Ali Yener, 36-ogodišnji turski državljanin iz grada Aydina, od kolovoza prošle godine živi i radi u Bjelovaru. Naime, on je jedan od trojice predstavnika turskog MB Holdinga, holdinga koji u suradnji s hrvatskim tvrtkama poput Crosca u obližnjoj Cigleni gradi prvu hrvatsku geotermalnu elektranu. Yener je zadužen za financije, a uz njega tu su i električar i geolog. Potkraj prošle godine Aliju su se u Bjelovaru pridružila supruga i njihova uskoro dvogodišnja kćer. Mala obitelj Yener uskoro će se proširiti za još jednog člana. Alijeva supruga je trudna, a on se nada da će roditi upravo u bjelovarskoj bolnici. Njihov bjelovarski domaćin poznati je i iskusni ugostitelj i poduzetnik Nuhi Ismaili, bivši gradski vijećnik. S Turcima se sporazumijeva na engleskom, turskom i njemačkom jeziku, a već godinama s punim pravom može ga se prozvati bjelovarskim ambasadorom za Tursku.
Oduševila ih Večer nacionalnih manjina
– Ali je vrlo komunikativan i društven, pa je u Bjelovaru vrlo brzo stekao širok krug prijatelja. Ovdje im se najviše sviđa priroda. Oni kažu ovako: Kad umreš, odlaziš u raj, ali kad si živ, raj je u Bjelovaru – govori Nuhi dodajući kako turska delegacija često odlazi u bjelovarsko kino, a ne propuštaju ni ostale bjelovarske kulturno-umjetničke manifestacije. Nuhi u šali kaže da ih posjećuju više od sâmih Bjelovarčana. Posebno ih je oduševila Večer nacionalnih manjina, toliko da u suradnji s Nuhijem već pripremaju nastup turske manjine za ovogodišnji spektakl.
Inače, Bjelovar je prvi grad izvan Turske u koji je Ali morao preseliti radi posla. Supruga mu se također bavi financijama, a iako joj nedostaje rodni kraj, Bjelovar joj se sviđa jer joj je ovdje tempo života neusporedivo sporiji, a i može se u većoj mjeri posvetiti kćeri.
– Naš grad Aydin ima 300 tisuća stanovnika, a 90 kilometara je udaljen od Izmira, jednog od najvećih turskih gradova koji s okolicom broji 4,5 milijuna stanovnika. Tamo smo navikli na gužvu, a ovdje nam se sviđa što je nema. Imate prekrasnu prirodu, a Nuhi nas često vodi na izlete oko grada na Bilogoru. Dobro je i to što je grad mali pa sve možeš obaviti pješke ili na biciklu, što je kod nas gotovo nemoguće – govori Ali.
Kumice na placu daju mu najbolju robu
Kao veliki gurman, često posjećuje bjelovarsku tržnicu. Sporazumijeva se, kaže, i rukama i nogama, a neki nazivi poput naranče, limuna i mandarine jednaki su na turskom i hrvatskom. Primijetio je, kaže, da mu kumice s placa kao strancu daju najbolje komade voća i povrća koje prodaju i na tome im je zahvalan.
Iako su turska i hrvatska hrana dosta različite, prvenstveno zbog drukčijeg izbora začina, ovdje mu se najviše sviđa gulaš. S obzirom da ne jede svinjetinu, najčešće uživa u goveđem gulašu, ali odmah dodaje riječ “srna”. Kaže i kako povremeno voli popiti gemišt, iako Turci najčešće piju žestoka pića poput rakia, turske inačice rakije. No, Turci rakiju ne piju u malim čašicama, već je pomiješaju s vodom i piju iz čaša od dva decilitra. Kaže i kako je ovdje mnogo širi izbor piva. U Turskoj, kaže, imaju samo Tuborg i Efes. Valja spomenuti i kako je alkohol u Turskoj skup zbog visokih poreza.
Torba, krevet, igla i papuče
– Imamo dosta zajedničkih riječi. Mušterija, kaiš, torba, krevet, papuče, igla, ćuprija, badem, burek, oklagija – nastavlja Ali. Smije se na definiciju oklagije kao alata koji najčešće služi kao za izljev bijesne supruge nakon muževog dolaska iz provoda u stinim satima, a i za razvlačenje tijesta. Kao ljubitelj prirode i gastronomije, Ali je, sasvim logično, i pčelar. U Bjelovaru, odnosno Hrvatskoj, oduševljava ga širok izbor raznolikosti vrsta meda – livadni, cvjetni, lipin, kestenov… I svaka vrsta ima svoj okus koji se lako razlikuje od druge.
– Možete biti ponosni na svoj med jer je doista vrhunske kvalitete – govori. Kao iskusni financijaš, razgovor tada prirodno skreće u financijske vode. Naravno, ne zaplićemo se u vode međunarodnih knjigovodstvenih standarda, već na mnogo banalnije, ali i zanimljivije teme. Kaže nam kako kilogram kestenova meda u Turskoj košta 400 kuna, desetak puta više nego ovdje. Razlika je još veća kada je u pitanju lipa. Kilogram lipe koji se u Hrvatskoj prodaje za 90 kuna, u Turskoj drži cijenu od nevjerojatnih 3.200 kuna. Tamo su skuplji i orasi koji koštaju 400 kuna po kilogramu, no voće i povrće u globalu je jeftinije nego ovdje. Financijaš Ali kaže da su ga Bjelovarčani srdačno dočekali, baš kao što su predstavnici Grada već u nekoliko prigoda dočekali vlasnika MB holdinga, Muharrema Balata. A on pak, baš poput svojih zaposlenika, ne krije svoje oduševljenje i ljubav prema Bjelovaru.
