Piše: Vedran Cindrić

BJELOVAR – Stefan Milenković glazbeni je genije koji je sa svojom violinom sa samo tri godine nagovijestio veličanstvenu karijeru. Kao dijete svirao je američkom predsjedniku Reganu, s 14 godina Papi Ivanu Pavlu II. a sa 16 je već imao preko tisuću nastupa. Kao devetnaesto godišnjak postao je najmlađi diplomirani glazbenik u povijesti Muzičke akademije u Beogradu. Predavao je na glazbenoj akademiju u New Yorku, održavao koncerte na svim kontinetima svijeta, a danas živi u Americi. Ovaj glazbeni genije na turneji je čak 200 dana u godini, a večeras nastupa u bjelovarskom Domu kulture što svakako spada u najveću kulturni događaj godine.

Danas je Milenković u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog Bjelovar održao sat violine kojeg će učenici tog instrumenta zasigurno zauvijek pamtiti.

-Kod violine moć prenošenja energije je iznimno bitna stavka. Ali to se treba imati od početka. S tim nekim stvarima se čovjek rodi, a onda treba jako puno raditi da se to postepeno diže na višu razinu. Također, trebamo se povezati s onim što radimo. Recimo, kada normalno funkcioniramo u svoja četiri zida onda smo to što jesmo, a kada radimo nešto onda se malo promijenimo. Idealno bi bilo kada bismo ostali isti onakvi kakvi jesmo i kada nešto radimo – priča Milenković. Kaže da susreće mnoge mlade talentirane violiniste koji mogu ostati samo na talentu ako ne ulože puno truda.

Čudo od djeteta

-Ja sam od svoje treće godine života s violinom u rukama. No, ima još mnogo talentirane djece koja su krenula tako rano i kojima kao što su i meni, tepaju da su čudo od djeteta. E, sad na njima je da nastave jako mnogo raditi. Neka djeca odmah osjete energiju glazbe i sposobnost da vladaju tom energijom i to je nešto fantastično. Baš sam nedavno na youtube vidio djevojčicu od sedam godina kako svira Paganinijev koncert koji je strašno težak. Ona to radi sa svakom emocijom i gestom. Ostao sam zapanjen. No, da li će ona doći pred najveće pozornice svijeta ostaje na tome koliko će raditi na sebi i usavršavati se – kaže Milenković. Inače, ovaj svjetski violinist kada nije na turneji predaje u Americi na Sveučilištu u Illinois.

-Imam na Sveučilištu svoju klasu studenata i uživam u tom poslu iako sam većinu vremena na turneji tako da ne provodim toliko vremena s njima koliko bi trebao i želio – kaže Milenković i otkriva da je na putu oko 200 dana godišnje.

-Pa nije lako toliko dana biti na turneji. Volim biti doma, ali takav je posao i to je stvar discipline, ali i osobe. Ne može svatko kampirati veći dio godine. Dobro, ja kampiram u finim hotelima, ali to su opet tuđi kreveti. To je život s torbom i ja sam takav put odabrao – iskreno kaže Milenković koji će večeras nakon deset godina nastupiti u Bjelovaru.

-Ma imam lijepa sjećanja na Bjelovar. Kada nastupate u svjetskim metropolama i velikim dvoranama emocija je jaka. No, nekada intimniji i manji koncerti donesu ljepšu emociju. Onda bliže vidite ljude iz publike, nekako je sve toplije. Tako se sjećam Bjelovara, po mjestu fine, tople energije i dobrih ljudi – kaže Milenković kojeg smo i upitali da nam otkrije kakvu glazbu općenito voli.

Stefan Milenković s učenicima Glazbene škole Vatroslava Lisinskog Bjelovar

-Zaista volim svu glazbu općenito. Kao što neki ljudi općenito vole hranu, pa jedan dan im se jede kineska kuhinja, drugi dan im pizza odgovara, treći pasta ili biftek tako je i meni s glazbom. Mogli bi reći da sam glazbeni svejed, ali ponekad mi i tišina samo odgovara – kroz smješak nam priča Milenković. Otkrio nam je i da svira violinu iz 18. stoljeća.

Violina iz 18. stoljeća

-Kod mene je violina Giovannia Battiste Guadagninia iz 1783. godine. On je talijanski majstor violine i sigurno jedan od najvećih u povijesti. Ta violina je povijesna vrijednost i ja sam trenutno njezin čuvar u toj povijesti. To je velika odgovornost. Recimo, kao da imate dijete, samo što je ovo skuplje od djeteta, u šali kažem naravno – priča nam Milenković kroz smješak i dodaje.

-Naravno da mi mozak stalno razmišlja gdje je violina, da li sam ju ostavio na toplom ili hladnom. To je jedna velika odgovornost prema povijesnoj vrijednosti koja je neprocjenjiva i nezamjenjiva. Ne bojim se krađe jer takva violina nema tržište. Ona je zapisana u knjige i zna se tko ju je svirao prije 200 godina, tko prije 100 i tko sada. Ne može se prodati ako se ukrade, osim možda na nekom placu za 300 eura, ali onda ti je bolje ukrasti radio jer više vrijedi. Dakle, sigurna je jer ju čuva povijest – pojašnjava nam Milenković. Na upit kako obitelj reagirao na izbivanje od kuće 200 dana godišnje kaže da nema nikakvih problema.

-Moja supruga zna da se udala za čovjeka koji mora puno putovati. Uostalom, ona mi vodi logistiku, rezervira hotele, aute i uvijek zna gdje sam, a često ide i sa mnom na turneju. Ima i svoj posao doma u Americi i odlično se nadopunjavamo – zaključio je Milenković