Jedna stara ribička dozvola iz 1939. „kriva“ je za susret s Dušanom Radotićem, starim Bjelovačaninom, još uvijek aktivnim, koji u 77. vozi bicikl, pa ako treba i na dulje ture, zimi kliže na klizalištu u gradu, a ljeti najradije lovi ribe na kiševim grabama kod Molvi.
Stara ribička dozvola je još od njegova oca, također Dušana, koji je bio jedan od prvih članova SRD Česma Bjelovar i njen dugogodišnji član. Za rad i unapređenje sportskog ribolova, a povodom 40. godišnjice društva, Dušan stariji, 1969. je dobio je i zlatnu značku tadašnjeg Saveza ribolovnih društava Socijalističke Republike Hrvatske.
Dušan „stariji“ je te 1939., kada je postao član bjelovarskog ribolovnog društva, otišao u Austriju u Beč i tamo „privremeno“ radio 15 godina. Njegova sestra Danica bila je poznata bjelovarska slikarica, a brat Velja poznati bjelovarski foto-reporter.
Mali Dušan, naš sugovornik, ugledao je tako svjetlo dana, u Beču, ljeta gospodnjeg 1945. Živio je tamo deset godina, da bi potom došao u Bjelovar.
-Tatina sestra Danica, stalno je tatu nagovarala da se vrati u Bjelovar, pa smo se tako i vratili na opće čuđenje prijatelja iz Beča. Tata je odlučio da se vratimo, iako su ga prijatelji pitali kako to, kada svi „bježe“, a on ide nazad u Jugu.
Tata se je odmah nastavio aktivno baviti ribolovom i radom u SRD Česma, a počeo je u ribolov voditi i sina. Prvo na Bjelovacku, a zatim i na Česmu.
– Tako sam postao ribolovac. Pravi od 1958., kada sam postao član SRD Česma. U početku sam najviše išao na Bjelovacku gdje sam lovio grundle i kleniće. Ozbiljniji ribolovi su počeli na Česmi, gdje je pod Starim selom ulovio i soma od 14 kg. Kasnije je počeo ići na Dravu i to najviše kod Molvi. Tu je najradije i najviše blinkao, pa je na jednom takvom blinkeraju ulovio smuđa od 9,5 kg. Danas, u poznijim godinama, najviše voli loviti klasičnim dubincima i na plovak na kiševim grabama patuljane. Na žalost u posljednje vrijeme na vodu ide rjeđe, jer mu je supruga bolesna.
Što se pribora tiče, imao je, zahvaljujući tati, jedna od prvih spin kompleta u gradu, pa i na Dravi, blinker štap i kvik rolu. Starog pribora je već dosta podijelio, pomalo ga se rješava, kako kaže.
Dušan je još uvijek aktivan, pa i svakodnevno vozi bicikl. Rado se iz tih godina prošlog stoljeća sjeća ribolova na Balatonu. Nije mu bilo teško „skoknuti“ biciklom do tog jezera u Mađarskoj. U stvari, četiri puta je biciklom išao iz Bjelovara do Balatona.
-Iz Beča bi na Balaton došla familija, pa sam ja došao s ove strane i onda lovio ribe, sjeća se Dušan.
Volio je Dušan ići i na ribičke, ali još više druge zabave, jer je svirao havajsku gitaru. Bio je član Češke obeci.
Bio je jedan od prvih klizača u gradu. U klizanje se zaljubio još krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, a još uvijek kliže.
-Ja kližem od malena. Prve klizaljke sam nabavio još 1969. godine i još uvijek su dobre. Služe me. Prošle godine su me pitali na klizalištu u gradu, pa koliko imate godina. Ja, čim se montira klizalište u Bjelovaru kližem svaku večer, priča nam Dušan.
Nekada je klizao po jezeru Čambina, po ciglanskim bajerima u gradu (Mlinovac) i okolici. Zime su bile oštrije i duge, a led na bajerima debeo i siguran za klizanje.
Dušan je dugi nz godina radio kao varioc u Tehnici, Tomi Vinkoviću, a godinu dana i u Austriji, u Beču, gdje je često znao otići na Dunav gledati ribolovce. Danas, još uvijek pedalira, zimi kliže, kad može skokne i na patuljane na kiševe grabe, a uživa i u dvoje unučadi, koje su mu podarili sin u Zagrebu i kćer koja živi na Krku.
Siniša Slavinić
