE na 81.5 km s visinskom razlikom od 3500 mnv. Naravno, kao i za svaku ekstremnu Ultra trail utrku gledao sam prošlogodišnje trkače i njihove objave i uvjerio se o ozbiljnosti jer Dinara je prevrtljiva i možeš uz promjenu vremena očekivati sve’, objavio je Pađan i dodao:

‘Utrka je krenula iz mjesta Ježevići i kretala se rutom odmah gore na Dinaru te jednim dijelom i kroz BiH te ciljem u Sinju. Odmah po dolasku na start obavijestio nas je direktor utrke Ivan Marušić da je najduža utrka u jednom trenutku u noći zaustavljena jer vrijeme se ‘okrenulo’ i postalo je opasno po život trkače, naravno mi koji smo bili tamo na drugoj najdužoj ultri imali smo na licu izraze tuge jer znamo što trkači prolaze na ovako zahtjevnim utrkama, a pomalo i nezadovoljstva kada smo to čuli, ali razum mora biti jači od želje koja dovodi živote u opasnost. Isto tako na startu svima nam je pogled bio prema Dinari iznad koje su prevladavali crni oblaci i onda šok za sve nas da će nam na jednoj od stanici reći dali i mi idemo planiranom stazom ili nas skreću jer vrijeme se ne mijenja i opasno je. Utrka je krenula i kako to i mora biti odmah vertikala i penjanje na Dinaru. Kako smo se sve više penjali tako smo počeli osjećati zbog čega nas je direktor utrke i upozoravao, bura je opako puhala, svakim metrom prema gore postajalo je sve hladnije i maglovitije i doslovce je Dinara u oblacima.’

‘U jednom trenutku postaje toliko hladno pa stajem kako bih obukao jaknu i onda to postaje nemoguća misija koliko bura puše i kako je na momente toliko jaka da me pomiče s mjesta, nosi i mene i stvari. Odlučim čekati prvog trkača koji je iza mene da mi pomogne, ali njega nema jer bura nemilice šiba i svaki korak je težak kao kilometri. Trkač dolazi i pomaže mi i tu se upoznajemo HVALA Robert! Odlučimo polako ići prema gore jer trčanja nema koliko puše i samo gubimo snagu, a na prvim smo kilometrima i moramo razumno gore. Što smo se penjali više gore je izgledalo i opakije. Robert, kao i ja rekreativac dečko iz Splita, trči i razmjenjujemo priče i iskustva.

Robertu je ovo bila prva Ultra i naravno ide oprezno i lagano, ja odlučujem malo pojačati tempo, pozdravljamo se i odlazim, utrka ide dalje. Dolazim do prve kontrolne točke i tu nas čekaju volonteri i HGSS. Odmor, i napokon zatvoreni prostor, malo okrjepe i onda upozorenje HGSS-a izmjena rute jer ozbiljno je i ne žele ugroziti živote trkača. Idem dalje gledam u planinu sa strahopoštovanjem i u nebo hoće li se promijeniti vrijeme? Izgleda da hoće!!! Nazire se sunce, bura i dalje puše, ali osjećam da slabi, ono najgore ostaje iza mene, mada me poprilično istrošilo. Slijedi spust prema glavnoj tranzicijskoj stanici pratim vrijeme na satu ima dosta do limita dobro je! Dolazim na tranzicijsku stanicu i tu jedem jednu od najboljih ‘maništra s gulašem’ gospođe kuharice, dajem im pohvale! Tanjur je prazan, za prste polizati, još bih, smijeh kod svih ali moram dalje!!!! Nakon jela i odmora krećem dalje jer ima toga još!!!’

‘Sada slijedi i malo staze kroz prekrasne šume Dinare u Bosni i Hercegovini. Mogu samo reći vrijeme se smirilo, sunce grije, sada već i jače, u šumi sam cvrkut ptica, mir i tišina, prekrasna staza u šumi crnogorice, neopisivo!!!! Utrka ide dalje dobro sam, oprezan sam jer staza je tehnički zahtjevna i svaki krivi korak mogao bi značiti kraj, tako da nema ludorija idemo završiti utrku. Prolazim predzadnju točku u mjestu Gljev, malo pitomo selo puno djece i tu dobivam podršku dvojce malih dječaka koji me na svojim romobilima prate do okrjepne stanice, i pitaju oni mene, ‘a što ideš na noge? zašto nemaš biciklo?’ Smijeh, 67 je km, pričam ja s dečkima i zahvaljujem na pratnji!!!.’

‘Prošavši Gljev to je to ostaje spust prema cilju u Sinju i to dijelom staze uz rijeku Cetinu, prelijepo. Samo da ne zaboravim reći da slušajući prijatelje planinare iz mog AK Borik nekoliko tjedana prije utrke o Dinari, Sinišu i Branku koji su pripadnici HGSS i njihove komentare kakva je Dinara, prelijepa ali surova. Prirodno okruženje, mirisi raznolikog bilja, cvjetne livade, travnati brežuljci, ali i dijelovi čiste goleti na tim visinama ostavljaju bez daha! Pogledi, neizrecivo, mislim da bi čovjek mogao satima gledati u to bogatstvo. E da, da bliži se kraj staze, pa je organizator kako to mora i biti malo ‘stavio šlaga na tortu’ pa nas je staza vodila do odašiljača iznad Sinja!!!. Spuštam se prema gradu, ulazak u cilj u centru prepunog Sinja nakon 13 h i to na 4.mjestu stavlja osmijeh na lice. Znači, bez imalo pretjerivanja, grad navija i skandira bravo, ulaskom u cilj! Hvala puno Sinjani!!!!!! Srce je ispunjeno, povreda nema, bilo je zahtjevno, rukovanje s 3.plasiranim malo mi je pobjegao!!! ali to je natjecanje i drago mi je!!! A, sada ono najbitnije, a to je da su utrke iako tek drugo godinu za redom odlično organizirane, okrijepne stanice prepune hrane i pića, volonteri toliko angažirani da te doslovno dok si tamo pitaju svaku sekundu što treba, staza odlično označena ( iako je bilo dijelova bez oznaka, ali zločestih ljudi je bilo i biće pa skidaju oznake), startni paket super, i po meni ono najbitnije direktor utrke prisutan i angažiran sto posto!. I donesene odluke o otkazivanju najduže utrke i izmjeni naše staze pokazale su se kao razumne i profesionalne odluke!’

‘Eto, još jednom Veliko hvala!!! užem organizacijskom timu direktoru Ivanu i Katarini na svemu! besprijekornim volonterima, maloj ekipi iz Gljeva!!!, mojoj ekipi AK Borik koja me uvijek budno pazi i prati i mojoj obitelji na koja mi je najveća podrška!!!! Vidimo se iduću godinu!!! Hvala!’