Malo smo promijenili redoslijed objavljivanja županijskih nogometnih liga, jer smo saznali i zadnju nepoznanicu, a to je da je NK Slavija najbolja momčad 3. ŽNL Sjever dok smo u ostalim prvenstvima prvake saznali ranije…
Slavija – Moslavina VT 2:2
Ponekad previše podcjenjivački gledamo na najniži razred županijskog nogometa, a onda nas igrači iz 3. ŽNL razuvjere. Tako je bilo i na derbiju sezone između Slavije i Moslavine VT koji su između sebe odlučivali o prvaku te ulasku u viši rang. Računica je bila vrlo jednostavna, domaćin nije smio izgubiti dok je gostima iz Velike Trnovitice odgovarala samo pobjeda. Nakon više od 100 minute igre (zbog brojnih prekida i opravdane nadoknade), rezultat je bio 2:2 pa je fešta u Severinu mogla početi.
No prije nego što se pozabavimo samom utakmicom moramo spomenuti nevjerojatan ambijent na igralištu koji nas je ugodno iznenadio. Oko terena je bilo više od 350 gledatelja koji su sparno nedjeljno poslijepodne odlučili provesti u Severinu. Ovakvu brojku bi na svojim utakmicama poželjeli mnogi županijski prvoligaši, puno veća mjesta od ove male općine koja broji tek nešto više od 700 duša. No na sudaru za prvaka pojavili su se i ljubitelji lopte iz drugih mjesta. Uglavnom atmosfera za poželjeti i koja je bila poticajna za obje ekipe koje su ove sezone pokazale najviše.
Što se tiče utakmice, i tu smo bili zadovoljni. Golovi, prilike, pogreške, čvrsti dueli, klizeći startovi… Da, bilo je i nervoze, ali ništa neočekivano s obzirom na visinu uloga. Vidjeli smo i dvije različite filozofije, Slavija je čekala pogrešku suparnika te je brzom tranzicijom htjela na što jednostavniji način do šanse dok je Moslavina gradila igru i kroz posjed tražila gol.
Uvodne minute pripale su dečkima iz Velike Trnovitice, sijevalo je sa svih strana, Slavijini nogometaši bili su pomalo izgubljeni, kao da je na njih djelovao pritisak i već je u trećoj minuti bilo 0:1. Na drugoj je ostao sam Mustafa Tabalović koji je tu neopreznost iskoristio. Kako su minute prolazile i domaći se dizao i uspostavio ravnotežu, a u 14. minuti došao i do izjednačenja. Iz kornera je ubacio kapetan Andrija Miškulin, a na pravom mjestu bio je najbolji strijelac kluba Mateo Đođ.
Igra se još više rasplamsala, a nekako nas je u nadolazećem periodu, kod gostiju, osim strijelca, najviše dojmio Ivor Pavić koji je svojim prodorima radio probleme Severinčanima. Kada su njega donekle ‘uštopali’ dogodio se preokret. Opet je asistent bio Miškulin, a s pet metara je loptu u mrežu ubacio Anto Tomaš, čini nam se i uz obilnu pomoć nekog od Moslavinih stopera.
Do poluvremena, ali i u prvih 15-ak minuta nastavka, imala je Slavija dobre situacije (prije svih Đođ) s kojima je mogla prelomiti susret u potpunosti u svoju korist, ali iskazao se vratar Juraj Fanton, a tamo negdje od 70. minute gledali smo totalnu ofanzivu gostiju prema vratima Tihomira Cupana. Upravo Slavijin golman je bio jedan od junaka iz domaćih redova svojim spasonosnim reakcijama kod brojnih ubačaja u njegov kazneni prostor.
Ali i on je bio nemoćan u 77. minuti kada je prvo ime Moslavine Tabalović namjestio nogu i s oko 30 metara neobranjivo pogodio gornji desni kut za 2:2. Bio je to uvod u dramu, za nogometaše Slavije minute su sporo prolazile dok su one za Moslavine letjele. Stisak gostiju nije jenjavao, Severinčani su bili u svojih 30 metara, ali su se velikom željom i htijenjem oduprijeli te uzeli bod koji je ujedno značio titulu.
Fešta je počela već na terenu, uz brojnu pirotehniku, zvuk vatrogasne sirene te pljesak i ovacije gledatelja. Čestitamo NK Slaviji na zasluženom naslovu, a čestitke zaslužuje i Moslavina koja je ostala za gol ‘prekratka’
‘Očekivali smo toliko gledatelja. Bilo je puno i kada smo igrali u Velikoj Trnovitici, ali tu kod nas doma još više. Ma kod nas je uvijek ogromna podrška navijača’, rekao nam je u uvodu razgovora kapetan Andrija Miškulin koji je dodao:
‘Oni su trkački moćnija momčad, i priznajem tehnički bolja od nas. U veznom redu imaju više španera, malo smo kasnili u duelima te su nam s brzim pasovima stvarali višak. Ipak, nisu bili toliko opasni, jer smo dobro zatvorili prvog strijelca lige Božidara Mavrića i to se pokazalo ključnim.’
