VELIKO TROJSTVO – Koliko budućnost može biti neizvjesna kada imaš dijete s posebnim potrebama dobro zna Đurđica Olijan, majka 25-godišnje Kristine koja je u potpunosti ovisna o pomoći drugih. Pa iako su mnogi smatrali da bi Krisninu s obzirom na njezino dijagnozu, a riječ je o osobi sa 100 postotnom mentalnom retardacijom, valjalo smjestiti u ustanovu, majka kao majka nije to dopustila.
Preuzela je svu moguću brigu o svom djetetu čvrsto uvjerena da će skrbiti o svojoj Kristini dok god je živa. No s godinama se i sama potrošila i razboljela te se našla u situaciji da je i njoj potrebna pomoć. Pa iako se obraćala raznim institucijama, većinom je kaže, nailazila na nerazumijevanje i zatvorena vrata.

-Prije nekoliko godina pokušala sam dobiti status njegovateljice koji je neslavno prošao. Nakon prikupljene opsežne dokumentacije zahtjev mi je odbijen. U obrazloženju rješenja je pisalo da se status njegovateljice odbija jer Kristina nema fizičke nedostatke. Stoga se pitam znaju li oni koliko brige trebaju osobe sa 100 postotnom metalnom retardacijom i kako je moguće da rade razliku između 100 postotnih fizičkih i mentalnih nedostataka kada su to osobe koje ovise o pomoći drugih – priča nam Kristinina majka i sam već umorna od silnih obijanja vrata nadležnih institucija s kojima kaže nikako da izađe na kraj.

U svemu tome i sama je stradala. Naime, prije dva mjeseca doživjela je lagani moždani udar od kojeg se sporo oporavlja pa je zatražila pomoć Općine koja je nedavno pokrenula svima dobro poznati program pomoći u kući starim i nemoćnim osobama.

I sama sam jedno vrijeme preko Općine radila u programu pomoći u kući, a sada kada je pomoć potrebna meni ne mogu je dobiti. Obje imamo zdravstvenih problema i trebamo svako malo ići liječniku. Sin i suprug su zaposleni i ne mogu izbivati s posla pa bi mi pomoć u tom smislu kao i u kućanskim poslovima dobro došla, no sluha za moj problem u Općini nemaju iako su mi obećali da će me uvrstiti u program – ogorčeno nam govori Đurđica Olijan pitajući se po kojim kriterijima se odabiru korisnici u programu “Zaželi” koji se odnedavno provodi na području Velikog Trojstva.
I Općini Veliko Trojstvo dobro znaju za slučaj obitelj Olijan. Tvrde kako im se gospođa Olijan često obraćala u vezi rješavanja problema odnosno ostvarivanja potpora, te da je ostvarila one potpore na koje je imala pravo, kao i da joj se je pomoglo kada je to bilo u mogućnosti Općine.

U odnosu na uvrštavanje u program „Zaželi“, svakako je važno reći da niti njoj niti ikome drugome nije obećano da će ući u program, već je isto moguće ostvariti pod jednakim uvjetima u odnosu na sve ostale potencijalne korisnike. Njezino traženje je razmatrano, no, s obzirom da je tražena skrb o odrasloj osobi s posebnim potrebama – njezinom djetetu, istom nije moguće udovoljiti, s obzirom da zaposlenice programa nisu stručno osposobljene niti mogu raditi sa osobama sa takvim potrebama što uostalom program „Zaželi“ niti ne predviđa.

Nadalje, s obzirom da gospođa Olijan obavlja svakodnevne poslove, vozi automobil i slično te u kućanstvu ima i drugih punoljetnih i radno sposobnih članova, dovodi do zaključka da joj poslovi „pomoći u kući“ nisu jednako potrebni u komparaciji s osobama odnosno korisnicima koji su sukladno smjernicama programa dobili prednost u odnosu na gospođu Olijan – stoji u očitovanju Općine Veliko Trojstvo na sporni slučaj. Naime, prednost pri izboru korisnika u programu “Zaželi” imaju starije osobe koje u kućanstvu nemaju člana obitelji koji im može pomoći u obavljanju svakodnevnih poslova, zatim osobe u starijoj životnoj dobi koje žive u teže dostupnim i slabije naseljenim naseljima. Uz to prednost imaju i fizički bolesne osobe koje se ne mogu brinuti o higijeni, a kamoli obavljati kućanske poslove.

Načelnik Općine Veliko Trojstvo Ivan Kovačić i sam je svjestan nezavidne situacije. Podsjeća da je programom pomoći u kući prije nekoliko godina bio obuhvaćeno 200 korisnika, a ove godine putem projekata uspjeli su osigurati novac za brigu o 90 korisnika, što znači da su mnogi ostali bez pomoći na koju su navikli. (a.k.)