Zlatko Barila iskusni je bjelovarski političar, član predsjedništva Hrvatske stranke umirovljenika i predsjednik županijske organizacije te stranke. Dugogodišnji je aktivni sudionik bjelovarske i županijske političke scene, a svojedobno je bio i zamjenik bjelovarske gradonačelnice, a potom i gradonačelnika. Barila smatra da u vrijeme globalne epidemije nije dobro eksperimentirati, već da upravljanje treba prepustiti osoba sa znanjem, iskustvom i nedvojbenim rezultatima. S njim smo razgovarali o tomu što umirovljenici žele, a nismo zaobišli niti glavnu temu predstojećih lokalnih izbora, izgradnju nove bjelovarske bolnice.

BL: HSU već treći puta zaredom na izbore izlazi u koaliciji s aktualnim županom Damirom Bajsom. U čemu je tajna takve dugogodišnje suradnje koja nije uobičajena na hrvatskoj političkoj sceni?

– Već osam godina ne samo da surađujemo, nego i radimo zajedno i moram reći da tijekom tog perioda nikada nije došlo do prijepora. Naša mišljenja znaju se razlikovati, ali ih znamo i uskladiti. Mi smo se te 2013. godine sastali godinu dana prije izbora i razgovarali o programima. Damir je imao veliko razumijevanje prema umirovljeničkoj populaciji. Naravno da umirovljeničku populaciju zanimaju i teme poput gospodarstva jer naši unuci će živjeti to gospodarstvo, a ne mi. U velikom dijelu mi se borimo upravo za svoje unuke, a borimo se i za vas koji radite jer ćete i vi jednog dana postati umirovljenici. Jasno se da župani ne daju mirovinu, ali oni mogu popraviti kvalitetu života i Damir Bajs kao župan to čini sve te godine. Sada razgovaramo o tomu kako donijeti još veću kvalitetu života umirovljenika u sljedeće četiri godine.

BL: Prisjetimo se početaka suradnje. Županija je 2013. godine za umirovljeničku populaciju davala 13 tisuća kuna godišnje. Kako se to promijenilo?

– Već prve godine naše suradnje za programe umirovljenika izdvojili smo pola milijuna kuna, sljedeće godine taj je iznos povećan na milijun kuna. Posebno treba istaknuti programe pomoći u kući gdje su ljudi neizmjerno zahvalni. Neki od njih imaju djecu, ali ta djeca nisu ovdje, a ima i mladih koji zanemaruju starije osobe. Uz pomoć tog programa stariji ljudi imaju nekoga tko će im donijeti lijekove, nacijepati drva i naložiti vatru, nekoga s kim mogu popričati, a to druženje im jako puno znači. Gdje god je tko od gradova i općina u našoj županiji pokazao interes, županija je to maksimalno podržala. Umirovljenici danas imaju nove prostore za rad i druženje, sportske aktivnosti i slično. Da ne spominjem izgradnju nove bolnicu, ali i energetsku obnovu postojeće bolnice.

O NOVOJ BOLNICI Protiv nove bolnice govori kandidat koji se dvaput kandidirao i dvaput izgubio na izborima. On se danas javlja, a da nije rekao što je on učinio tijekom protekle četiri godine za tu bolnicu. Je li on pomogao građanima županije?

BL: Prije osam godina krenulo se s obnovom ambulanti?

– Naši umirovljenici upravo su to pitanje spominjali kao bitno pitanje. Postoji masa umirovljenika koji više nisu vozači, ima i onih koji ne znaju voziti. Postoji i oni koji ne smiju voziti i njima je bitno, pogotovo u našem ruralnom kraju, da je ambulanta što bliže. Itekako smo se zalagali da se te ambulante obnove i opreme, a vidimo da se to realiziralo. Vrlo važno nam je bilo i da se osigura adekvatan kadar. Svjedoci smo u zadnje vrijeme da mnogi hodočaste po Bjelovaru kako bi preslikali upravo ono što smo Damir Bajs kao župan i mi kao koalicija koja ga podržava prvi pokrenuli. Županija ne može liječnicima povećati plaću, ali im može osigurati kvalitetniji život u obliku plaćanja stanovanja, doškolovanja i slično i to smo činili, činimo i činit ćemo ubuduće.

BL: Kako je uopće došlo do trajnih mjera za dolazak i ostanak liječnika i medicinskog osoblja?

– Riječ je o zajedništvu i suradnji sa strukom, uz pomoć koje smo došli do najboljih rješenja, o čemu svjedoče i sami liječnici i medicinsko osoblje.

BL: Kad smo već kod suradnje, Bjelovarsko-bilogorska županija jedina je županija u kojoj surađuju sve tri stranke umirovljenika. Je li bilo teško ostvariti takvu suradnju?

