BJELOVAR – Godinama, točnije od kada se počela provoditi oralna vakcinacija iz zraka, tumači se da je lisica postala bezopasan predator. Odnosno, od tada ne bilježimo pojavu bjesnoće, barem ne u našem kraju. No, cijepljenje lisica protiv bjesnoće očito je stvorilo i neke “nuspojave” na koje naše županije, gradovi i općine očito nisu spremni. Sada se gotovo pitome lije bez problema približavaju ljudima i hodaju po njihovim dvorištima guteći mladinu ili se pojavljuju na krajnje neobičnim mjestima.

U jednom danu, ovih dana, na kućnom pragu pojavile su se kod dviju obitelji, u bjelovarskoj Frankopanskoj ulici i u Gudovcu, koje su u pomoć pozvale Gorana Dejanovića, člana Lovačkog društva “Šljuka” za kojeg se pročulo da hrabro i uspješno hvata žive lije i odvozi ih u divljinu.

-Ne znam više što da radim, gotovo svakodnevno me zovu uplašeni građani grada, ali i njegove okolice da su imali bliski susret s lisicom. U posljednjem slučaju fotografirali su je doslovce pred ulaznim vratima u kuću kako odmara. Da su vrata bila otvorena vjerojatno bi ušla i unutra. Pretpostavljam da nisu bijesne jer je obavljeno cijepljenje iz zraka i to su pomalo svjesni i građani, ali naravno da nikome nije ugodno gledati se s divljom životinjom oči u oči. Usto, u okolnim naseljima ne prestaju raditi velike štete, a i ova koju hvatam skoro u centru grada dosta se olinjalo pa se građani s pravom plaše da nema šugu ili neku drugu bolest – u nemoći nam se obratio Goran Dejanović, poznati lovac na lisice koji već godinama pomaže sugrađanima da iz svoje blizine udalje zvijeri.

Vlasnici kuće su lisicu zatekli na kućnom pragu

Ovih dana je morao klopku postaviti na dva mjesta čekajući da lisice odvede daleko od naselja, u njihovo prirodno stanište. Ističe kako ovakvo stanje više nije održivo. Radimo, kaže, na zaštiti životinja, ali ne i na njihovom zbrinjavanju.

-Način na koji ja radim više nije rješenje. Mora postojati sustav koji će jasno propisati tko, kako i s čim treba postupati, odnosno tko je to dužan i za koji novac osigurati. Već 15 godina ja to radim volonterski. Mora se donijeti protokol o zbrinjavanju divljači i poticati odstrel. Znam da aktivisti iz udruga za zaštitu životinja to nerado čuju, ali ako idemo njihovom logikom onda je i štakor životinja pa se uredno provodi njihovo uništavanje. Moramo jednom podvući crtu i reći kada neke stvari premašuju mjeru, kada ljudi postaju ugroženiji od životinja – ljuti se pomalo Dejanović apelirajući na mjerodavne da urede način i sredstva s kojima bi ljudi poput njega trebali postupati.