[FOTO] Pričali smo sa svjetskim prvacima iz Garešnice i čovjekom koji ih je učinio – najboljima

Pokucali smo na vrata i zatim ušli u malu dvoranu. Nenad Šarec, trener savate kluba ŠAN i izbornik hrvatske juniorske reprezentacije u disciplini Assaut dočekao nas je sa smiješkom, dok su nas s druge strane promatrala znojna i ozbiljna mlada lica. Borci i borkinje nisu bili oduševljeni što im trening prekida ‘uljez’, navikli su na mukotrpan rad, koncentraciju od prve do zadnje sekunde.

Prvi dojam? Kada smo ušli u dvoranicu kao da smo osjetili miris uspjeha, nije šala, ovdje se već godinama stvaraju šampioni i to na svjetskoj razini. Čudo iz Garešnice (iako im je dvorana u Garešničkom Brestovcu) rekli bi mnogi, ali to više nije čudo ni senzacija ni iznenađenje, to što predstavnici ŠAN-a redovito donose gomilu medalja s raznih natjecanja postalo je normalno. Možda su i malo razmazili sve one koji ih prate, jer su očekivanja postala velika. Odgledali smo ostatak treninga, znojili se dok smo ih mirno promatrali, a kako je tek bilo njima.

Povod našeg posjeta bio je novi veličanstveni pothvat i to na SP-u u Sloveniji. Nenad Šarec je kao izbornik odabrao 11 predstavnika za najveću moguću smotru savatea, a oni su njegovo povjerenje opravdali te se vratili s deset odličja (dva zlata, tri srebra i pet bronci). Savate Klub ŠAN imao je šest reprezentativaca i svi oni su se popeli na postolje. Fantastičan, savršeni učinak, šest od šest! Naravno strše dva svjetska naslova, Tomislav Kranjec zlatni u kategoriji do 70 kg, a Ena Katalenić u kategoriji do 60 kg. Domagoj Kunješić srebrni je (-80 kg), a brončanim odličjima okitili su se David Štokić (-56 kg), Benjamin Božinić (- 75 kg) i Tomislava Krivec (- 65 kg).

Izborniče, napravili ste pravi posao!

‘Izuzetno sam ponosan kao izbornik, ali i kao trener kluba iz Garešnice. Samo jedan naš natjecatelj nije došao do odličja, zapeo je u četvrtfinalu protiv francuskog predstavnika. Ove godina na PH za juniore i seniore u Čakovcu imali smo stvarno jako dobar sastav juniora tako da mi je bilo lakše odabrati nego prijašnjih godina kada nije bilo kvalitete. Imali smo na SP pet finala, dva zlata, mogu jako biti zadovoljan, i ja, i moji reprezentativci’, rekao nam je u uvodu Šarec.

Zanimalo nas je kako se nosi s time da je pojedinim savatistima u reprezentaciji i trener u klubu, otežava li mu to izbor?

‘Uvijek je teže mojim natjecateljima, očekujem da su stepenicu bolji, po tom pitanju mi je savjest čista jer radim po moralu i odgovornosti. Svačije dijete je nečije dijete, ako je dobro, kvalitetno, onda je neizbježno da ću ga odabrati, ali moram priznati da nikad ne mogu biti siguran da će osvojiti medalju. Konkurencija je izuzetno jaka, pogotovo kod juniora i seniora i pred svakim od njih je dug i trnovit put.’

Kakvi su bili uvjeti na SP-u?

‘Ja sam 12 godina izbornik savatea, a ovo su možda bili najbolji uvjeti. Bili smo četiri dana u Termama Olimia u Sloveniji, mjestu Podčetrtek, 20 km od naše granice. Za svaku pohvalu, sve, hotel smještaj, hrana, bazeni, klimatizirana dvorana, bio bih zločest kada bih rekao nešto drugo.’

Pošto je riječ o tinejdžerima, kako zadržati njihovu koncentraciju tijekom cijelog natjecanja?

‘Malo je slobodnog vremena, natjecanja su počinjala u 9, ustajali smo u pola 7 da bi prije 7 bili na doručku, jer smo uvijek odmah imali prve borbe. Ranije smo doručkovali kako bi se hrana apsorbirala u tijelu, da ne idu u borbe punog trbuha. Pauza za vrijeme ručka bila je samo sat vremena, mečevi su trajali do navečer, zatim večera. Iscrpljeni od iščekivanja borbe te same borbe u krevet su kretali svi umorni.’

Kako su se pripremali za borbe?

‘Želim da mečeve gledaju što više uživo, da nisu opterećeni u svlačionici, da nisu pod pritiskom. Kada smo snimili Francuze, koji su uvijek najspremniji, ja sam im rekao da ih možemo pobijediti i bio sam u pravu. Čak i u eliminacijskim borbama koje su oni dobili, mislim da smo bili bolji.’

Kao trener/izbornik pokušavate maknuti teret velikih očekivanja sa svojih boraca, ali kako se vi nosite s pritiskom s obzirom na vrhunske rezultate koje nije lako zadržati?

