Brojna polja diljem županije ovih je dana zažutio cvijet uljane repice, a mnogi će se složiti kako su upravo polja zasijana ovom kulturom u ovo doba godine vizualno najljepša. Poljoprivredna zadruga Velika Pisanica i ove je godine uljanu repicu zasijala na 60-ak hektara. Naime, ova Zadruga raspolaže s nešto više od 470 hektara zemlje na kojima uz uljanu repicu, koja je jedna od glavnih kultura, proizvode još i ozimna pšenica, kukuruz i soja.

 Vanserijska godina

-Baš kao i sve druge kulture, i uljana repica je na granici isplativosti pa hoće li biti pozitivne računice ponajprije ovisi o urodu i cijeni. Prošlogodišnji urod je bio jako dobar, a cijena je bila solidna te se kretala između 2,30 kuna i 2,40 kuna. Mi smo dobili 4200 kilograma po hektaru uljane repice što je zaista vanserijski urod. Naime, lanjska je godina bila specifična, a uvjeti koji su vladali zaista su bili dobri – kaže tehnolog Poljoprivredne zadruge Velika Pisanica Dejan Medaš. Naime, da bismo mogli reći da je godina dobra, pojašnjava naš sugovornik, potrebno je da tijekom zimskog perioda bude što manje oborina kako bi biljka što bolje prezimila, a nakon zime oborine trebaju doći na vrijeme.

-Ove su godine oborine izostale pa ćemo vidjeti kako će biti. Već je sada vidljivo da uljana repica svojom veličinom nije na prošlogodišnjoj razini, a i ovaj hladni period u vrijeme cvatnje bi mogao stvoriti dodatne probleme. Hoće li ova niska temperatura smetati i oplodnji, to ćemo tek vidjeti. Prošle godine su hladni dani koji su tada bili praćeni i jakim mrazom došli tek kasnije pa nije toliko smetalo, no ove godine je repica kasnije cvala u odnosu na prošlu godinu tako da bi problema moglo biti – pojašnjava Menaš napominjući kako uljane repice ima sve više na poljima našeg kraja.

 Od repice do ulja

-Lani je uljane repice posijano znatno više nego godinu ranije i to ponajprije zbog financijskog dijela priče. Naime, ponukani niskom cijenom, lani su ljudi išli puno manje u sjetvu pšenice, a na njezino mjesto je došla uljana repica koja se sija ranije nego pšenica, a upravo je dio poljoprivrednika svoje površine odlučio zasijati repicom. Inače, uljana repica je dosta specifična kultura. Da bi uspjela, mora se držati plodoreda, ne smije dolaziti na istu parcelu dulje od četiri do pet godina te se ne smije podudarati sa sojom, a sve ostalo je stvar umijeća, uvjeta i vremenskih prilika. Naime, sjetva repice traje od kolovoza do rujna. Biljka izraste zimi kada prezimljuje, nakon čega slijede dvije prihrane. Tretira se protiv insekata ako ima potrebe te protiv bolesti, a berba traje od sredine lipnja do početka srpnja ovisno o godini. – pojašnjava naš sugovornik. Nakon žetve slijedi prerada u ulje jer upravo se od uljane repice sa sadašnjih zlatnih polja preradom dobiva biljno ulje s polica trgovina.

-Uljana repica daje zrno iz kojeg se izvlači ulje, a kao nus produkt se dobiva uljna pogača za ishranu stoke, ali i za druge namijene kao što je upotreba u kemijskoj industriji. No mi kao zadruga, uljanu repicu prodajemo kupcima na slobodnom tržištu koji dalje znaju što će s njom – zaključuje Mendaš.

Suradnja repice i pčela

Osim što od uljane repice preradom dobivamo biljno ulje, ova kultura pčelama predstavlja bogatu i obilnu pašu nakon cvatnje prvih voćaka nakon zimskog razdoblja, a prije medenja bagrema. Cvatnja repice traje oko par tjedana, a za to vrijeme pčele mogu prikupiti zavidne količine meda koji je nakon vrcanja svjetlo žute boje.

-Pčele trebaju pelud da bi imale med, a uljana repica ima puno cvijeta pa pčele na relativno maloj površini mogu dobiti velike količine meda. No korist je obostrane. Naime, nije samo da repica služi pčelama za med, već su one same, uz vjetar, važni oprašivači repice – kaže Mendaš, a upravo su zato košnice uz polja repice uobičajen prizor u ovo doba godine.