Upoznajte Mateju Knežević! Dobro je ‘protresla’ pikado scenu, izvela savršenstvo, a otkrila nam je još puno toga o sebi

Mateja Knežević, cura iz Garešnice, na mala je vrata ušla u pikado, u tišini. Ona je tek jedna od nekoliko pikadistica koje se natječu u županijskoj ligi u klubovima u kojima prevladava muška populacija. No simpatična djevojka u samo par tjedana izazvala je pozitivan potres u ovom sportu, pridonijela njegovoj popularnosti, ali i napravila povijesni pothvat kada je u pitanju nježniji spol.

Njezin put u svijet pikada nije bio niti težak niti dug. Može se reći da se kod Mateje sve nekako odvijalo ubrzanim tempom, jer u pikadu je tek godinu i pol, a na rezultatima koje ostvaruje mogu joj pozavidjeti i muški kolege.

Trenutačno igra svoju premijernu sezonu za ekipu Brestovac 2. A gdje je sve počelo, kako je došla do jednog fantastičnog ostvarenja, što očekuje na državnoj završnici i puno toga drugoga o sebi, otkrila nam je ona sama. Slučajno smo je uhvatili u jednom kafiću dok je držala lekciju muškoj konkurenciji i strelicom pogađala 2×20 za izlaz.

U prvi trenutak je sumnjičavo vrtjela glavom, imala sramežljivi pogled, ali brzo se otvorila…

‘U pikado me je uveo dečko Miroslav, sasvim slučajno. Krenula sam s njim u kafić i onda malo pomalo bacala strelice. On voli igrati pa sam ja s njime počela, objasnio mi je pravila, što sve moram znati kod pikada i malo pomalo – eto me. Ide mi dosta dobro’, rekla nam je u uvodu Mateja, a na naše pitanje da li je učenica već sad nadmašila učitelja priznala je:

‘Kad igramo ‘1 na 1′ još uvijek je on bolji, ali kada se natječemo za našu ekipu mislim da čak ja više potegnem.’

Za Gareščanku se može reći da je prirodni talent, jer ne provodi svakodnevno sate i sate pred pikado aparatom, gađajući svaki broj i izlaz posebno. Naprotiv, tek kad uhvati nešto slobodnog vremena odmjerava svoju vještinu u prostorijama kluba ili u lokalnim kafićima s prijateljima, poznanicima i Miroslavom. I to sa prepoznatljivim roza strelicama.

‘Barbi boja’, našalila se Mateja.

Prvi dio jesenskog dijela lige bliži se kraju. Upoznali ste druge ekipe, pikadiste i pikadistice. Koja su vaša očekivanja?

‘Vjerujem da na kraju sezone možemo biti u Top 6 ekipa i taj bi nas plasman odveo u viši rang (2. liga). Zapravo, računam da će nam to uspjeti, jer zaista imamo dobru ekipu, osim Miroslava (Štrbac op.a.) i mene, tu je još par odličnih igrača (Čop, Anđal, Čengić…). Što se tiče osobnih želja, ne tajim da mi je cilj završiti sezonu kao najbolja pikadistica, da imam najbolji omjer pobjeda i poraza.’

Što mislite o samoj ligi i kvaliteti?

‘Ugodno sam se iznenadila. Gdje god smo gostovali, toplo smo primljeni, a vjerujem da smo i mi bili jednako dobri domaćini. Koliko sam mogla primijetiti u svim ekipama igraju vrhunski ljudi, dobre osobe, svi su spremni za zafrkanciju, a tijekom mečeva nema nikakvih tenzija. Moram reći i da su po kvaliteti dečki odlični, zaista ima sjajnih igrača.’

A odnos sa curama iz suparničkih ekipa? Gledate li se preko ‘nišana’?

‘Ha, ha, nimalo. Nema nas puno, moramo se držati zajedno. Kliknule smo si, upoznala sam Zrinku (Kunješić) i Katarinu (Večenaj) i uvijek se veselim mečevima s ekipama u kojima igra neka druga pikadistica. Odmah je i meni zabavnije i ljepše iako ponavljam da su i dečki sjajni.’

Ne zanosi se nekakvim velikim snovima u pikadu, čvrsto je na zemlji?

