Pred nama je nova nogometna sezona, a uoči nje, nema bolje sugovornika da je najavi od Slavka Prišćana, nekada igrača, suca, trenera, a danas predsjednika Nogometnog saveza BBŽ-a kao i dopredsjednika HNS-a, možemo slobodno reći najmoćnijeg čovjeka u regiji kada je riječ o ‘najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu’.
S prvim čovjekom županijskog nogometnog saveza pričali smo o raznim temama, onima lijepima, ali i onim nezgodnima, i na svako naše pitanje smo dobili odgovor, nije bilo potezanja ‘ručne’ ni kada se pričalo o ozbiljnim problemima, a njih uvijek ima kada je riječ o sportu – najboljem promotoru Lijepe naše.
Možete li nam objasniti kakva je budućnost 4. NL Bjelovar – Koprivnica – Virovitica nakon sezone 2023/24., i u slučaju njenog gašenja, što će biti sa četiri naša kluba koja se nalaze u tome rangu natjecanja?
‘U razgovoru sa Županijskim nogometnim savezom Virovitice, shvatio sam da su oni zainteresirani da njihovi klubovi ostanu u ligi, dok Koprivnica želi formirati svoje natjecanje. No i pojedini klubovi iz Koprivničko-križevačke županije su me kontaktirali, oni bi također željeli ostati, raspitivali su se o toj mogućnosti, ali tu se ja ne mogu petljati, jer nisu u nadležnosti našeg Saveza, tu odluku moraju donijeti sami. Iskreno vjerujem da će i u sezoni 2024/25. postojati neka vrsta 4. NL, makar u njoj bilo 10 klubova pa se igralo trokružno. Mislim da bi gašenjem 4. NL bio preveliki jaz između 3. NL i 1. ŽNL, a njezinom opstanku ne pridonosi ni to što prvak naše 1. ŽNL nije želio u taj u viši rang’, rekao nam je u uvodu predsjednik NS BBŽ-a Prišćan i nastavio:
‘Razgovarao sam i s koordinatorom natjecanja HNS-a Nevenom Šprajcerom kako bi možda 3. NL iz naše regije podijelili na A i B grupu koja bi bila umjesto 4. NL, smanjili bi možda i kriterije za nju. Osim toga, kada bi izgubili 4. NL, još bi veća bila razlika između naša dva najjača kluba, NK Bjelovar i NK Mladost Ždralovi (oba SuperSport 2. NL), i ostalih iz naše županije.’
Što ako ne dođe do nikakvog pozitivnog dogovora, koja je onda sudbina naša četiri četvrtoligaša (Bilogora ’91 Grubišno Polje, Garić Garešnica, Dinamo Predavac, Čazma)?
‘U slučaju da se ne prihvati nikakva naša ideja, oni bi se vratili u 1. ŽNL koja bi se zvala Elitna ili bi zadržala sadašnji naziv i brojila bi 14 ili 16 klubova od sezone 2024/25. Najvjerojatnije 16 kako ne bi odjednom preveliki broj klubova ispao iz prvog županijskog razreda. Ta liga bi bila zanimljiva, bilo bi tu puno lokalnih derbija, samim time i više gledatelja, ali kvaliteta ne bi bila na onoj razini na kojoj je sadašnja 4. NL.’
U NS BBŽ su registrirana 62 nogometna kluba (jedan je malonogometni). Koliko ste zadovoljni s brojem klubova u samim županijskim natjecanjima, vidimo da ih je ove sezone još više – ukupno 55 u 1. ŽNL, 2. ŽNL i dvije 3. ŽNL?
‘Zadovoljan sam, a žao mi je što Hrvatski sokol i Galovac nisu uspjeli oformiti momčad za službena natjecanja. Svjestan sam da mnogi klubovi nisu u lakoj situaciji, jer je jedan dio ljudi, za koji se nadam da će se vratiti, otišao iz Hrvatske. Nije jednostavno sve posložiti, treninzi, utakmice, posao, veliki su i troškovi iako mi u Savezu izlazimo ususret klubovima. Općine različitim novčanim iznosima sudjeluju u financiranju sporta, ali to se razlikuje od kluba do kluba. No znam da bi predstavnici lokalnih samouprava morali još više voditi brigu o mladima, njihovom razvoju, jer oni u manjim sredinama nemaju preveliki izbor.’
S mlađim kategorijama ipak nema problema, brojnost je tu…
‘Možda i najpozitivnije, mislim da smo, ako izuzmemo Zagreb, na prvom mjestu po broju ekipa u mlađim kategorijama u cijeloj Hrvatskoj. Dakle i sredine s većim brojem stanovnika nisu ispred nas. Tu je velik posao napravio povjerenik za mlađe uzraste Igor Blagojević koji se trudi pripomoći na razne načine’, pričao je Prišćan te se dotakao i osoba koje su doslovce volonteri u klubovima kako bi oni opstali.