– Mi smo najveća i jedina parlamentarna stranka umirovljenika, ali imali smo razumijevanje Stranke umirovljenika i Bloka umirovljenici zajedno. Suradnja ovisi o ljudima. Na žalost, postoje ljudi koji će, i kada su najbolje namjere u pitanju, zakomplicirati stvari. Ali, srećom, postoji i druga vrsta ljudi kojoj mi pripadamo. Koalicija je poput braka, često obje strane moraju popustiti kako bi se došlo do rješenja.

BL: Izgradnja bjelovarske bolnice pretvorila se u glavnu temu lokalnih izbora. Vi ste imali jednu dosta neugodnu situaciju u Županijskoj skupštini na tu temu. Netko iz oporbe izjavio je da vi nećete dočekati otvaranje nove bolnice?

– Pripisat ću to mladalačkom hiru, a tom prigodom rekao sam da neki kao da nisu imali roditelje ili su zaboravili kako se odnositi prema njima. Ne znam je li gospodin procijenio moje zdravlje koje je, srećom, još uvijek dobro ili je mislio da se županov program koji je on predložio, a mi podržali, neće ostvariti. U današnje vrijeme opakih zaraznih bolesti i potresa, da nema nove bolnice, možda bismo mi danas imali bolnicu kao u Sisku. Možda bismo morali svoje pacijente voziti u Koprivnicu, Zagreb ili neke novije bolnice jer znamo kako u potresu prolaze bolnice starije od stotinu godina.

O ZADUŽENJU Zadužili smo se, ali županija se razvija i raste u razvoju i može to otplatiti, a mi ćemo tražiti isti status kakav ima bolnica u Puli i neke druge bolnice

BL: Znači, nova bolnica nam je ipak potrebna?

– Naravno da je potrebna. Protiv nove bolnice govori kandidat koji se dvaput kandidirao i dvaput izgubio na izborima. On se danas javlja, a da nije rekao što je on učinio tijekom protekle četiri godine za tu bolnicu. Je li on pomogao građanima županije?

BL: Glavna kritika je u tomu što se bolnica navodno previše zadužila i da više neće biti novca za lijekove?

– Mislim da su to „patke”. Pitao bih kolika je danas cijena da se zaštitimo od virusa, pita li to netko? Nitko to danas ne pita. Bitno je da u svojoj sredini imamo kvalitetnu bolnicu, gdje se ljudi nakon operacije neće voziti vani pokriveni plahtom po dvorištu i gdje im prijeti nova zaraza, pogotovo sad u ovo vrijeme. Oni su jednostavno protiv bolnice. Zadužili smo se, ali županija se razvija i raste u razvoju i može to otplatiti, a mi ćemo tražiti isti status kakav ima bolnica u Puli i neke druge bolnice. Naši bivši kandidati za župani, a na žalost i sadašnji, ne znaju čime se boriti protiv uspjeha koji je napravljen i vidnog pomaka ne samo u zdravstvu nego i u ostalim segmentima. Doista se bojim da ne doživimo situaciju kao u Americi, da ljudi daju glas nekom tko nešto nudi, a nakon četiri godine dožive infarkt i da se Amerika mora spašavati.

BL: Zamjerate im nedostatak iskustva?

– Mi imamo kandidate koji obilaze županije kako bi ju upoznali. Znači, tek sada se oni upoznaju s Bjelovarsko-bilogorskom županijom, par mjeseci prije izbora. Poštujem njihovu hrabrost i kandidaturu, ali ne vjerujem u ono što oni pričaju. Više vjerujem nekom s iskustvom i ostvarenim rezultatima.

BL: Kako biste ocijenili Bjelovarsko-bilogorsku županiju u globalnoj epidemiji koronavirusa?

– Tijekom čitave ove krize imali smo stabilnost, a imali smo i mali broj zaraženih u odnosu na druge županije. Ako ćemo sada birati nešto drugo, birat ćemo neizvjesnost, pogotovo u situaciji pandemije gdje županija bilježi izvanredne rezultate. Prisjetimo se problema u Daruvaru, kada je Bjelovarsko-bilogorska županija poslala pomoć kako bi se riješio problem.

BL: Zdravlje je bitno, ali kao što ste i sami rekli, bez gospodarstva nema prostora ni za zdravstvo, ni školstvo.

– Posebno je bitno spomenuti da župan niti u jednom trenutno nije zaboravio gospodarstvo. Među prvima smo pružili ruku poduzetnicima i obrtnicima. Spasili smo Suvenir iz Sirača koji zapošljava osobe s invaliditetom. Spasili smo i Hidroregulaciju, tvrtku koja je bila na putu do stečaja, a koja danas stabilno posluje i zapošljava. Neki dan sam bio s radnicima koji kažu da im plaće nisu previsoke, ali da više nisu u minusu. Župan je tu podmetnuo svoja leđa, to ne treba zaboraviti.