Na prvu idila. Pod suncobranom kod obližnjeg kioska “ćakulaju” na okupu bjelovarski taksisti. I toga dana teme su razne, od skupoće i politike, do obiteljskih radosti. No, teško se ikoji razgovor može privesti kraju, a da netko ne mora baš na pola krenuti na vožnju. Mjesto je frekventno i posla ima. Gospođa Dekalić upravo bi trebala do Gornjih Plavnica, točnije tamošnjih vinograda.
– Zadovoljna sam jer imam kako stići kući, ali bih voljela da postoji javni gradski prijevoz, tada bi i taksi bio jeftiniji – priča Ivanka ulazeći u automobil novonadošle konkurencije. Ima već osam mjeseci kako je u Bjelovaru nastupila taksi revolucija, koju je upravo izazvao vlasnik prepoznatljivih bijelo-zelenih automobila. Ivanka ih odabire jer na poziv stižu u bilo koje doba. Drugog posebnog razloga nema. Zato je i prošlog petka oko 14 sati odabrala njih.
– Znam koliko ću platiti jer se često vozim na toj relaciji, 40 kuna – doznajemo od nje. Vozač Nicolas Žitnjak ljubazno gospođi otvara vrata i pomaže odložiti stvari.
– Nikakvih problema nema. Tko je zadnji došao, taj zadnji i vozi sljedeću mušteriju – odgovara usput na naš upit o redoslijedu vožnje susretljivi Nicolas. Nisu prošle niti dvije minute, a do vozila istog prijevoznika koji je upravo parkirao na Nicolasovo mjesto stiže Kristijan. I on je stalna, zadovoljna mušterija.
– Pa vi stvarno odlično surađujete – “bacimo” mi komentar, namjeravajući u redakciju otići s lijepom pričom o idiličnom suživotu bjelovarske taksi konkurencije, budući da se nitko nije pobunio zašto Kristijan sjeda u automobil koji je zadnji došao.
– Nije vam to niti izbliza idilično. Ovdje vlada velika nepravda, a krive su institucije koje ne rade svoj posao i dopuštaju da se radi protuzakonito – počinje svoju priču jedan od vozača koji nam prilazi. Tim se poslom, kaže, dugo bavi, i odlično je upućen u zakone o cestovnom prometu, ali ovo što se kod nas događa, tvrdi, presedan je.
– Pod krinkom taksi prijevoza pojedinci obavljaju linijski prijevoz. Dakle, i dalje se s istim vozačima događa ono što se događalo i ranije, a tu je kriv i naš najveći cestovni prijevoznik koji se ne trudi organizirati linijski prijevoz kako valja pa da ljudi ne moraju taksijem. Za to vrijeme cvate nelojalna konkurencija koja prevozi više ljudi za jednu izdanu kartu, ali uredno svakom od putnika pojedinačo naplati taj iznos. I nije vam to slučaj s vozačima koje ste zatekli tu kod bolnice, nego s drugima koji na druga mjesta ugradu dolaze kombijima – objašnjava Branislav Gostović. Nema na koju mjerodavnu adresu već nije pismeno urgirao, ali kaže, nikakve koristi. Drskost i bezobrazluk, svjedoči, idu toliko daleko da mu se čak i prijetilo zbog toga.
– Zašto moja žena da bi radila mora imati položenu KV uz B kategoriju, a oni ne moraju – čuvši razgovor s kolegom prilazi nam drugi bjelovarski taksist. Ohrabrio se ispričati nam što ga muči tek kada je bio siguran da ga nećemo fotografirati.
– Stvarno im moramo priznati da su nam privukli mušterije i sada puno više vozimo, ali njihovi vozači očito mogu voziti i bez položenog ispita koje nas traže. Tako rade već 20 godina i nitko im ništa ne može – prigovara taksist. Po njemu su odgovorni inspektori koji ne rade kako se to radilo nekada, kada su se za utvrđeno nepoštivanje zakona s vozila automatski skidale tablice.