‘Tim ljudima bi trebao dati posebno priznanje, oni i sebi stvaraju trošak, oduzimaju si svoje slobodno vrijeme, novac, njih par skuplja materijalna sredstva kako bi se kupili dresovi, vapno za lajnanje igrališta i druge stvari koje su potrebne za funkcioniranje kluba. To su ljudi koje treba nagraditi, entuzijasti, s kojima smo mi u Savezu zadovoljni i imamo dobru suradnju što se vidjelo i na plenumu gdje su bili predstavnici više od 90 posto klubova (svi iz 1. ŽNL i 2. ŽNL). Mi klubovima pokušavamo olakšati sezonu što više možemo, imamo najniže takse sudaca, pomažemo kod kotizacija, često je prepolovimo ako možemo, gotovo nitko od nas, osim povjerenika natjecanja, ne prima naknade za rad…’
Vi ste i dopredsjednik HNS-a, ima to svoju težinu u, da tako kažemo, najbogatijem sportskom savezu, ali čija blagajna isto nije rupa bez dna.
‘Da, dajem svoje mišljenje na sastancima, radim u komisijama, isto tako trudim se da povučemo određena sredstva HNS-a za terene, infrastrukturu, opremu… Zadnjih godina dosta toga smo uspjeli napraviti, dali smo i natječaje za klubove, onima koji su se prijavili u pravilu smo pomogli u našim mogućnostima. Treba naglasiti da smo kupili kamere kako bi se snimale utakmice 1. ŽNL, određenu opremu, lopte. I sada pripremamo da klubovima doniramo određeni broj lopti, ovisit će o tome i tko ima koliko kategorija. Suradnja našeg Saveza s HNS-om je zadovoljavajuća, ali uvijek se može više i bolje. Kroz svoje iskustvo želim da se pomogne prije svega amaterskom sportu i mislim da smo dosta uspjeli u povlačenju sredstava. HNS ima velike izdatke za organizacije utakmica svih kategorija, troškove putovanja i smještaja. puno pomaže brojnim klubovima, velik je donator na različite načine, krenulo se u pripremu gradnje kampa i za to treba pripremiti velika sredstva…’
Koje je njegovo mišljenje o ‘plaćenicima’ – strancima, ali i igračima koji dolaze iz drugih županija u našu, ponajviše iz Zagreba i okolice? Na neki način uzimaju mjesta domaćim dečkima. Svi oni nisu došli u amaterske klubove iz BBŽ-a za lijepe oči, a spominju se ozbiljni iznosi.
‘Da, svi slušamo razne priče, i znamo da klubovi u seniorskim momčadima imaju veliki broj igrača sa strane, a nemaju svojih domaćih, što je u amaterskom nogometu pomalo apsurdno. Plaćanje igrača u amaterskom okruženju na takav način je zapravo nedopustivo. Razumijem da igračima treba platiti putni trošak, dati simboličnu naknadu za trening, utakmicu u dozvoljenim okvirima hranarine, ali puno više preko toga nikako nije u redu. Ja mogu samo apelirati na klubove da nogomet ostane amaterski’, rekao nam je prvi čovjek bjelovarskog nogometa te se osvrnuo na strance.
‘Što se tiče doseljenika iz Brazila, Kameruna ili iz nekih drugih zemalja, po meni su oni u Hrvatsku došli pronaći bolji život, stigli su trbuhom za kruhom. Nisu to igrači koji mogu igrati 1. HNL, oni su došli zbog egzistencijalnih stvari što govori i da su se zaposlili, a to što usput igraju nogomet ili neki drugi sport, nije nam neki problem.’
Dobro, a nogometaši iz drugih županija?
‘U svakom slučaju nije dobro, treba ulagati u djecu, mlade, njih razvijati. Razumijem da ponekad zbog nedostatka igrača koji su otišli na rad u neku drugu zemlju, klubovi posegnu za takvim nepopularnim mjerama, ali to bi trebalo smanjiti što je više moguće. Mislim da su igrači iz drugih županija u pravilu na zalasku karijere, oni samo dođu odigrati utakmicu, ne treniraju, a kako su se klubovi s njima dogovorili oko tih naknada, ja u to ne mogu ulaziti, to su više stvari za sportske inspekcije ili druge institucije.’
Lokalne samouprave pomažu koliko mogu, ali možda bi se i veliki privatnici mogli više isprsiti, iako ima i onih koji su pozitivan primjer i daju milijune za sport.
‘Slažem se, ali to ovisi o vlasnicima. No tu bi veliku ulogu moglo odigrati i Ministarstvo financija, da tvrtke i obrti koje sponzoriraju klubove oslobode određenih poreznih davanja, ali takve stvari se trebaju rješavati na nacionalnoj razini. Mislim da bi tada privatne firme izdašnije pomagale. Sportom možemo biti zdraviji narod, treba u njega ulagati, jer ako se ne varam mi smo najpretilija nacija u Europi i to je ono što nas sve treba zabrinjavati.’
Sudaca je premalo, klubovi prema njima ‘rigaju’ vatru’, iako bi nekima možda bilo bolje da se pozabave igrom svoje momčadi, ali tako je to u zemlji u kojoj svako misli da o nogometu sve zna. Kako ste općenito zadovoljni suđenjem, ali i ponašanjem klubova, samih igrača i sportskih djelatnika prema njima?
