Televizija više nije u modi, pred „čarobnom kutijom“ provodi se sve manje slobodnog vremena, a roditelji, pedagozi i ini stručnjaci zaduženi za svekoliki razvoj djece koji će ih dovesti do zdrave i odgovorne odrasle osobe, slobodno mogu odahnuti. Zaključak je to koji se nameće nakon razgovora i žive diskusije sa skupinom učenika petih i šestih razreda iz bjelovarske III. osnovne škole.
Bitka za utjecaj
O utjecajnoj moći televizije, čije programe prati 610 milijuna gledatelja diljem Europe, govore i istraživanja kako gledatelji, sjedeći pred malim ekranima u prosjeku provode gotovo četiri sata dnevno. Ne dovodeći u pitanje golemi utjecaj ovoga medija, unatoč internetskoj ekspanziji, razmišljanja naših malih sugovornika ipak najavljuju dolazak nekih novih vremena.
Naše sugovornike je pred male ekrane posjela želja za gledanjem omiljenih crtića. No, već s prvim „okusom“ interneta i dobivenim mobitelom, čarolija televizije postaje sve bljeđom.
-Televiziju sam počela gledati u vrtićkoj dobi. Samostalno sam birala programe koji su me zanimali, no kada bih pretjerala u broju sati koje sam provodila pred ekranom, roditelji su mi gasili televizor. Danas je to sasvim drugačije jer pred televizor sjedam samo ako želim pogledati neki dobar film – ispričala je Anita Đerđaj. Njezin vršnjak Ivan Zrilić pak tvrdi kako je dio slobodnog vremena provodio pred televizorom otkako zna za sebe.
-I ja sam u početku krenuo s crtićima, a kasnije sam po vlastitoj želji puštao snimljene sadržaje na DVD-u. Sada me televizija gotovo i ne zanima. Povremeno volim pogledati neki dokumentarni film, a sve ostalo mi je dosadno – kaže Ivan.
Selektivni pristup
Stroga selekcija sadržaja i sve manji broj sati provedenih pred malim ekranima u središtu su osobnih iskustava i ostalih sugovornika.
-I ja sam počela gledati televiziju kada su mi bile tri ili četiri godine, ali samo u večernjim satima, kada je kretao moj omiljeni crtić „Tom i Jerry“. Željela sam gledati i neke druge emisije, no kako sam živjela sa starijom tetkom, ona bi jednostavno uzela daljinski u ruke i okrenula neki program koji je zanimao samo nju. Sada mi pažnju daleko više zaokuplja internet, na kojemu provodim oko četiri sata dnevno – ispričala je Martina Jaković.
Iskustva Borne Babića potvrđuju kako je nekada neizostavno okupljanje cijele obitelji pred malim ekranima, u nekim domovima još uvijek dio svakodnevlja. Borna kaže, kako s roditeljima obavezno prati zabavne emisije, kao što je „Super Talent“, a ponekad ga pred mali ekran privuku i informativni programi, poput vijesti.
Sudeći po iskustvima naših sugovornika, njihovi prvi susreti s moćnom televizijom, krenuli su s crtanim filmovima, što se sasvim podudara s istraživanjima koja govore da većina roditelja, kako bi zaokupili djetetovu pažnju, često upale crtić i puste ga da fascinirano sjedi pred televizorom. Računajući pak, na iskrenost naših malih sugovornika, roditelji ih više ne moraju tjerati ispred malih ekrana ili im naprasno gasiti televizore. No, to je samo stoga, što ih u „zasjedi“ čekaju internet i nove, daleko opasnije medijske tehnologije 21. stoljeća.
