BJELOVAR – Proizvođači jabuka nisu nikada imali lošiju godinu što se tiče uroda. Potvrđuje to i Zlatko Kozjak iz Bjelovara koji se na svom Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu ‘Jabuka mala’ već 21 godinu bavi voćarskom proizvodnjom i to gotovo isključivo jabukom.

-Ova godina je bila katastrofalna. Prvo smo u ožujku, imali jedno izmrzavanje odnosno hladan period, pa je pao snijeg. Tri dana u travnju je bilo izrazito hladno vrijeme. Kod nas u voćnjaku izmjereno je minus osam, a to je bio period početka cvatnje. Za jabuku u toj fenofazi je opasna i nekakva nula ili možda čak minus jedan temperatura. Sve u svemu iz tih ‘spavajućih’ pupova neki su se izvukli, pa je to rezultiralo da sada u voćnjaku imamo na nekom stablu tri jabuke, na nekom pet jabuka, jednu ili nijednu, a na nekima desetak, petnaestak. Uglavnom ove godine šteta bi mogla u našem voćnjaku biti od 85 do 90 posto, kaže Zlatko Kozjak.

Tradicionalne sorte

Inače, Zlatko Kozjak je sa suprugom Ana Marijom prvi voćnjak zasadio 1999. godine. U početku na 0,85 hektara površine, da bi, kako je prikupljao mehanizaciju, koja je nadmašila svojim mogućnostima obrade postojeći voćnjak, a bilo je, kako kaže i više životne energije i želje da se voćnjak proširi i unaprijedi, danas došao na 2,8 hektara površine pod jabukom. U voćnjacima obitelji Kozjak danas je oko 7200 stabala jabuka. Uglavnom se radi o tradicionalnim sortama, koje je tržište u trenutku sadnje najviše tražilo odnosno koje su bile dostupne, a i koje su bile zanimljive kupcima.

-Naši kupci su pretežno tradicionalisti i još uvijek su vjerni idaredu i donekle zlatnom deliciousu, dok novije, uglavnom mlađe generacije, više vole neke nove soret kao što su pink lady, fuji i sl., kaže Kozjak, u čijem voćnjaku prevladava golden delicious, idared, gala, dok drugih sorti ima tek stotinjak stabala, kako bi imao proširen asortiman ponude, ukusa i okusa.
Voćari, a posebice proizvođači jabuke u Hrvatskoj ušli su u jedan loš period proizvodnje i to od 2016. kada su imali prvo izmrzavanje.

-Izmrzavanje znači da je od rano navečer do ujutro temperatura stalno bila strahovito niska. Pravi proljetni mraz je negdje od pola pet do pola sedam. Malo zabijeli, ali i nestane čim sunce izađe van. Ali hladnoća kod izmrzavanja je konstantna, recimo 8 do 12 sati, pa na tako niskim temperaturama dođe do smrzavanja soka koji kola granama odnosno po onom mladom lišću koje se razvilo i jednostavno se naprave kristali i nema cirkulacije. Naravno, nisu sve sorte jednako podložne tome. Zato na jednoj parceli gdje su nam sorte elstar, mucu i crveni delicious, jabuke su nastradale sto posto. Nema ni za košaricu napuniti, dok su neke parcele, koje su položajem bolje postavljene i zaštićene, jabuke s 10-15 plodova ‘preživjele’ izmrzavanje, kaže Kozjak.

Bez Bjelovarskog doručka

Proizvođače jabuka pogodila je i situacija s koronom odnosno problemi s plasmanom. U slučaju Zlatka Kozjaka, uglavnom je otpala opskrba škola u okviru Bjelovarskog doručka i većinu prodaje je bazirao na kućnom pragu, te nešto udrugama umirovljenika i sl.

Na početku sezone prodaje, interes je mali. Jesen je bogata voćem. U kolovozu ima bresaka, krušaka, grožđa… pa se nekakva prava potražnja za jabukom osjeti tek u studenom, kaže Kozjak.

Što se cijena jabuka tiče, trenutno su akcijske cijene oko 6,99 kuna za kilogram, dok je neka redovna cijena 9,99 kuna. Kozjak svoje jabuke na kućnom pragu prodaje po 6 kuna.

-Iako imam troškove i hlađenja i skladištenja, propadanja, itd. mi smo se kao gospodarstvo orijentirali na jednu dugogodišnju korektnu suradnju s našim kupcima koji dolaze na kućni prag i zato ih stimuliramo s relativno povoljnim cijenama, kao svojevrsnom nagradom što su došli na lice mjesta da kupe voće. U ovoj fazi, dok još traje berba cijena naših jabuka ekstra klase je 6 kuna, iako mislim da zbog troškova hlađenja i porasta troška električne energije, cijena u sezoni od 7 kuna ne bi bila ni pretjerana ni prevelika. To je cijena jedne kave u kafiću, na koju se nitko ne buni, kaže Kozjak.

Da bi si olakšao proizvodnju i obradu voćnjaka Kozjak je nabavio potrebnu mehanizaciju. Nedavno i polovnu samohodnu platformu, s kompresorom za škare za orezivanje. No, u tom pogledu, Kozjak smatra da je napravio propust jer je većinu potrebne mehanizacije nabavljao vlastitim sredstvima, što smatra da je velika greška. Samo je jedan traktor kupio uz potporu, a sve ostalo je bio vlastitim investiranjem.

-Voćnjak, kao i ostala poljoprivreda traži cijelog čovjeka, koji brine o toj voćki. Koji brine o tom nasadu i koji živi 365 dana s tim, kaže Kozjak.
Za proljetne poslove uzima radnike u ispomoć radi brzine rezidbe, kao i u vrijeme berbe, a inače sve ostale poslove obave sami Zlatko i njegova supruga Ana Marija. U voćnjaku postoji navodnjavanje. Zaštitu od leda nema, a voćnjake više ne osigurava. Kako kaže jedno vrijeme je, dok je to grad subvencionirao, ali sada više ne, s obzirom da su premije za osiguranje voćnjaka brutalno visoke.

Vrijeme je berba, ali kao da nije, s obzirom da je na voćkama tek pokoja jabuka. No, posla u voćnjaku i dalje ima. Treba održavati travnati dio, kositi, prskati, čistiti ispod voća, a može se obaviti i lagana rezidba na vrhovima voćki, dok se čeka da krene ona prava zimska – kaže Kozjak koji ima priručno skladište u koje je uvedena rashlada, kako bi se produžila svježina ubranog voća. Proširivanje voćnjaka ne planira.