Prošlog vikenda održan je Dalmacija Ultra Trail, izuzetno zahtjevna utrka, najduži planinski ultra trail od 122 km (+5860 nmv), a istrčao ju je i bjelovarski ultratrail trkač Velibor Pađan, član Atletskog kluba Borik.
Pet planina: Biokovo, Mosor, Omiška Dinara, Primorska kosa, Kozjak, tri rijeke: Cetina, Žrnovnica, Jadro te poznate povijesne i kulturne lokacije poput Fortice, Kliške tvrđave, Antičke Salone u jednom dahu povezat će utrka koja je ove godine bila od 13. do 15. listopada. Prolaskom stazama Dalmacija Ultra Traila naći ćete se u vremeplovu. Startate uz pucanj gusarske kubure, putujete kroz Antiku, krećete u boj s tvrđave, prolazite kroz napuštena sela hrvatskih težaka, uživate u dalmatinskom kršu kao i u prekrasnim pogledima na more, rijeke i kanjone. Centralno mjesta događanja je grad Omiš.
U utrku je krenuo 61 trkač/ica iz osamnaest zemalja, a iz Hrvatske ih je bilo oko petnaest. Start utrke je bio u 21 sat u petak, a natjecatelji su imali limitirano vrijeme utrke od 32 sata te 10 kontrolnih točki.
‘Početak utrke vodio nas je u narednih desetak sati trčanja po mraku planinskim masivima što je vrlo zahtjevno, opasno i traži maksimalnu koncentraciju. Sama organizacija utrke na odličnoj razini i kako doliči jednoj top utrci, volonteri pristupačni, nasmijani, bodrili su nas na svakoj okrjepnoj stanici, pomagali kome je god što trebalo. Dotakao bi se samo jednog detalja, a to je zadnja kontrolna točka na nekih 112 km gdje su dolazili trkači vidno iscrpljeni, kao i ja te na kojoj smo zaista svi izgledali umorno, a gdje su volonteri odradili odličan posao vraćanja trkača iz ‘mrtvih’ i podizali ih na noge uz podršku da nema sada odustajanja’, opisao je Velibor Pađan i dodao:
‘Ja sam imao tu priznajem veliki problem sa želucem te sam morao neko vrijeme ostati i onda počinju najcrnje misli za trkača, a to je odustajanje jer tijelo više jednostavno ne može i postaje opasno. Radilo se o zadnjih desetak kilometara, ali uspona i spusta i opet naravno mrak i nisam bio siguran hoću li to psihički i fizički moći, iako sam imao dovoljno vremena do limita. Mogu samo kratko reći velikooo hvala ekipi volontera koji su tamo bili, ja sam uspioooo!!!’
Velibor je želio još nešto dodati…
‘Zapamtio sam samo ime jedne gospođe Maje, a da nisu sa srcem i dušom odradili moj oporavak ja dok ovo pišem ne bi bio finišer ove zahtjevne utrke. Zaboravih reći da je utrka bila vrlo zahtjevna i iz razloga jer dan je bio težak s vrlo visokom temperaturom i vlagom. Isto tako tijekom ovakvih zahtjevnih utrka vidi se koliko su trkači povezani jer pomagali smo jedni drugima i podržavali jedini druge da izdržimo do kraja.’
I za kraj…
‘Mogu reći da kako i ja tako i svi koji su finiširali ovu zahtjevnu utrku, a završilo je 45 trkačica i trkaća su pobjednici i svima čestitam na tome. Naravno, kao i svaki put tu je bio i moj klub AK Borik i podrška moje klupske ekipe koja me svaki put uživo prati i veliko hvala! Ovaj put moram spomenuti i našu članicu kluba Anitu Grunth koja je trčala isto tako zahtjevnu stazu ETHNO DUT od 26 km i finiširala te ujedno i meni pomogla u najtežim trenutcima utrke, Anita veliko hvala! Na kraju moja obitelj koja je najveća podrška i koja me prati na utrkama Hvala Vam, a najljepše je ulaskom u cilj čuti tataaa! Hvala i svima drugim na podršci i vidimo se na nekoj novoj ultri!’
Dodajmo kako je Velibor utrku od 122 kilometra završio kao 36. dok je je Anita Grunth na 26 km bila 136., a u konkurenciji žena 46.
Anita Grunth i Velibor Pađan
