Postoje neke utakmice za koje se živi. Ne mislimo tu samo na one velike dvoboje u Ligi prvaka, susrete na svjetskim i europskim prvenstvima…Ne, najpopularniji sport se igra u svakom kutku zemlje, igrači sanjaju, sanjaju, sanjaju, a ponekad im se snovi i ostvare. Tako je u Grubišnom Polju, malom gradiću u našoj županiji, gdje se zadnjih godina piše jedna lijepa bajka, a koja je dobila novu fenomenalnu epizodu.
Bilogora ’91 izborila je plasman u šesnaestinu finala Hrvatskog kupa, na stadionu Bilogorac pala je Zagora iz Unešića 1:0. Ambiciozni klub koji igra u istom rangu (3. NL), ali na Jugu, koji ima uvjete i želju napredovanja u Superport 2. NL, koji ima velikog iskustva upravo u ovom natjecanju, i koji je došao dan ranije kako bi bili odmorni (prespavali u Garešnici), nasukao se tamo gdje nije mislio.
Jaka momčad, puna kvalitetnih i zanimljivih pojedinaca nije imala odgovor na hrabru igru domaćih nogometaša. Imali su gosti posjed, inicijativu, ali želja, volja i srce bili su na strani Bilogore.
U uvodnim minutama nekako su obje ekipe respektirale jedna drugu, a onda je polako Zagora stezala obruč. No svi ti pokušaji, posebno ubačaji prema Filipu Budiću, bili su zaustavljeni. Domaćin je bio strpljiv, čekao, čekao i dočekao!
Bila je 23. minuta, Tomislav Pleić izveo je korner, loptu je glavom prenio Šimun Horvat, a na drugoj vratnici ostao je usamljen igrač/trener Željko Ostrman koji je ugurao loptu u mrežu. Pokazalo se da će to biti i jedini pogodak na utakmici, ali grubišnopoljski sastav imao je u svojim redovima još puno junaka.
Inače, do poluvremena, ali tijekom cijele utakmice osjetila se nervoza, veliki ulog uzeo je danak, posebno kod igrača iz Unešića, pa je bilo i par naguravanja, ali svaki puta se sve to brzo smirilo.
Vratimo se nogometu. U nastavku je uslijedio žestoki pritisak Zagore, ali onu jedinu pravu priliku, zicer kapetana Drage Gabrića u 50. minuti (bivšeg splitskog Hajdukovog prvotimca ), zaustavio je nevjerojatnom reakcijom Dinko Gavranović. Ostalo su zaustavili suigrači, koji su se bacali na glavu, borili za svaki metar terena (stoper Deni Hajdarović je bio neprelazan) i koji su pokazali vraški inat kada su sve dvojbene odluke, ali baš sve, tamo negdje od 60. minute otišle na stranu Zagore. Domaćin je izdržao i veliku, desetominutnu nadoknadu, u koju je ušao s igračem manje, jer je u 90. drugi žuti karton dobio Horvat.
I onda taj dugo iščekivani zvižduk glavnog suca koji je Bilogori donio prolazak, i u sljedećem kolu, na domaćem terenu, Hajduk iz Splita (11. rujna). Veliki Hajduk, klub slavne povijesti, dolazi u ‘malo’ Grubišno Polje gdje će ga dočekati igrači VELIKOG srca. I koji se neće predati…
NK Bilogora ’91: Gavranović, Šimun, Majtanić, Hajdarović, Škojo (od 66. Matić), Ostrman, Zuniga (od 78. Falcao), Pleić, Kunštek (od 66. Stanić), Plavšić (od 78. Pačko), Guedes (od 60. Hrahovski)
