Zbog duge tradicije i visoke razine obrazovanja, bjelovarska Gimnazija je oduvijek smatrana elitnom ustanovom za školovanje budućih visokoobrazovanih stručnjaka, a nešto manje činovnika koji su tek u pojedinim razdobljima s ovom školom brzo pronalazili posao. Prvi planovi za izgradnju Kraljevske realne gimnazije datiraju iz 1900. godine, a reprezentativna zgrada je izgrađena za samo 14 mjeseci te otvorena i posvećena 21. rujna 1901.
No, što je prethodilo počecima Gimnazije? Niame, Kraljevski veliki župan dr. Milutin Kukuljević-Bassany Sakcinski uputio je Visokoj zemaljskoj vladi u Zagrebu 1899. predstavku da se tadašnja Mala realna gimnazija pretvori u Kraljevsku veliku realnu gimnaziju s osam razreda, što je značilo i gradnju nove zgrade. Tako je za bjelovarsko školstvo od posebnog značenja ovaj dokument:
„Njegovo carsko i kraljevsko i apostolsko Veličanstvo blagoizvolilo je previšnjim rješenjem 21. travnja 1901. premilostivo dozvoliti da se postojećoj u Bjelovaru maloj realnoj gimnaziji postepeno priključe četiri viša razreda velike gimnazije. To se tome ravnateljstvu znanja radi priopćuje s dodatkom da će dalje u tom pogledu potrebite odredbe slijediti u svoje vrijeme.“ Time je školske godine 1901/02 započelo veliko i značajno poglavlje u radu bjelovarske Gimnazije koja je tada imala devet razreda s 239 učenika, na čelu s ravnateljem Gustavom Fleischerom. Uz to vrijeme veže se i jedna posebnost. Naime, tadašnja Vlada zabranila je upis učenica u više razrede, što je trajalo do 1907.
Prvi ispit zrelosti
Iz obilja podataka koje je u svom radu „Bjelovarska Gimnazija od 1876. do 1978.“ predočio prof. Josip Vusić izdvajamo tek pojedine detalje. Ističe se povećanje broja učenika, tako da ih je školskoj godini 1904./05. u 12 razrednih odjeljenja bilo 366, a ta je godina značajna jer su učenici gimnazijskog smjera po prvi puta polagali ispit zrelosti. Na pisanom dijelu ispita tražile su se zadaće iz hrvatskog, latinskog i grčkog jezika te matematike, a na usmenom gradivo iz zemljopisa i fizike. U ljetnom roku ispit je položilo 17 učenika, a ocjene su bile „zreo“ i „zreo s odlikom“. Raritetima valja pridodati i činjenicu da je u školskj godini 1911./12. uveden novi način upisivanja učenika u prve razrede. Naime, upisivali su se svi učenici, a na kraju prvog polugodišta oni koji su proglašeni nesposobnima morali su polagati sve predmete i samo uspješni su zapravo mogli upisati prvi razred.
Početkom Prvog svjetskog rata Gimnaziju pohađa 301 učenik, a uz učenje jedna od obveza bila je sakupljanje dobrovoljnih priloga za ranjenike, udovice i ratnu siročad, da bi na kraju rata 1918. počela treća velika cjelina u radu ove škole, tada Kraljevske (državne) realne Gimnazije čiji je ravnatelj prof. Andrija Ribar, i traje do školske godine 1939./40. kada postaje Državnom realnom gimnazijom sa 509 učenika. Tijekom ratnih godina bilo je problema s nedostatkom nastavnika i već početkom 1942./43. nastava se za pojedine razredne odjele održava svaki drugi dan. V.d. ravnatelja prof. Marko Tocilj u listopadu 1942. izvještava Veliku župu Bilogora da je njemačka vojska zauzela gimnazijsku zgradu koju ipak ubrzo napušta, da bi početkom 1943. u nju uselila hrvatska vojska i pretvorila je u pričuvnu bolnicu. I pored svih teškoća održavana je nastava, privatni ispiti, mature, ali i učeničke kulturne priredbe.
Prva poslijeratna godina je burna, što se iščitava iz 23 održane sjednice Nastavničkog zbora, a ostat će zapamćena po oštrini kojom su školske vlasti kažnjavale učenike zbog političkih prijestupa. Istodobno, u zapisniku prve sjednice naglašena je poznata uzrečica „smrt fašizmu, sloboda narodu“, kojom je morao završiti svaki službeni dopis. I kasnije godine su prolazile unutar društveno-političkog konteksta, premda je rad bjelovarske Gimnazije uz sve promjene bio itekako dobro poznat javnosti, posebice kroz javne nastupe profesora i učenika, priredbe, koncerte i izložbe. Škola je reorganizirana, u travnju 1980. i postaje Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje, a taj status zadržava do 1992. kada se vraća ona „stara“ Gimnazija u kojoj je već 15 godina ravnatelj, njen bivši učenik prof. Želimir Vujić.
Moderna škola
-Nastavu trenutno pohađa 488 učenika, zaposleno je 47 profesora i svih ovih godina bilježimo veliki upisni interes, što ponajprije treba zahvaliti dugogodišnjoj tradiciji ove ustanove. Pratimo tehnološki napredak, pa su tako već uvedeni e-imenici, rade dvije informatičke radionice, i sve učionice su opremljene projektorima. Školi, osim bjelovarskih, gravitiraju i učenici iz ostalih županijskih gradova što dovoljno potvrđuje njen značaj u aktualnom odgojno-obrazovnom sustavu – kaže Vujić.
Međutim, tijekom svih ovih godina u gimnazijskim klupama sjedili su mnogi učenici koji su kasnije postali poznati u različitim područjima znanosti, kulture, umjetnosti i sporta. Tako se između ostalih prisjećamo poznatih glumaca Davorina Antolića, Borisa Buzančića i Bogdana Diklića, novinara i zrakoplovca Zvonimira Antoljaka, stručnjaka za svemirske brodove Milojka Vucelića, kipara i akademika Vojina Bakića, povjesničara umjetnosti Borisa Becka. Upravo u toj zgradi znanja su stjecali i književnici Ivan Dončević, Mato Lovrak, Krsto Špoljar, Josip Pavičić, Željko Sabol i Goran Tribuson, akademska slikarica Nasta Rojc, učitelj Leopold Supančić, glazbenik Vladimir Sverak, radijski voditelj Vojo Šiljak, ali i sportaši Ivan Gubijan, Hrvoje Horvat i mnogi drugi.
Gimnazija u brojkama
1901.
Godina kad je izgrađena i posvećena nova zgrada
1905.
Godina početka polaganja prvih ispita zrelosti
1942.
Godina kad zgradu zauzima njemačka vojska
1980.
Godina početka reorganizacije u sklopu Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje
488
Toliko učenika Gimnazija broji danas
47
Trenutni broj profesora
18
Broj gimnazijskih učionica
No comments!
There are no comments yet, but you can be first to comment this article.