Kapetan županijskog drugoligaša javio nam se s otoka na kojem je sniman film ‘Ralje’, a kuću ima Barack Obama

Klubovi županijskih liga muku muče s kadrom, dosta nogometaša je otišlo ‘trbuhom za kruhom’ u inozemstvo pa je tako i NK Omladinac iz Ćurlovca ostao na više od šest mjeseci bez svojeg kapetana Josipa Veljačića. No on se nije kao većina ‘gastarbajtera’ zaputio u Njemačku, Austriju, Irsku, Češku ili negdje drugdje u Europi nego za život zarađuje u SAD-u, na drugom kontinentu.

Uspjeli smo ga kontaktirati kako bi nam jedan od najboljih igrača 2. ŽNL dao svoje dojmove o životu u SAD-u, kao i o županijskom nogometu kojeg je na jedno vrijeme napustio.

‘Ostajem u SAD-u do sredine studenog, do tada mi vrijedi viza. Prethodno sam bio dvaput kao student i radio sam u restoranu kao kuhar iako to nije ni blizu mojoj struci, ali ako se dovoljno trudiš i učiš i radiš dobro itekako te znaju cijeniti. Ove godine pravim pizze u jednom mjestu pored restorana gdje sam prije radio. Živim u velikoj kući s ostalim radnicima iz te pizzerije, ali imam svoju privatnu sobu i kupaonicu što je najbitnije kada živiš u kući sa više ljudi’, rekao nam je 28-godišnji Josip te je dodao:

‘Trenutno sam s prijateljem iz Zagreba, jednim Jamajkancem i jednim Amerikancem, ali tijekom sezone će se sigurno još netko useliti. Mjesto gdje se nalazim zove se Martha’s Vineyard i to je otok pored Bostona. Otok je poznat najviše po tome što je na njemu sniman film ‘Ralje’ i to je poznato odmaralište za bogate i slavne ljude. Puno glumaca ovdje ljetuje, a i bivši predsjednik SAD-a Obama ima kuću. Otok ima otprilike 10 tisuća stanovnika, a preko ljeta tu dođe više od 300 tisuća ljudi.’

Pobliže nam je dočarao taj raj na zemlji…

‘Otok je idealan za ljude koji se žele maknuti od svega, odmoriti od stresa i gradske buke jer je dosta šumovit i puno kuća je skriveno po tim šumskim putevima i uvučeno od glavnih cesta. Ljudi su super pristojni, svi te pozdravljaju i svi su jako pristupačni, gotovo nitko ovdje ne zaključava ni kuće ni aute, skoro ništa nema kriminala.’

Kakve su cijene, ima li hobi ili igra nogomet?

‘Cijene su dosta visoke čak i za njihove standarde u odnosu na ostala mjesta u SAD-u, nešto poput Dubrovnika kod nas. Iako bih volio igrati jednostavno nemam vremena ovdje, a i nogomet nije toliko popularan iako se dosta popularizirao od zadnji put prije četiri godine kad sam bio tu. Slobodno vrijeme, kojeg i nemam puno, uglavnom provodim uz razno razna druženja s društvom, koju pivicu i odlaske na plaže koje su stvarno prekrasne. Na otoku nema nekog popularnog sporta, ali postoji puno igrališta i za košarku, bejzbol, nogomet, golf, frizbi. Otok je pun ljudi s Balkana koji dolaze raditi, uglavnom studenti ili poneki ponavljači iz studentskih dana kao ja hahaha. Na poslu kojem trenutno radim je još petero Hrvata, a znam neke i ljude od ranije kad sam bio ovdje.

Nedostaje li mu Ćurlovac, obitelj i nogomet?

‘Naravno, iskreno od kad sam počeo studirati uvijek sam naginjao više životu u Zagrebu, ali moram priznati da u zadnje vrijeme mi je sve ljepše i ljepše doma uz obitelj i prijatelje. Najviše mi naravno nedostaje obitelj pošto smo se zadnjih godina dosta više zbližili nego prije i puno vremena provodimo zajedno, posebno vikendima. Većinom uz nekoliko partija bele gdje uvijek igramo tata i ja protiv mame i sestre. Nogomet mi također nedostaje ipak ga igram aktivno zadnjih 17-18 godina tako da mi je teško zamisliti vikende u ovo doba godine bez utakmica’, govorio je ‘Captain America’ i osvrnuo se na svoje prve korake:

‘Moji koraci su počeli u Omladincu i tu sam cijeli život. Imao sam ponude da odem u jače klubove, ali nismo bili u mogućnosti da se mene svakodnevno vozi na treninge do Bjelovara i drugdje, a nisam ni ja imao neku volju za odlaskom. Kasnije dok sam živio, studirao i radio u Zagrebu nisam se mogao obvezati nekim zainteresiranim klubovima da ću moći redovito dolaziti na treninge.’

Kontaktira li sa suigračima iz Omladinca?

‘Naravno, neki od njih su moji najbolji prijatelji pa se čujemo i na dnevnoj bazi dok sa svima ostalima imamo zajedničku grupu na Viberu pa konstantno nešto komentiramo i razgovaramo. Mogu reći da sam izuzetno zadovoljan s proljetnim dijelom sezone dok manje sa jesenskim, iako sam mogao još koji pogodak vise zabiti, ali dobro, nije ni ovo loše, bitno je da su se i ostali raspucali i počeli zabijati golove te da klub ostvaruje dobre rezultate. Imamo odličnog novog trenera od ove polusezone te gotovo sve domaće i vrlo mlade igrače, uz par nas starijih, i zajedno funkcioniramo sjajno. Veliki su odazivi na treninge, atmosfera u klubu i oko kluba je fantastična, a to pokazuju i rezultati ove godine.’

Bilogora iz Kapele je prvak.

‘O Bilogori mogu reći da mi je drago što se konačno taj klub izdigao iz ponora i tamo su gdje i zaslužuju biti. Čestitam im na ulasku u 1. ŽNL, ali žao mi je što sljedeće sezone nećemo igrati jedni protiv drugih. No nadam se da se vidimo opet u najvišem rangu županijskog nogometa, jer imamo ekipu koja može to ostvariti.’

Kakav je nogomet u 2. ŽNL

‘Nemam neko dobro mišljenje, pošto sam većinu karijere igrao u 1. ŽNL gdje je razina nogometa bila znatno kvalitetnija. Malo mi teško pada igrati u ovom rangu zbog lošije kvalitete nogometa, lošijih igrališta, ali i lošijih sudaca. No sami smo si krivi za takav rasplet tako da dok god smo tu gdje jesmo kao klub, nemamo se pravo žaliti. Nadam se da ćemo izboriti viši rang gdje nam je i mjesto.’

Ima li neku poruku?

‘Poruka svim suigračima u klubu je da nastave marljivo i redovito trenirati i davati maksimum od sebe, da budu podrška jedni drugima i na terenu i van terena kao što su i do sada bili, jer svi sada vide da uz sve to dolaze i dobri rezultati. Ostalim ljudima u klubu i oko kluba neka nastave davati podršku kao i do sada i na domaćim i na gostujućim utakmicama, jer nam to mnogo znači.’