Zorana Kočiša i dalje ćemo gledati na terenima u našoj županiji, ali ovaj iskusni golgeter neće više biti noćna mora golmana u 1. ŽNL nego jednu stepenicu niže, jer je dres Tomislava iz Bereka zamijenio onim od Poleta iz Narte.
Informacija je to koja je izazvala veliku pozornost u našim nogometnim amaterskim krugovima, jer je riječ o napadaču koji jamči golove, ali i dobru atmosferu u svlačionici. Gdje god da je igrao uvijek je ostavio dubok trag, ne samo zbog pogodaka nego i svojih ljudskih osobina. Čovjek za poželjeti, i na zelenom travnjaku, ali i izvan njega.
Kako je uopće završio u Poletu?
‘Već nekoliko sezona imam kontakt s tim klubom i sada se konačno sve poklopilo. Odlučio sam otići u 2. ŽNL isključivo jer se tako sve posložilo s mojim osobnim obvezama i s NK Poletom’, rekao nam je Kočiš te se osvrnuo na nove suigrače, ali i svoje osobne ambicije.
‘Obzirom da se okupila dobra ekipa vjerujem da sigurno možemo biti među top 5, a ako se sve dobro posloži i zaobiđu me ozljede nadam se da ću biti u vrhu liste strijelaca te da ću tako pomoći ekipi. Nadam se da ću se uspješno uklopiti u ekipu te da ćemo skupa izboriti gornji dio tablice. Također se nadam i da će me navijači prihvatiti, a ja ću se probati odužiti igrom, zalaganjem i golovima.’
Svoje nogometno znanje stjecao je u mlađim kategorijama NK Mladost Ždralovi (kadeti i juniori), a u seniorskoj konkurenciji uveseljavao je navijače Tomislava iz Bereka, Ivanske i BŠK iz Brezovca. Izdvojio je neke svoje najdraže trenutke.
‘Kao jedan od najvećih uspjeha u karijeri izdvojio bih razdoblje u NK Tomislavu s Tihomirom Pokopcem kao trenerom, jednim od najboljih koji me trenirao. Tada smo bili prvaci 1.ŽNL bez poraza (2016.) i plasirali se u 4. NL. U toj sezoni sam bio i najbolji strijelac lige te kao kapetan poveo ekipu u viši rang.’
NK Tomislav Berek i kapetan Zoran Kočiš
Bliži mu se 40, ali on je i dalje kao mladić. Godine su kod njega samo broj, a dokazao je i to i prošlo prvenstvo kada je bio drugi strijelac 1. ŽNL s 22 gola. Impresivno!
‘Redovito treniram, trčim, vježbam i uvijek dajem svoj maksimum te se takav trud uvijek vraća na terenu. To naravno ne bi bilo moguće bez podrške supruge koja me uvijek prati na svim utakmicama. Obitelj mi je na prvom mjestu, ali nogomet je oduvijek bio na mali korak iza.’
Koliko još misli biti u seniorskom pogonu?
‘Volim nogomet, još mi je nezamislivo da tjedan prođe bez utakmica, vjerojatno ću igrati sve dok me noge i zdravlje služe’, završio je Kočiš, gospodin u kopačkama, kojem želimo da još dugo traje i – zabija!
