Taekwondo klub ‘Fox’ jedan je od najpopularnijih sportskih klubova u Bjelovaru. ‘Foksiće’ svi znaju, prepoznatljivi su zbog svog imena, ali prije svega rada i rezultata. U čemu je tajna uspjeha, kako je sve krenulo i tko su nove nade ove borilačke vještine pokušali smo saznati od Feđe Medaka, koji je ‘alfa i omega’ kluba. Osim što je trener djeci, on je u pojedinim trenucima roditelj, rame za plakanje, prijatelj, ali i čovjek koji se brine za financijsku stabilnost kluba.
Na intervju koji se brzo pretvorio u prijateljski razgovor s puno zafrkancije, doveo je i nove zvijezde taekwondoa – Reu Konjević i Patrika Hajdukovića, pristojne i nasmiješene tinejdžere za koje, zbog njihove ‘lagane građe’, ne bi nikada rekli da se bave tim borilačkim sportom, ali u njihovim rukama i nogama krije se ‘dinamit’.
‘Fox ove godine slavi 19 godina, klub je nastao tako što smo moja malenkost, Sanela Tolić i Berislav Držanić, kao mladi studenti, željeli napraviti nešto pozitivno, otišli smo iz matičnog kluba i napravili svoj’, rekao nam je u uvodu Feđa te nam otkrio kako je došao do imena kluba.
‘Sasvim slučajno. Bio sam u automobilu sa suprugom, koja mi je tada bila djevojka, vozili smo se i ispred auta nam je pretrčala lisica koju smo zamalo pregazili, baš u trenutku kad smo razgovarali o mogućem imenu. To je bio znak, sudbina, jer smo htjeli nešto jednostavno, kratko, a opet upečatljivo. I idealno za maskotu.’
Glavni cilj, misao vodilja?
‘Misao je da budemo najbolji i trudimo se, ne znam da li ćemo svaki puta uspjeti u tome, to je druga stvar, ali cilj je da svaki puta damo sve od sebe.’
U ovih gotovo dva desetljeća rada bilo je mnogo uspjeha i to velikih, na nacionalnoj razini. Rezultati su vrh, kao na tvorničkoj traci izbacuju reprezentativce, a mogu se pohvaliti da imaju preko 150 prvaka države. Ne nije greška, ne 15 nego 150! Prepoznali su to i u gradu Bjelovaru koji im je za 2022. dodijelio sedam priznanja, dva više nego godinu ranije.
Naravno, kao i u svakom pojedinačnom sportu i u ovom ima onih koji su bolji od drugih.
‘Sara Rajčević je bila kadetska, juniorska i seniorska prvakinja države, a u reprezentaciji gluhih europska i svjetska prvakinja i treća na svijetu u formama. Na OI gluhih osvojila je srebrno odličje. Kevin Češljar kadetski, juniorski mlađesenorski hrvatski prvak, 3-4 puta zaredom, te viceprvak Europe. Andreja Pacadi, sveučilišta europska prvakinja, naravno uz kadetska, juniorska i mlađeseniorska zlata s PH. Tu su sada nove generacije Patrik Hajduković koji je došao u kub prije tri godine i tri godine zaredom bio u finalu PH, hrvatski reprezentativac, bio na SP prošle godine, a ove godine EP. Rea Konjević koja je isto kod mene zadnje tri godine i ima dva finala sa zadnjih PH. I ona je 2022. bila na SP, a ove godine izborila EP za mlađeseniore kao i Ema Bugarinović koja bi bila ovdje s nama da nije morala na operaciju.’
Impresivno, previše je tu čudesnih ostvarenja da bi to moglo biti slučajno…
‘Dobro radimo s tim mladim naraštajima, za sad imamo 250 članova, najmlađa skupina od 3 do 6 godina, to nam vodi trenerica Maja, koja ima završenu pedagošku akademiju, radi u 5. osnovnoj školi, nekada vrhunska rukometašica, zatim je tu Sanela, trenerica koja vodi grupne treninge i za roditelje, a ja vodim sve što se tiče teretane i taekwonoda.’
