Piše: Sanja Klinac
Uobičajeni radni dan na farmi bikova nedavno se 36-godišnjem Igoru Juraku iz Rajića pretvorio u noćnu moru. “Konjska” igla koja je trebala završiti u stražnjici bika njegovog gazde, našla se u njegovom koljenu. Još uvijek šokiran od onoga što mu se dogodilo, oporavlja se kod kuće. Na nogu jedva da može stati, a krajnji ishod, kaže, ni doktori ne mogu sa sigurnošću prognozirati.
Osjećam se kao da sam dobio cijelu bikovsku dozu jer, vjerujte, osjetio sam da je takva. Toga dana na cijepljenje bikova protiv plavog jezika došla je tehničarka, a ne veterinari koji su to prije radili. Krenuli smo po boksovima. U svakom je po 15 puštenih bikova, a jedan je prosječno težak oko 550 kilograma. Tjeramo ih u kut kako bi bili okrenuti stražnjim dijelom. Tehničarki sam baš rekao neka špricu digne gore kako me ne bi slučajno piknula u nogu i baš za nekoliko trenutaka kasnije se to dogodilo jer me nije poslušala. Zapravo, čini mi se da je tu posrijedi neiskustvo – priča Jurak. Svjestan je da se sve dogodilo slučajno i ne želi, kaže, nikome zlo, ali istovremeno je u strahu za svoje zdravlje i ne zna što će dalje poduzimati.
Nepromijenjeno stanje
– Uskoro se moram javiti doktorici i onda ću vidjeti što kaže. Brine me što, čim malo stojim, noga trne. Na higijenskom su mi rekli da to nije opasno po život i dali su mi cjepivo protiv tetanusa, a pijem i Klavocin. Kada se to dogodilo, noga mi je jako naotekla i trpio sam strašnu bol. Sada nije tako, ali sam zabrinut kako ću stajati na poslu ako mi se noga i tada bude kočila. Evo, koliko je već dana prošlo, a stanje se ne mijenja, a čini mi se da mi se stvara i nekakva kvrga. Kirurg mi je rekao da ću morati pod nož ako se stvori ugrušak. Ne znam što ću, samo znam da raditi moram. Imam četvero djece i ne mogu biti dugo na bolovanju – zabrinut je Jurak. Priča kako je sa stokom od malih nogu i da zna kako se s njom treba ponašati, a na farmi radi četiri godine. U spornom trenutku, tvrdi, radio je uobičajeni posao u kojem, kada su ga obavljali veterinari, nikada nije nitko stradao.
Znam da je bilo slučajno i u tom trenutku mi je tehničarka rekla oprosti. Kako se ništa u prvi mah nije događalo, samo sam rekao dobro i nastavili smo raditi. Cijepljenje smo do kraja obavili. No, kasnije, negdje oko 13 sati su počeli bolovi, kočenje noge i morao sam poslovođu tražiti da idem na hitnu – opravdava svoje postupke ozlijeđeni Jurak. Pokušali smo okolnosti cijelog događaja rasvijetliti i s tehničarkom koja je bila na cijepljenju, no do nje nismo uspjeli doći. Član Uprave Veterinarske stanice Bjelovar Krešimir Vukoša tvrdi da njihovi ljudi znaju svoj posao, ali da on o konkretnom slučaju nema pojma.
Sporadični slučajevi
– Nemam namjeru to istraživati. Pitat ću reda radi kolegicu što se dogodilo i pod kojim okolnostima jer ne znam o čemu se radi. Vi ste mene zatekli, nitko me o tome nije obavijestio, a ja ne mogu dati izjavu o nečemu o čemu ne znam ništa. Ali, to je moguće, u radu se uvijek nešto može dogoditi nepredviđeno, ali to nije pravilo. Ne znam koje su okolnosti u pitanju pa vam ne mogu ništa više reći – reagirao je na naš upit Vukoša. Usput je i komentirao kako se takve stvari mogu u poslu dogoditi te da je on sam sebe znao slučajno u brzini i gužvi piknuti, no da to nije ni za kakvu osudu.
– To su posljedice koje su stvarno sporadične – ističe Vukoša.
