Kraj je pčelarske sezone i vrijeme rezimiranja učinjenog. Po čemu će pčelari pamtiti sezonu koja je zbog klimatske ekstremne godine bila vrlo neizvjesna i izazovna i za najiskusnije pčelare pojasnio je Goran Pranjić, predsjednik Pčelarske udruge “Bilogora” Bjelovar.

-Nemamo se čime pohvaliti jer je iza nas jedna teška pčelarska sezona u kojoj je glavni zadatak bio očuvati pčelinje zajednice – tvrdi Pranjić.
Sve je počelo kaže, s prošlogodišnjom sušnom jeseni i tihom grabeži na pčelinjacima, produženjem pčelinjeg legla te razvojem varoze, bolesti s kojom se pčelari bore godinama. Već se tada moglo naslutiti da će biti gubitaka na pčelinjacima. Ipak blaga je zima pomogla da pored jakih zajednica prezime i one slabije te je pružala nadu da je pred pčelarima uspješna pčelarska sezona.

Klimatski ekstremna godina izbezumila i pčele i pčelare

Proljetni razvoj u ožujku i travnju bio je odličan i pčele su došle do vrhunca svoga razvoja i bile spremne za našu glavnu bagremovu pašu. I onda je uslijedio šok. Za pčele i nas pčelare uslijedili su dani neizvjesnosti, učestali kišni dani u mjesecu svibnju i pad temperature od samog početka cvjetanja bagrema nisu nam dali mira. Neprestano gledanje u nebo i sve moguće aplikacije za vremensku prognozu hoće li se zaredati barem tri lijepa dana, ali to se nije dogodilo – objašnjava naš sugovornik.
Osim pčelara koji su shvatili da od planirane zarade ove godine neće biti ništa i pčele su bile izbezumljene. Doživjele su vrhunac svoga razvoja, a nisu mogle van iz košnice te su ulazile u nagon za rojenjem.

Mnogi nisu znali što napraviti i koju tehnologiju pčelarenja primjeniti, izvrcati proljetni cvijetni med ili ga ostaviti za svaku sigurnost u košnici da pčele ne umru od gladi. Jedni su neprestano trgali matičnjake, drugi su obezmatičavali zajednice, uglavnom, mnogi dugogodišnji i iskusni pčelari rekli su mi da ne pamte ovakvu godinu u kojoj i relativno dobre paše na lipi i kestenu nisu pomogle. Velikim i profesionalnim pčelarima koji žive od ove djelatnosti i imaju veliki broj košnica, situacija je bila neodrživa jer se uslijed nedostatka paše i do 80 posto pčelinjih zajednica izrojilo. Oni koji ne uspiju uhvatiti veći broj rojeva financijski su u velikim gubicima – pojašnjava Pranjić.

Zaštita od bolesti

Početkom kolovoza, počinje nova pčelarska sezona. Pred pčelarima je jako puno posla jer su vremenske prilike išle na ruku samo razvoju pčelinjih bolesti. – Sa terena stižu informacije o dosta velikoj zarazi pčelinjih zajednica varozom, a kišni dani i velika vlaga pogodovali su i razvoju vapnenastog legla. Pčele treba kvalitetno pripremiti za zimu, očistiti ju od parazita i ostalih bolesti i osigurati joj dovoljno hrane za zimu. Ako nema paše, valja na vrijeme obaviti prihranu šećernim sirupom kako bi pčelinje zajednice u što boljoj kondiciji ušle u zimu a gubici u proljeće bili što manji – zaključio je Pranjić.
U svakom slučaju pčelari će ovu godinu nastojati što prije zaboraviti ne samo zbog toga što nije bilo meda, nego je uslijed velikog rojenja i kišnog vremena i oplodnja matica bila jako loša, a dobro se zna da je samo dobra i kvalitetna matica jamac za uspješan razvoj pčelinje zajednice u proljeće. (ak)