Postoje dva kluba Fox?
‘U Rovišću nam je podružnica, radim i tamo s trenerom Svenom Petrekovićem i Andrejom Pacadi, kad ne mogu djeca tamo trenirati, kad krenu u srednju dođu kod nas na treninge, pokušavamo razvijati ovaj plemeniti sport što više možemo.’
Zvuči sve idealno, medalje samo dolaze, masovnost je tu, ali Fox ima ozbiljan problem s kojim su suočeni i drugi sportski klubovi u Bjelovaru.
‘Imamo veliki problem s prostorom, jedini smo sportski kolektiv koji je u privatnom prostoru, jer grad nema adekvatno mjesto za tako velik klub. Da, plaćamo najam, nije jeftino, ali pošto imam uz kineziološki završen i ekonomski fakultet, uspio sam uz to stečeno znanje posložiti sve, tako da smo financijski neovisni kroz fitnes, a imamo i rođendaonice pa tako s time pokušavamo namiriti taj dio koji plaćamo.’
Može li se što promijeniti po pitanju prostora?
‘Bjelovar je mali grad kojem se ne isplati veliki prostor samo za taekwondo. Gledajte, mi treniramo od jutra do navečer, trebamo svoj prostor. No grad nam pomaže, jedan je trener na njihovoj plaći, a za drugog se snalazimo. Naša je prednost što imamo svoj prostor i ne dijelimo ga s malim nogometom, odbojkom, rukometom i drugim sportovima, ali je minus kada dođe mrtva sezona (6., 7. i 8. mjesec), smanji se broj djece i prihodi od članarine, a najam je i dalje tu.’
Članarina za mjesec dana je samo 25 eura…
‘Mislim da smo čak najjeftiniji u Hrvatskoj.’
Kakav je odnos TK Fox s ostalim klubovima?
‘S hrvatskim klubovima imamo izuzetno dobru suradnju, često nam dolaze na treninge, ne samo iz Hrvatske nego i Slovenije, pa i mi kod njih. Recimo, Reu i Emu nisam bio u mogućnosti voditi na natjecanje u Bugarskoj, pa su putovale s prijateljima iz taekwondoa iz Zagreba i kvalificirale se na EP. Tako da je suradnja savršena, nema nikakvih tenzija s drugim klubovima. Sad se možemo pohvaliti da i dio reprezentacije Češke dolazi kod nas na pripreme. Prije pet godina bila je i reprezentacija Švicarske čiji sam bio izbornik’, govorio nam je Feđa i nastavio:
‘Klub fino napreduje, dosta su nas ljudi prepoznali, no moram istaknuti potporu roditelja. Da nema toga ni ovo dvoje djece ne bi uspjelo, ja ih učim, ali roditelji financiraju, jer taekwondo je skup sport, a u medijima nije popularan, iako se to pokušava promijeniti. Svjesni smo toga, nema adekvatnih sponzora, to su uglavnom preko prijateljstva. Taekwondo je jedan od najmasovnijih sportova, s njime se bavi oko 150 milijuna ljudi, ali recimo sada imamo malo komplicirana pravila pa to možda odbija veću populaciju da ga prati. Nije kao u nogometu uvijek ista pravila, a to ljudi ne vole. Ima i trenera koja ne znaju pravila, jer prečesto se mijenjaju, a zbog toga imamo i problem oko suđenja iako kod nas u Hrvatskoj imamo jako dobre suce.’
Ima li nešto što ga čini posebno ponosnim?
‘Moj najveći rezultat je što od 30-tak najboljih polaznika TK Fox svi do jednoga su završili fakultet, što djecu ovaj sport uči odricanju, radnim navikama, putuju, upoznaju druge kulture, izuzetno je dobra odskočna daska za sve ostalo, fakultet, bolje će se na poslu nositi sa stresom…’
Izjavili ste da je taekwondo skup sport?
