Dok ministar Milan Kujundžić umirujućim glasom poziva na dijalog koji bi trebao uroditi konstruktivnim rješenjima, dugovi u zdravstvu nezaustavljivo rastu, a oni bolnički već dobrano premašuju 2,5 milijarde kuna. Na kojoj se razini sve dubljeg dužničkog ponora zaustavila bjelovarska Opća bolnica, doznajemo od ravnatelja dr. Alloucha Alia.
-Moram spomenuti ogromnu količinu straha s kojim sam dolazio na sastanak svih bolničkih ravnatelja pozvanih u Ministarstvo zdravlja, kako bismo prezentirali aktualnu situaciju na poslovnim računima. Mislio sam kako ću se zbog visine našega duga pred kolegama morati crvenjeti te podnijeti golemu količinu kritika. No, na neki način mi je laknulo kada sam čuo da su minusi u nekim bolničkim ustanovama daleko premašili iznos od 100 milijuna kuna, a mi se svrstavamo u sferu zlatne sredine – tvrdi ravnatelj Allouch.
Gomilanje dugova
Ova je ustanova, naime, poslovnu 2016. godinu zaključila s gubitkom od 44 milijuna kuna. U travnju iste godine, napominje dr. Allouch, kada je bolnica s državne razine ponovo vraćena na upravljanje osnivaču, Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, na poslovnom je računu, unatoč naporima bivših uprava, uštedama i financijskim injekcijama, zatečeni minus iznosio 38 milijuna kuna. Jednostavnom računicom, nameće se zaključak kako je bolnica u osam mjeseci samostalnog poslovanja, van dometa državne „šape“, proizvela novi dug od šest milijuna, svakoga mjeseca u prosjeku po 750 tisuća kuna.
Formula za ovakvu eksploziju poslovnih minusa vrlo je jednostavna i očekivana, a proizašla je iz činjenice koju već godinama nitko nije uspio preinačiti. Hrvatske bolnice, naime, odrađuju gotovo dvostruko više usluga no što vrijede njihovi mjesečni limiti koje im isplaćuje Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
Podsjetimo, na račun bjelovarske bolnice pristiže novac iz decentraliziranih sredstava od 6,8 milijuna kuna, a namijenjen je za održavanje te obnovu cjelokupnog pogona, uključujući i medicinsku opremu. Visina mjesečnog limita HZZO-a od 9,3 milijuna kuna, nije promijenjena od 2012. godine, premda je od samoga početka bila neprimjerena količini fakturiranih zdravstvenih usluga.
-Pri tomu valja naglasiti kako 98 posto od ovoga iznosa odlazi na plaće zaposlenika i podmirenje svih sindikalnih prava iz Kolektivnog ugovora. Preostali iznos jednostavno nije dovoljan za podmirenje troškova lijekova i ostalih usluga. Tim više što bjelovarska bolnica djeluje u županiji s većinskim staračkim stanovništvom, a riječ je o najvećim potrošačima u zdravstvu. Stoga ne čudi što na mjesečnoj razini bilježimo 12 posto više usluga od limita koji isplaćuje HZZO – pojašnjava ravnatelj Allouch.
Troškovi liječnika
Unatoč svim nepovoljnim okolnostima poslovanja, dr. Allouch napominje kako se isporuka lijekova i podmirenje dobavljača uspjelo staviti pod kontrolu. Točnije, dugovi dobavljačima koji su prekoračili 365 dana, svedeni su na nulu.
-U siječnju smo podmirili iznos od 1,7 milijuna, u veljači 940 tisuća, u ožujku 430 tisuća kuna, dok su u travnju dugovi svedeni na nulu – tvrdi dr. Allouch.
Podsjeća kako su dodatni kamen oko vrata pozitivnom poslovanju enormni troškovi 40-ak ugovora o djelu kojima se „začepljuju“ rupe proizašle iz egzodusa liječnika. Ovaj danak bolnica plaća mjesečnim iznosima od oko 300 tisuća kuna ili 3.000 u bruto iznosu po ugovoru. Tomu valja dodati i troškove za 45 specijalizanata, čijim bi se povratkom do 2020. godine bolnica kadrovski oporavila te sadašnjih 74, svela na optimalnu brojku od 128 specijalista. Nije na odmet podsjetiti kako je prije desetak godina u ovoj ustanovi radilo 148 liječnika sa završenim specijalizacijama, dvostruko više no danas.
