Piše: Vedran Cindrić

BJELOVAR – Da ljubav zaista ne poznaje granice, jezike i religije dokaz su Nikola iz Bjelovara i Alena iz Rusije to jest sibirskog grada Omska. Nikola Gilanj (32) je rođeni Bjelovarčanin sa zanimljivim životnim putem. Na posljednjoj godini Ekonomskog fakulteta u Zagrebu putem studentske razmjene otišao je na Tajland gdje je proveo šest mjeseci.

Osim studiranja u velebnom Bangkoku, svakodnevno je trenirao i tajlandski boks koji mu je oduvijek bio velika ljubav. Nakon povratka u Hrvatsku osvojio je treće mjesto na Prvenstvu Hrvatske u tajlandskom boksu kao i K1 turnir u Hrvatskoj. Za vrijeme magisterija Nikola je ponovno otišao na studentsku razmjenu, ali ovoga puta u Kinu, milijunski grad Wuhan u kojem je dobio stipendiju za učenje kineskog jezika što ga je ubrzo nagnalo da u Wuhanu upiše i doktorat iz sportske psihologije. Nakon sedam godina života u Kini gdje je naučio kineski jezik i završio doktorat, unatoč mnogobrojnim izdašnim poslovnim ponudama Nikola se vratio u svoj Bjelovar, ali ne sam već s Alenom, djevojkom iz Rusije koja je također studirala u Kini i koja sada s Nikolom živi u Bjelovaru.

Alena Ivanova (26) je diplomirala kineski jezik, a budući da potpisnik ovih redaka ne zna ni riječ kineskog, a ni ruski mu nije jača strana, u središnjem bjelovarskom parku razgovarali smo na ‘neutralnom’ engleskom jeziku.

Studiranje kineskog jezika

-Završila sam u Rusiji u Omsku preddiplomski studij kineskog jezika. Željela sam još napredovati stoga sam otišla na Sveučilište u Wuhan gdje sam nastavila studirati kineski i stigla do titule profesorice – priča nam simpatična Alena. Kaže da je Nikolu upoznala na Sveučilištu u Wuhanu 2016. godine i da su od tada u ljubavnoj vezi.

-Upoznao nas je zajednički prijatelj iz Kine. Odmah smo se zaljubili i već smo mnogo toga prošli zajedno. Osim u Kini, znali smo boraviti i na Tajlandu. Bila sam već nekoliko puta u Hrvatskoj, kao i Nikola kod mene u Omsku. No, za duže razdoblje uvijek su nam problem bile vize. Čak smo jednu cijelu godinu imali vezu na daljinu – prepričava nam Alena i nastavlja.

Alena je u Kini diplomirala kineski jezik

-Bila sam nekoliko puta već u Hrvatskoj i ostala sam oduševljena, no to je sve bilo dosta kratko jer nama Rusima turističke vize za Hrvatsku poprilično kratko traju tako da sam se uvijek morala brzo vraćati doma. U međuvremenu smo i Nikola i ja dobili jako dobre poslovne ponude u Kini. On u Pekingu, ja u Whuamu i plaće su zaista bila vrhunske. No, nakon mnogo razmišljanja shvatili smo da ipak ne želimo živjeti u Kini i evo nas sada u Bjelovaru. Tražila sam ambasadu da mi izdaju vizu sa stalnim boravkom ovdje i mislim da sada ne bi trebala imati problema s tim odobrenjem – priča nam Alena i kroz smješak potvrđuje da je Omsk i bogate kineske ponude zamijenila Bjelovarom zbog ljubavi.

Ugodan život u Bjelovaru

-Lijep je Bjelovar i ugodno se osjećam ovdje. Za razliku od ogromnih gradova poput ruskog Omska, kineskog Whuana i tajlandskog Bangkoka ovdje je sve blizu, klima je dobra i osjećam se opušteno – kaže nam Alena. Na spoznaju da ovdje zime znaju biti nekoliko stupnjeva ispod ništice samo se nasmijala.

-Kada sam išla u školu doma u Omsku nastave nije bilo ako je temperatura bila minus 29. A često nismo imali nastavu zbog toga, tako da ću se vjerujem bez problema naviknuti na bjelovarsku zimu – kaže nam Alena koja je sada u potrazi za poslom.

-Mogu predavati engleski i kineski jezik. Kina je gospodarska sila s preko milijardu stanovnika i mnogi Europljani sada žele ili moraju zbog posla naučiti osnove kineskog jezika. Ako ne nađem ništa u Bjelovaru, tražit ću posao u Zagrebu ili nekim drugim bližim gradovima. Nije mi žao što sam odbila unosne poslove u Kini. Ugodno se osjećam u Bjelovaru, uživam s Nikolom, a za posao vjerujem da će se nešto uskoro naći. Iako, mnogi mi kažu kako Bjelovarčani odlaze iz ovog grada raditi u Njemačku ili Irsku, a ja iz Kine dolazim ovdje. No, ja na sve gledam pozitivno pa tako i na ovu situaciju – priča nam Alena. Inače, Nikola je također odbio unosan posao u Kini, no kaže nije mu žao zbog toga.

Alena i Nikola uživaju u Bjelovaru

-Budući da sam doktorirao sportsku psihologiju i budući da govorim kineski, imao sam mnogo ponuda i to jako dobrih. No, nakon sedam godina Kine shvatio sam da ne želim tamo živjeti unatoč dobroj zaradi. Tih sedam godina u Kini mi je bilo odlično i to je jedno iskustvo koje nikada neću zaboraviti. Kina je odlična zemlja za posjetiti. No, stvarati obitelj i pustiti korijenje u toj zemlji mi nije bilo primamljivo. Razgovarao sam s Alenom i odlučili smo doći u Hrvatsku – priča nam Nikola. Otkriva nam i na kojem jeziku razgovara sa svojom odabranicom srca.

-Recimo da 50 posto razgovaramo na engleskom jeziku, 30 posto na kineskom i 20 posto na nekom miksu hrvatskog i ruskog – kaže nam Nikola. Hrvat i Ruskinja upoznali se u milijunskom kineskom gradu Whuamu i na kraju završili u Bjelovaru. Lijepa ljubavna priča kojoj želimo puno sreće i uspjeha.