‘Dobok što svi zovu kimono za vrhunske natjecatelje košta od 150 do 200 eura, samo jedan, a trebali bi imati 2-3, tu su štitnici za ruke i noge svaki po 50 eura, rukavice 40 eura, pojas 40 eura, elektronske nanožnice su 70 eura, trebate dva takva, gume za zube od 10 do 20 eura. Elektronska oprema, kacige, dobivaju se na turnirima, jer su nevjerojatno skupo.’
Imaju i strogo pravilo.
‘Kod nas je pravilo, zapravo u svim borilačkim sportovima, da ako se sportaši neadekvatno ponašaju, piju, tuku se van sportskih dvorana, automatski se izbacuju iz kluba, imamo nultu toleranciju prema vršnjačkom nasilju, nema druge šanse osim ako nisu bili napadnuti.’
Spomenuo je i jednu zanimljivost vezanu uz klub.
‘TK Fox ima vlastiti fitnes centar, sve moguće trenažere, za kardio, vježbe za snagu, a u sklopu kluba nam jako pomaže Iva Košćak, inače fizioterapeut ženske rukometne seniorske reprezentacije, sanira ozljede, ‘drži’ zdravstveni karton naših sportaša.’
Dok se vodio razgovor, trener Medak znao se nekoliko puta našaliti s Reom i Patrikom, vidi se i po takvom odnosu da u klubu vlada sjajna kemija, obiteljska atmosfera… A mi smo se sada okrenuli sadašnjim mladim nadama bjelovarskog sporta.
Prednost je dobila 16-godišnja Rea Konjević.
‘Kako je sve počelo? Došli su nam u školu, bila sam prvi razred, neke cure su predstavljale taekwondo, meni se to svidjelo i pitala sam svoje roditelje koji su mi dozvolili da probam. Otišla sam na jedan trening, svidjelo mi se i tako sam ga zavoljela. Sve je krenulo u TK Bjelovar, a zadnje tri godine sam u TK Fox, Odlično mi je, imam jako puno uspjeha, prošle sam bila na SP, ove godine idem na mlađeseniorsko EP. Sviđaju mi se borbe, uvjeti su u redu, a trener je odličan.’
Što joj kažu dečki kada im kaže da trenira borilački sport?
‘Samo kažu ‘nemoj me istući, molim te’, to im je prva reakcija. Da, ima treme prije natjecanja, ali opuštam se uz glazbu, prijateljice me smire razgovorom (Medak: A tu je i trener koji lupa gluposti, hahah). Nemam nikakvu drugu zanimaciju osim taekwondoa.’
Velika želja?
‘Htjela bih se plasirati na Olimpijske igre i tamo osvojiti medalju, isto tako bih željela do odličja na SP i EP.’
Red je došao i na 15-godišnjeg Patrika Hajdukovića koji je prvo džentlmenski u ‘vatru’ s nama gurnuo Reu.
‘Prvo sam trenirao nogomet, ali sam kao mali imao problema s plućima, roditelji su mi rekli da ne mogu trenirati na otvorenom, a u to vrijeme sestrična mi je tenirala u TK Omega. Pričala mi je o turnirima, kako je polagala za pojaseve i onda sam se ja upisao. Jako mi se svidjelo, ali sam u jednom trenutku opet pokušao s nogometom. Prije tri godine sam se vratio taekwondou, jer mi je nedostajao’, pričao nam je Patrik i dodao:
‘Prezadovoljan sam, izborio sam prošle godine SP, sada i juniorski EP. I ja kao i Rea želim na OI, osvajati medalje na EP i SP. Imam veliku potporu roditelja. Prijatelji me zezaju da sam malo mršav, zašto se idem boriti, ali ja to jednostavno volim.’
I to su bili Feđa, Rea i Patrik, uzdanice TK Fox od kojih u budućnosti očekujemo nastavak dobrih vijesti, a mi im ovim putem želimo sreću na predstojećem Europskom prvenstvu. Samo jako!