‘To je uvijek najteže, trener ima neku želju, viziju, ima taj pobjednički mentalitet, težiš tome, ja idem sa činjenicom da ponekad ne ide kako si čovjek zamisli, jer mi radimo puno, ali i drugi, i drugi posjeduju kvalitetu. Na kraju, pobijedit će mudriji, hladnije glave, iskusniji, sve to odlučuje u borbama. Kako uspijevamo u tome? Tu su godine iskustva, sve bolji uvjeti, educiramo se, pratimo stručnu literaturu, imamo video analize, pratimo druge natjecatelje, o tome bi se mogla knjiga napisati.’

Koja je tajna što su borci ŠAN tako dobri, uvijek u vrhu?

‘O tome bi se dalo diskutirati, možda i zato što jednu generaciju motivira što je napravila prijašnja generacija pa oni žele to ponoviti, to je mamac za mlađe. Naravno, uvijek ima uspona i padova, nekad ti se ne ide ni na trening, ali dođeš zbog društva. No kad se naprave čvrsti temelji, lakše je kuću graditi.’

Opisao je put svojih zlatnih boraca…

‘Ena je prvo dobila Mađaricu, a zatim uvjerljivo i Amerikanku. Nakon toga se borila s Francuskinjom, bila ravnopravna, ali je izgubila. Zatim je svladala predstavnicu Srbije. Ona i Francuskinja imale su najviše bodova i borile su se u finalu i Ena je slavila 4-1 odlukom pet sudaca. Tomislav je bio protiv Amerikanca pa je poražen od Francuza iako nije trebao. Više nije imao pravo na grešku i obavio je to kako treba, pobijedio Talijana i Srbina pa se u finalu opet našao s Francuzom. Pokazao je da je bolji i odlukom sudaca 5-0 osvojio zlato. Zasluženo i Tomislav i Ena.’

Kako se on sada osjeća…

‘Veliko iskustvo, veliki uspjeh, savate nije lak sport, niti jedan sport nije lak, mogli smo se vratiti bez ijedne medalje, nikad ne znaš što te sve čeka i što se može dogoditi i kad se vratiš s takvim vrhunskim rezultatom onda osjećaš sreću, ponos i zadovoljstvo i dobivaš motivaciju da nastaviš s radom’, završio je Šarec, a mi smo se okrenuli svjetskim prvacima.

Prvo Ena Katalenić koja nije bila baš pričljiva, ona govori u ringu pa smo imali osjećaj da bi nas radije ‘natamburala’ u ringu nego nam davala izjave. No uspjeli smo ‘iščupati’ par riječi.

‘Osjećam se zaista dobro, prijatelji mi čestitaju, roditelji su ponosni, bio je lijep osjećaj staviti oko vrata zlato. Što se tiče SP-a, bilo je teško, primila sam puno udaraca u noge, trebalo se uvijek brzo oporaviti za sljedeći meč, ali u redu. Kako ću se dalje motivirati? To još ne znam.’

Pati li škola zbog njezinih borilačkih obveza?

‘Ne, ni najmanje, idem u gimnaziju u Garešnici, prolazim sa četiri, a vidim se i dalje u savateu, treninzi su naporni, ali ja volim kada je tako. Sada želim europsko zlato sljedeće godine.’

Pobjegnu li dečki kada kaže da je svjetska prvakinja u savaetu’

‘Ne, ne povlače se.’

Kako je uopće došla u savate?

‘Došla sam u teretanu zbog prijateljice, šalila se s trenerom, rekao mi je da mi napravim špagu, ja sam uspjela i rekao mi je da bi mu dobro došla da dođem trenirati savate.’

Zašto bi drugima savjetovala da upišu ovaj borilački sport u klubu ŠAN?

‘Tu su dobri prijatelji, svi, imamo odličnu atmosferu, može se puno i naučiti od ovoga sporta i on nam može pomoći da odemo na pravi put.’

Prebacili smo se na Tomislava Kranjeca, on je djelovao puno ozbiljnije, mirnije…

‘Nije bilo lako, bio je to naporan put, stresan, jer mi je finale ovisilo o zadnja dva meča, osjetio sam olakšanje kada sam uspio. Postojao je mali pritisak, ali ništa strašno sa čime se nisam mogao nositi. Nisam ni bio glavni favorit i to je pomoglo.’

Sigurno u obitelji svi pršte od ponosa.

‘Naravno, ponosni su, djevojka isto, prošle godine sam bio europski prvak, dvije godine hrvatski prvak.’

Novi cilj?

‘Sljedeće godine imam seniorsko SP i pokušat ću ostvariti najbolji mogući rezultat.’

Srednju školu pohađa u Grubišnom Polju, završio je treću godinu, smjer tehničar za računalstvo, a kako je završio u savateu?

‘Prije sam trenirao rukomet, ali sam se želio baviti individualnim sportom, gdje ovim sam o sebi. Došao sam vidjeti i ostao sam:’

I nije pogriješio! Jednu osobu želio je istaknuti kod svojeg uspjeha.

‘Trener je uvijek bio uz mene, motivirao me i govorio mi što da radim.’

I to je bio klub ŠAN o kojem smo već pisali (više čitajte OVDJE), a sada smo dobili priliku da upoznamo nove sportske zvijezde iz Bjelovarsko-bilogorske županije – Enu i Tomislava. Samo jako i dalje!