Gorući problem u županijskom nogometu; protiv 13 klubova pokrenut disciplinski postupak, kako to najbolje riješiti?

U županijskom nogometu postoji jedan veliki problem, a to su treneri. Naime, nema dovoljno stručnjaka s najmanje C licencom koji bi mogli voditi seniorske momčadi, a kamoli mlađe kategorije. U NS BBŽ-u su godinama ‘žmirili na to’, izlazili u susret klubovima, ali došao je trenutak kada se moralo ‘presjeći’. Odgovornost za nastalu situaciju snose pomalo – svi.

Inače, u svibnju ove godine moglo se upisati u trenersku Školu na pet mjesta – Zagreb (Sesvete), Split, Rijeka, Osijek i Varaždin, uz tražene uvjete koje ste trebali ispuniti.

Neki klubovi reagirali su i poslali svoje voditelje kategorija i igrače na školovanje za trenera i prema našim saznanjima zaista je ogroman broj polaznika, no dok oni ne završe školovanje problem u našoj županiji ostaje.

Tako je NS BBŽ nakon prošlog kola pokrenuo Disciplinski postupak protiv čak 13 klubova iz županijskih liga, jer na klupi nisu imali licenciranog trenera odnosno osobu sa diplomom nogometnog trenera, zaključenim ugovorom o treniranju i koji je licenciran kod nadležnog tijela NS BBŽ, čime je počinjen prekršaj iz članka 92. Disciplinskog pravilnika u svezi 29. stavka 1.

A što se tiče školovanja i tu su uvjeti puno stroži nego prije tri godine, a kamoli prije 20-25 godina. Školovanje se plaća 600 eura za onu najnižu trenersku C licencu, ali puno je tu drugih stvari.

Kako bi ju zaslužili morate imati 10 dana predavanja na licu mjesta, jedan cijeli tjedan u jesen i jedan cijeli tjedan u proljeće (ponedjeljak – petak), od 9 do 18 sati. Ako niste iz navedenih gradova uračunajte da izgubite još na put od 2 do četiri sata (otići tamo i vratiti se) tako da ste praktički zauzeti cijeli dan pa je jasno da morate uzeti godišnji odmor ukoliko ste u radnom odnosu.

To je posebno teško ljudima koji nisu profesionalci, koji nisu živjeli od nogometa nego rade u firmama, kod privatnika (pa sad ti njemu reci da te pusti), a oni samo žele mogućnost da legalno treniraju djecu ili seniore u svojem malom mjestu, selu..

Nisu tu samo predavanja na licu mjesta, nego i on-line predavanja od nekoliko sati po danu (50-100 sati ukupno), pa praksa koju morate odraditi s nekim od licenciranih trenera, u nekom od klubova (50 sati).

A onda ako sve to uspješno obavite, položite ispite, sa C licencom više ne možete trenirati seniorsku momčad u 1. ŽNL, nego samo u nižim ligama (2. ŽNL i 3. ŽNL), a mlađe kategorije ispod 15 godina samo uz suglasnost mentora (a nekada ste mogli bez njega). Puno stroži uvjeti, a puno manje mogućnosti.

Nama je žao što se u Bjelovaru više ne može školovati za trenera kao što je bilo nekada (a ima jako puno polaznika koji putuju za Zagreb ili Varaždin), jer ovako oni trebaju potrošiti više vremena, više novca (auto, gorivo, hrana, piće, internet…).

Da, u Bjelovaru su nekad bila predavanja i polagali se ispiti i to ne samo za C licencu nego i za B licencu, pa i u manjim mjestima su se održavali ispiti (mi smo se sjetili Velikih Zdenaca).

Jasno je da se nogomet razvija, da moraju postojati kriteriji, ali isto tako zašto i Bjelovar (kao i druga glavna središta u županijama) preko HNS-ove akademije ne bi mogao održavati predavanja za licence, barem za ovu najnižu C. Bilo bi i našim budućim trenerima puno lakše na tome putu.

‘Imam preko 60 godina, vodim klub godinama. Predsjednik sam, tajnik, trener, sve. Ne treniramo, igramo vikendom utakmice u najnižem rangu, okupimo se da odigramo za naš užitak, trener nam ni ne treba, on je kod nas samo ime na papiru. Samo se skupimo da se vidimo, nakon utakmice proveselimo, i sad bi ja u ovim godinama trebao ići polagati, putovati u Zagreb ili tražiti nekoga s licencom i plaćati da bi nas vodio u potpuno amaterskom okruženju. Razumijem ja da treba biti trener s licencom za djecu ili za više rangove, no za nas se trebalo naći neko drugo rješenje. Ljudi zbog posla, obitelji i godina ne mogu igrati nogomet na višoj razini pa im naša 3. ŽNL dobro dođe za rekreaciju. Ne znam što će biti ako će se na ovome inzistirati.’

Ovo je sukus razmišljanja dijela ljudi koji vode klubove u najnižem rangu (3. ŽNL). Nije da smo na njihovoj strani, ali ti klubovi muku muče sa skupljanjem igrača, oni su neka vrsta ‘utočišta’ za veterane (jer veteranske lige nema), a imati po pitanju trenera kriterije prema njima jednake kao za klubove iz viših liga, koji plaćaju igrače, koji imaju mlađe kategorije, koji su iz većih mjesta – nije pravo rješenje.

U selima sa 300-500 stanovnika i manje, klubovi se nažalost ionako gase, a u slučaju nemogućnosti da plaćaju licenciranog trenera što će biti s njima? Kazna na kaznu, suspenzija ili nestanak?