Božu Prpića bez problema možemo nazvati doajenom bjelovarske prognostičarske scene. Božo se sjeća davne 1982. godine kada se prvi put upoznao s meteorološkom stanicom, niti ne sluteći da će idućih 36 godina, gotovo svaki dan, provesti ondje. Na istom je mjestu godinama prije njega radio njegova otac, koji ga je i uveo u taj posao. Posao motritelja meteorološke postaje s godinama se u potpunosti promijenio. Nekada se sve pratilo i računalo ručno, dok danas većinu posla odrađuje računalo. Usprkos tome Božo ne vidi dan kada će računalno u potpunosti moći zamijeniti čovjeka jer, kaže, računalna pogreška ponekad podrazumijeva i gubitak podataka, dok se na “stari” način, u bjelovarskom slučaju, već 47 godina nije izgubio niti jedan.
– Radni dan mi je podijeljen u dva dijela, jutarnji i večernji. Za svaki sat u tom dijelu dana mjerimo sve parametre vremena i onda ih šaljemo u Državni hidrometeorološki zavod. Posao se uglavnom sastoji od iščitavanja podataka i zapisivanja, dok je to u prošlosti bilo potpuno drugačije – prisjeća se Božo dok zapisuje neke šifrirane brojeve u računalo. Svi ti brojevi, objašnjava, nešto znače. Radi se o univerzalnom jeziku metoerologa putem kojeg parametre vremena iz te poruke mogu razumjeti i u Kini i na Antartici.
Ratni uvjeti
Zaintrigirao nas je Božo i pozamašnim znanjem o povijesti razvitka meteorologije u Bjelovaru. Naime, za vrijeme Drugog svjetskog rata, 1947. godine, otvorena je prva službeno poznata meteorološka postaja u našem gradu zbog tadašnjeg učestalog slijetanja njemačkih i ostalih aviona koji su morali biti upoznati s vremenskom prognozom. Međutim, Božo je upoznat i s nekim još starijim dokumentima koji govore o postojanju meteorologije u Bjelovaru. Čak 50 godina ranije, 1897. godine, gimnazijski profesor Franjo Zovko svaki je dan po nekoliko puta dnevno sa svojim učenicima mjerio sve vremenske parametre i uredno ih zapisivao. Neki su dokumenti, nažalost, stradali u požaru, ali oni sačuvani dokazuju kako su profesor Zovko i njegovi učenici razvijali meteorologiju u Bjelovaru sve do 1933. godine. Prošlo je već 70 godina od službenog otvaranja meteorološke stanice i tek prije nekoliko mjeseci Božo je mogao reći da više nisu podstanari. Naime, poznatu malu bijelu kućicu u blizini srednjoškolskog centra zamijenio je ured u neposrednoj blizini u kojem rad s kolegom Draženom Lovrićem. Novi namještaj, novi ured, ali stara oprema.
-Eto, nakon 70 godina više nismo podstanari, ali promijenila se samo unutrašnjost, sve ostalo je isto – kroz smijeh kaže Božo i dalje tipkajući na računalima starima i preko deset godina.
Ožujak zvan luđak
Meteorološki iznimno je zanimljiva bila protekla, ali i početak ove godine. Ovogodišnja je zima bila daleko suša od prethodnih, a Božo je u svojim podacima pronašao kako su Bjelovarčani u ovim danima, kada mi uživamo na skoro 20 stupnjeva Celzijevih, 1955. godine uživali u čak 55 centimetara snježnog pokrivača. Usporedio je i količinu padalina s prošlom godinom, zaključujući kako je količina ove godine manja za čak 160 litara. Ožujak je inače poznat kao prevrtljiv mjesec.
-S pravom ožujak zovu mjesec sušac, zbog manjka oborina, ili mjesec luđak zbog čestih promjena vremena, a tome smo mogli i nebrojeno puta svjedočiti. To je ujedno i najvjetrovitiji mjesec u Bjelovaru – kazao je Božo Prpić, najbolji poznavatelj vremenske prognozne i hidrometeorologije u Bjelovaru.