‘Ma ne, ne gledam uopće u budućnost. Idem korak po korak i vidjet ću me gdje će me to odvesti.’

Koje su vaše prednosti, a što biste željeli popraviti?

‘Moja prednost je što sam, zahvaljujući Miroslavu, učila od samih početaka kako treba igrati pikado, koji dio table gađati, na koje brojeve ići u kojim trenucima, kako reagirati u određenim situacijama. Vjerujem da sam i psihološki stabilna’, govorila je Mateja i dodala:

‘Ono što definitivno moram i mogu popraviti je izlaz, on me muči. Igra mi je super, ali završnica se treba poboljšati iako ima dana kada mi sve ide od ruke.’

Kako muška populacija reagira kad igra protiv vas. Uputite li lijep osmijeh da ih omekšate?

‘Ha, ha. Mislim da im je malo drugačije, što ide meni u korist, ali ne mislim da me podcjenjuju pogotovo ne nakon što sam u jednom meču imala 4-0 protiv muških kolega.’

Tih 4-0 je za povijest. Savršenstvo! Prva ste pikadistica u povijesti BBŽ-a koja je ostvarila takav učinak. Da podsjetimo, bilo je to u 2. kolu županijskog prvenstva (12. listopada) protiv druge ekipe Gladijatora u Galovcu. Brestovac 2 je slavio 13:3, a pod vašim strelicama pali su Damir Lazić, Predrag Samardžija, Nenad Radanović i Tomislav Vuković.

‘Taj dan kao da je neki vražićak ušao u mene. Nisam mogla izgubiti, sve što sam zamislila je i ulazilo, a takav rezultat dao mi je velik vjetar u leđa za nastavak prvenstva. Osjećaj je bio dobar, a nakon što je na vašem portalu izašao članak o pothvatu, dobila sam i poštovanje od kolega. Sad kad negdje dođemo u goste znaju reći, gle došla je i Mateja, ljudi su nekako zbog toga sretni.’

Promatrali smo vas kako igrate. Muči li vas trema, nama izgleda kako s time nemate problema, a iako odajete dojam mirne osobe može se primijetiti da ste dosta energični, znate se bodriti, ali i u slučaju lošeg bacanja ‘udariti’ na sebe.

‘Uh, tremu imam, i to veliku. I do dva sata uoči meča, baš mi nije dobro. Ali kad krene meč, lakše je.’

A rituali?

‘Nemam nikakve rituale, samo udahnem i kažem si ‘ajde Mateja’. Da, malo namještam lijevu nogu, stvar navike, ali ništa posebno.’

Čime se bavite, imate li posao koji vam dozvoljava da se možete posvetiti pikadu?

‘Radim na Prekršajnom sudu kao upisničar, a pikado mi je hobi, jedini, i koji me ispunjava, to mi je sasvim dovoljno.’

Odlazite i na državnu završnicu?

‘Da, cure iz županije i ja trebale bi sudjelovati na PH u Makarskoj. Još nisam definitivno odlučila da li ću ići, jer putovanje, smještaj i još neke druge stvari zahtijevaju velike financijske troškove pa se nadam da će netko uskočiti – sponzori, grad, županija, ne samo meni nego i ostalim djevojkama. Voljela bih se tamo natjecati. Ne, nemam nikakvih očekivanja samo bih htjela vidjeti koliko sam dobra u većoj konkurenciji, na puno višoj razini. Kako bi funkcionirala u tome društvu na nacionalnoj razini, s najboljima. Neki su mi rekli da bi mogla doći daleko, ali o tome ćemo kada i ako dođe do toga.’

Mateja je imala poruku i za one djevojke koje još nisu sigurne trebaju li se priključiti pikado obitelji?

‘Dođite i probajte. Ništa ne gubite. Ja sam upoznala divne ljude, a voljela bih da je više nas žena, ipak mi imamo više zajedničkih tema za razgovor. Sigurno ćete steći nova prijateljstva, upoznati ljude, mjesta na kojima možda niste bile, kod nas na pikadu je dobra zezancija, atmosfera…’, zaključila je Mateja.

A mi joj na kraju razgovora samo možemo poželjeti da joj strelice uvijek pronađu put tamo gdje i poželi!