Znate tko su najdugovječniji vojnici sportskih klubova. Nisu to ni igrači, ni predsjednici, ni treneri, ni sportski direktori nego ‘nevidljivi’ ljudi koji se brinu o infrastrukturi, dresovima, svlačionicama, terenima…
Oni pripadaju ‘radnoj zajednici’, zajednički je to termin koji koristimo za tetu koja pere dresove i koja ima ‘čaroliju’ od prostorije u koju su ušli nogometaši s blatnjavim kopačkama učiniti je blistavom, tu spadaju ekonomi koji se brinu za opremu, koji kose teren, farbaju ogradu, koji su ‘zapravo Katica za sve’.
Ti marljivi pojedinci u klubovima ostavljaju jedan veliki dio vlastitog života, ponekad i zdravlje, a obični promatrači ne mogu ni zamisliti koliko su važni za funkcioniranje kluba.
‘Naša najjača pojačanja nisu igrači koje smo doveli nego što smo pronašli čovjeka koji će se brinuti za stanje travnjaka i okoliš, osobu koja će prati, spremati i pripremati dresove te se brinuti o čistoći klupskih prostorija’, jednom je izjavio predsjednik jednog nogometnog kluba koji je znao vrijednost tih ljudi, ali i koliko je danas teško pronaći nekoga tko bi za sitne pare brinuo za sve spomenuto.

I NK Bilogorac je ovih dana izgubio svojeg dobrog duha s igrališta.
‘Nakon 22 godine naš Jugec odlazi u zasluženu mirovinu. Hvala mu na svemu što je napravio za naš Bilogorac, a mi koji smo u klubu znamo koliko je to. Mi pojedinci nismo bili ni rođeni dok je naš Jugec kosio, lajnao, uređivao naše igralište, koje je zadnjih godina bilo jedno od najljepših u našoj županiji, ako ne i šire. Šta da mu kažemo nakon ovih 22 godine nego samo jedno veliko HVALA OD SRCA…Znamo da će te biti teško zamijeniti i nadoknaditi u našim redovima. Legendo naša uživaj u zasluženoj mirovini’, objavili su iz Bilogorca.
U klubu iz Velikog Trojstva tom su prilikom priredili i večeru, tortu i poklone za svoga Željka Juga. Poneki odlasci izazivaju posebnu tugu, a ovo je zasigurno jedan od tih.
‘Promijenio je mnoge predsjednike, ispratio mnoge generacije, neki današnji seniori nisu bili ni rođeni dok je on radio za Bilogorac. Nije nas napustio, nego otišao u zasluženu mirovinu. Dolazit će na svaku utakmicu Bilogorca i mi mu se od srca zahvaljujemo, jer je dao svoj veliki doprinos. Čuvao travnjak na +40, dolazio po hladnoći, kiši, snijegu, ma uvijek je bio za Bilogorac. Sretno mu, neka uživa u životu i neka mu Bog podari još puno godina’, rekao nam je predsjednik Mario Pešić.