Jerry, Achille i Christa prve su hrvatske alpake u slobodnom uzgoju, a od sredine prošlog mjeseca njihov novi dom nalazi se u Velikom Trojstvu gdje ih je iz Italije dovezao mr.sc. Dejan Jalžabetić. Riječ je o vrsti deva čije se stanište izvorno nalazi u dalekom Peruu gdje su u kolonijalno doba bile gotovo iskorijenjene pa je danas njihov izvoz iz zemlje zabranjen. Vrlo su cijenjene zbog izuzetno kvalitetne i skupocjene vune, a u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi čak se uzgajaju i zbog svojeg kvalitetnog mesa. Kako Jalžabetić otkriva, posao s alpakama je pokrenuo uz pomoć mjere 6.1.1. za poljoprivrednike početnike, a na ideju je došao zahvaljujući kolegici Nikolini s Agronomskog fakulteta koja mu je predložila uzgoj umiljatih i egzotičnih alpaka.

-Budući da oko nas ima sve više parloga, tražio sam životinje koje će na takvim površinama pasti travu i tako ih čistiti. Uobičajena odluka kod nas bi bila ovce, no nisam želio životinje koje će se morati klati. Upravo zato sam se još prije gotovo četiri godine odlučio na alpake. Vuna alpake najkvalitetnija je na svijetu, daleko cjenjenija od merino vune ili kašmira. Osim toga, antialergijska je pa je 99 posto ljudi može nositi bez alergijskih reakcija. Koristi se baš kao i obična vuna – za odjeću, modne dodatke, igračke ili pak tepihe, a kilogram finalnog proizvoda izrađenog od vune alpake stoji i do 1600 eura. Naravno, tek ošišana vuna stoji daleko manje – od 20 do 40 eura po kilogramu ovisno o dijelu tijela, no i to je mnogo više od vune ovce. Ujedno je njihova vuna, uz genetski potencijal, najvažniji faktor koji određuje cijenu svake pojedine alpake, a cijena po komadu se kreće od pet do osam tisuća eura – otkriva Jalžabetić. Upravo zbog toga za cilj ima, osim povećanja stada, pokrenuti preradu vune. Kako kaže, povećanje stada, sada bi trebalo biti bitno jednostavnije budući da je sada napravljen put uvoza, no da je bilo lako, nije, već je trebalo mnogo strpljenja i upornosti.

 Komplicirana procedura

-Naravno, morao sam pronaći farmu koja se bavi uzgojem alpake. Takvih u Europi nema mnogo, a osim toga uglavnom imaju desetak komada što je premalo za prodaju. No, uspio sam pronaći jednu farmu u Italiji i upravo sam od njih kupio svoje prve alpake, inače podrijetlom iz Australije i Novog Zelanda. Tražio sam upravo jedinke takvog podrijetla zbog kvalitetnije vune i genetike u odnosu na one iz Peru budući da se u Australiji više pazi prilikom parenja, a mi smo željeli samo najbolje od najboljih. Pronalazak uzgajivača tek je početak priče. Naime, nijedan uzgajivač vam životinje neće prodati dok vas temeljito ne upozna jer žele biti sigurni da će alpake doći u prave ruke. Osim toga, žele biti sigurni da ću se znati brinuti pa sam morao završiti sedmodnevni tečaj kod njih, a to je ujedno bio i najbolji izvor informacija, uz internet. No, ovo nije bio jedini tečaj koji sam morao proći, već sam pri Veterinarskoj komori morao završiti i tečaj za ovlaštenog prijevoznika alpake, a odobrenje da mogu biti prijevoznik je morao potpisati sam ministar. Isto tako, morao sam atestirati vozilo za prijevoz životinja. Prije samog puta, prema proceduri, veterinar pregledava životinje, a potom se obavještavaju i svi veterinari uz rutu kojom se prolazi sve do odredišta. Također, prije svega toga potrebno je otvoriti OPG ili tvrtku za uzgoj životinja, a bilo je potrebno i sve upisati u Hrvatsku poljoprivrednu agenciju, Jedinstveni registar domaćih životinja, brojne druge agencije, a najzanimljivije da oni ni nemaju rubriku alpake, ali niti ne znaju što je alpaka. Osim toga, sva sreća da je put iz Italije trajao kraće od 12 sati jer da je bio dulji morao bih sa sobom povesti i profesionalnog ubojicu koji bi mogao usmrtiti životinje u slučaju nekog većeg šoka – pojašnjava dugotrajnu i iscrpljujuću proceduru naš sugovornik, napominjući kako je, nakon svega, što je prošao, zadovoljan što je sve sretno završilo. Ipak, sada su pred njim novi izazovi.

Nezahtjevne životinje

-Sada je preda mnom briga o alpakama koje jesu vrlo nezahtjevne i traže samo vodu, travu i sijeno, no kako je njihovo prirodno stanište u planinama Perua koje oskudijeva hranom, treba pripaziti da se alpake ne prenajedu. Također, ne smiju jesti ni predugačku travu budući da imaju dugačke vratove te može doći do gušenja, a ne smiju jesti ni tvrdu hranu jer nemaju gornje zube pa je ne mogu sažvakati. Zanimljivo o njima je i da su vrlo emotivne pa bi umrle da su same ili samo u paru, a upravo ih zato za početak morate kupiti najmanje tri – pojašnjva Jalžabetić dodajući kako alpaka mlado nosi 12 mjeseci, a na svijet donese uvijek po jedno.

-Nadam se da ću s vremenom dobiti i prve mlade koje ću onda moći prodavati dalje što je također dugotrajan, no relativno isplativ posao. U biti, sve u vezi alpake je vrlo unosno pa se tako samo šetnja uz njih u Njemačkoj naplaćuje između 100 i 150 eura po satu. U Australiji, ali i u nekim drugim zemljama kao što je Njemačka propisano je obvezno druženje s alpakama za određene pacijente i malu djecu radi njihovog antistres terapijskog djelovanja na zdravlje ljudi. Kod nas je još uvijek relativno nepoznata, no vjerujem kako će se i to kroz vrijeme promijeniti – zaključuje naš sugovornik.