Kao da ste u presudnim trenucima imali više želje od njih?
‘Tu je čak bio i problem, jer smo previše izgorjeli. Najave, očekivanja, dugo nismo bili u višem rangu, stvorio se pritisak, ali smo uspjeli. Imali smo zicere s kojima smo mogli sve riješiti, ali pohvale i njihovom golmanu koji je odlično obranio.’
Andrija je želio nešto istaknuti…
‘Posebna zahvala publici koja nas je svugdje pratila i naravno suigračima koji su najzaslužniji za trijumf. Sad nastavljamo naš put u 2. ŽNL gdje nam je cilj ostati, a ne biti tamo samo jednu sezonu. Pojačanja moramo dovesti, jer ne znamo koliko s ovim kadrom možemo parirati u višem rangu. Ali sada odmor i slavlje, a nakon toga ćemo razmišljati o novoj sezoni.’
Za komentar smo zamolili i trenera Moslavine Zorana Bukvu kojem je ovo peta sezona na klupi kluba iz Velike Trnovitice. Tri puta je bio prvak (jednom je to bila krnja sezona zbog pandemija koronavirusa), a sada zadnje dvije je osvojeno drugo mjesto.
‘Napeta utakmica od samog početka, rani gol, pa naš mali pad u igri. Prihvaćamo njihov igru. Duge lopte, a to nam nije bio plan, jer dogovorili smo igru kroz sredinu, ali to nismo ostvarili. Zatim primimo dva glupa gola, zapravo jedan autogol. Dvije naše velike greške’, iskren je bio Bukva.
U zadnjih 20 minuta vaša dominacija…
‘Naša igra se temelji da lopta ide po podu, tome težimo. Na poluvremenu smo skupili glave, rekli smo si da ne možemo prihvatiti njihovu igru nego nametnuti našu. Stisli smo ih, zabili pogodak. Zabili smo ih u šesnaesterac, ali do kraja utakmice lopta više jednostavno nije htjela u gol. ‘
I njega je oduševio broj gledatelja…
‘Za ovaj rang natjecanja za BBŽ je to popriličan broj. Iznenađen sam. Sad trebamo ohladiti glave. Popričati s upravom, popričati sa igračima. Nastaviti raditi kao do sad. Pet godina sam u Trnovitici, pet godina se borim za vrh. Klub je posložen, ima glavu, ima rep, svi se slažemo, uprava radi dobro, igrači poštuju dogovore, ja u suradnji s njima radim najbolje što mogu i predstavljam općinu na najbolji mogući način.’
Slavija – Moslavina VT
Šandrovac – Mladost NP 3:1
Šandrovčani su do bodova i potvrde četvrtog mjesta stigli na puno teži način nego što se očekivalo, jer su gosti stigli samo s devetoricom. No i s dva igrača manje Mladost je povela u 20. minuti preko Mladena Žabića da bi domaćinu izjednačenje donio deset minuta kasnije Robert Devčić.
I dalje je društvo iz Nove Ploščice prkosilo brojčano nadmoćnom domaćinu, u nastavku je imalo svoje prilike za pogodak, ali gosti nisu zabili te su u završnici pali sa snagom i presudio im je Marko Pregiban (77, 87). No ostavili su sjajan dojam – devetorica hrabrih.
Šandrovac – Mladost NP
Croatia – Bedenik 2:4
Pod vodstvom novog trenera Zorana Đošića, koji će ostati na klupi Bedenika i sljedeće sezone, u četiri utakmice ostvarene su četiri pobjede. Ova je posebno slatka, jer se do nje došlo nakon katastrofalnog ulaska, jer je domaćin u Klokočevcu poveo 2:0 preko Marija Polovića (3) i Mihaela Šelja (8). Ipak, Bedenik je pokazao da ima igrače s karakterom koji su već do odmora okrenuli utakmicu u svoju korist (Marijo Patrlja 25, 44 i Ranko Kesić 31) da bi pobjedu u samoj završnici potvrdio Siniša Jasika (88).
Dapci – Moslavina DP 10:4
Oslabljeni gosti nisu se mogli suprotstaviti raspoloženom domaćinu iako su zabili čak četiri. Strijelci za Dapce bili su Stjepan Domitrović (12), Ivan Petrušić (18, 34), Dario Bilandžija (20, 58), Asmir Karadža (26), Silvio Jurički (69) i Josip Stjepanović (63, 69, 70), a za ekipu iz Donje Petričke Tihomir Medved (21, 71) i Antonio Karlovac (64, 72).
Signal – Hajduk LP 20:0
U Obrovnicu je Hajduk doputovao s osam igrača pa ne čudi još jedan nenogometni rezultat. Za domaćina su zabili Miroslav Ilics (8-11m, 22, 63, 77-11m), Vilko Tisanić (14, 21), Stjepan Radić (18, 62, 85), Marko Katić (24), Marko Kesić (29, 32, 68, 73, 88), Josip Radić (50, 53, 56, 86) i Zoran Babić (82-11m).