‘Suđenje je kod nas solidno, mislim da imamo poštene mladiće i djevojke koji se bave suđenjem. Isto tako smatram da to može biti bolje. Uspoređujući s drugim sredinama trebamo biti zadovoljni, a najbolji pokazatelj su zadnja kola u županijskim ligama gdje je sve prošlo u najboljem redu i to u utakmicama u kojima se odlučivalo o ostanku. Istina, ima malo sudaca, male su takse, ali nije lako ni klubovima plaćati visoku taksu’, govorio nam je Prišćan koji je nekada bio sudac.
‘Malo ih se odlučuje na taj poziv, jer već na prvim utakmicama, i to mlađih kategorija, dožive sve i svašta. Kad započinjete neki posao, ne možete ga odmah raditi savršeno. Razumijem ja i upravu i trenere, ali apeliram da se ne ljute, nemaju naši suci skrivene namjere. Molio bih i roditelje da ne reagiraju ružno i vrijeđaju te mlade cure i dečke koji počinju suditi djeci. Ja sam dugo ozbiljno sudio od najnižih do najviših razina , imam u tom iskustva i znam da im nije lako, posebno dok ne steknete samopouzdanje. U dogovoru s povjerenikom za suđenje donijeli smo odluku da svaki naš mladi sudac ima mentora koji s njim odlazi na utakmice pa i ponese zviždaljku da za vrijeme utakmice čak i fućne s klupe te ispravi moguću, ali nenamjernu grešku mladog suca. Radimo na tome da uvedemo slušalice za komunikaciju, mentora i glavnog suca. Od kad smo počeli raditi s ‘mentorstvom’, mladi su zainteresiraniji i više ne odustaju kao prije. Još jednom apeliram na roditelje, trenere, predstavnike klubova da shvate da utakmice nisu ‘život i smrt’ nego sport u kojem želimo razvijati naše mlade, nije kod najmlađih presudan rezultat i nije pristojno vrijeđati nekoga, u ovom slučaju suca, koji želi najbolje i nema nikakvu želju pomoći jednoj ili drugoj strani. Volio bih baš onima koji misle da su uvijek u pravu ponuditi da odsude koju utakmicu.’
Ima i jednu zanimljivu ideju?
‘Moja želja je da se pomogne, ne samo profesionalnom, nego i amaterskom sportu, da vratimo dvojnu registraciju koja bi pomogla razvoju mladih talenata. Recimo primjer, mlade nade Bjelovara i Mladosti Ždralova provedu utakmicu na klupi ili će odigrat 10-15 minuta za svoj klub u seniorskoj konkurenciji što je premalo da bi se igrač razvijao u pravom smjeru, ali onda bi mogao imati veću minutažu sljedeći dan za neki klub nižeg ranga sukladno dogovoru dvaju klubova. Tako stječe iskustvo, dobiva potrebne minute na terenu, nogometno raste… Nekada su bile dvojne registracije, sad postoje posudbe na najvišim razinama uz ugovore. Mislim da ćemo uspjeti da to vratimo jer je to spas za nogomet i mlade igrače.’
U NS BBŽ će biti i fokus na trenerima, jer poznato je da mnogi klubovi nemaju za sve kategorije licencirane trenere, nego se snalaze na razne načine…
‘Da, stavljamo naglasak na rad trenerske organizacije, jer bez ulaganje u struku, nema ni napretka, moramo iznaći rješenja u dogovoru s Nogometnom akademijom kako i na koji način da lakše dođemo do novih mladih trenera koji će razvijat nogomet, ali ne samo nogomet nego i druge sportove.’
Vaša poruka za kraj klubovima, igračima, navijačima, zapravo svima onima koji su na neki način uključeni u županijski nogomet!
‘Prije svega da je nogomet sport kroz koji trebamo stjecati nova prijateljstva, razvijati sebe kao osobu, kao i svoje zdravlje, uživati, a ne da nam se dogodi ono što se dogodilo u Ateni. Mi u Savezu radimo kako bi pomogli klubovima da srede što više infrastrukturu, posebno reflektore kako bi mladi mogli trenirati u večernjim satima. Poručujemo im da što više rade s najmlađima, jer su oni budućnost, treba još više organizirati turnire, kampove… Isto tako želim da navijači uživaju u nogometu, da ne dolazi do svađa i da imaju više razumijevanja za suce. Nogomet je evoluirao, ide nezaustavljivo naprijed, ali na amaterskoj razini nogomet treba shvatiti kao sport i igru, posebno u najmlađim kategorijama. Roditelji, nogometaši, djelatnici klubova trebali bi uživati, provoditi vrijeme u zabavi… Želio bih i kroz ovakav način razgovora, kroz medije, svima koji su dio našeg nogometa, poručiti da budemo sportaši i ljudi, da sport bude sport, a ne poligon za liječenje privatnih frustracija. I uz pozitivu u medijima, na tribinama i na terenu, društvo će nam biti uređenije, zdravije i bolje. Uzor nam treba biti Dalić sa suradnicima, Modrić i naši reprezentativci koji na najbolji mogući način promoviraju našu zemlju’, zaključio je Prišćan.