Možete li samo zamisliti kakav je osjećaj spašavati život vlastita djeteta, a hitne nema. Upravo se to nedavno dogodilo Kristini Škrobot, majci osmomjesečnog djeteta koje je 10. lipnja u popodnevnim satima, iz potpuno nepoznatih razloga, prestalo disati.
– Držala sam Tina i gledala kako ostaje bez zraka. Bio je ukočen, otvorenih očiju. Što god sam pokušala, nije dolazio k sebi. Muž ga je uzeo i iznio iz kuće, a ja sam uzela mobitel da zovem hitnu. To je trajalo oko minute. Dijete je došlo k sebi, mljackao je i pomislili smo da ima nešto u usnoj šupljini, no ipak smo krenuli prema najbližoj hitnoj, u Garešnicu – priča nam majka još pod dojmom strašne traume koju je proživjela toga lipanjskog dana.
Na putu iz Malog Pašijana, gdje žive, do hitne, dijete je ponovo prestalo disati. Kristina je u panici nazvala hitnu službu na 194, no uslijedio je novi šok. Vozilo hitne medicinske pomoći bilo je na intervenciji. Zamjenski tim u Garešnici ne postoji pa su upućeni da voze dalje do najbliže hitne.
Hitna ne intervenciji, zamjene nema
-Rečeno nam je da upalimo sva četiri pokazivača smjera da trubimo i vozimo brzo prema hitnoj u Bjelovaru ili Pakracu. Oni će javiti da je riječ o hitnom slučaju te da će vozilo hitne poslati nama ususret. U vožnji je dijete imalo par epizoda, ali zadnja je bila zastrašujuća. To se dogodilo na ulazu u Pakrac. Tin je prestao disati, počeo je plaviti i klonuo je. Gospođa s kojom sam pričala na 194 mi je rekla da stanemo i da počnem dijete oživljavati. Drama, možete misliti što mi je sve prolazilo kroz glavu. Iako sam educirana jer studiram sestrinstvo, nije mi bilo lako oživljavati vlastito dijete.
Na sreću, Tin je počeo dolaziti k sebi. Stigli smo pred pakračku hitnu, tamo su nas čekali doktor i sestre, a glavni doktor stigao je od kuće. Veliko im hvala – kroz suze govori mlada traumatizirana majka.
Dijete je primljeno u bolnicu, a nedugo nakon toga vozilom hitne s pedijatrom, medicinskom sestrom i vozačem odvezen je u bolnicu u Požegu na pretrage. Sumnje na epileptične napade su otklonjene, a Tin je, kako doktori tvrde, zdravo dijete. Najvjerojatnije mu je zbog previše sline u ustima došlo do zagrcavanja, šoka i prestanka disanja.
Uprava Zavoda za hitnu medicinu BBŽ na upit, ne odgovara
Pa iako je to bio dan kao iz noćne more za obitelj Škrobot, najvažnije je bilo da je dijete spašeno, da je živo i zdravo. Traume koje su prošli pokušavajući doći do hitne medicinske pomoći ne bi bilo da Garešnička ispostava hitne medicinske pomoći ima još jedan tim ili barem dežurnog liječnika kojem se ugroženi pacijent može obratiti kada je hitna na intervenciji. Stoga smo upit o takvoj mogućnosti mailom poslali županijskom Zavodu za hitnu medicinsku pomoć u Bjelovaru. Odgovor nismo dobili.
Upornim telefonskim pozivima, konačno se netko javio, rečeno nam je da se cijela Uprava trenutno nalazi na godišnjem odmoru te da ćemo odgovor vjerojatno dobiti kada se vrate s odmora. Kako je moguće da baš cijela uprava, nedavno zaposlen ravnatelj, njegov zamjenik te pravnica u isto vrijeme odu na godišnji, nije nam jasno, ali eto i to se događa u dobro posloženom sustavu koji očito dobro funkcionira u prevelikom broju slučajeva samo sam za sebe. Što će nam odgovoriti sa Zavoda tako ćemo očito morati donijeti u nastavku ove priče, koja nažalost ovdje nije prestala i za obitelj Škrobot.
„Čestika“ od policije
Nekoliko dana nakon agonije koju su prošli spašavajući život vlastitom djetetu, na kućnu adresu stigla im je „čestitka“ policije, zbog prebrze vožnje. Kristininom suprugu prijeti novčana kazna u iznosu od 10 do 20 tisuća kuna te oduzimanje vozačke dozvole.
-Naravno bili smo šokirani jer nam je rečeno da vozimo brzo, a da će služba 194 obavijestiti policiju o čemu se radi. Sve u nevjerici što nam se događa, ručno smo napisali žalbu i objasnili cijeli tijek događaja. Na žalbu je ubrzo stiglo rješenje u kojem piše da je moj suprug kriv te da se kažnjava novčanom kaznom u iznosu od 10 tisuća kuna i tri mjeseca oduzimanja vozačke dozvole. Ako smo iznos voljni platiti u roku od osam dana tada će kazna iznositi 6.666 kuna. Taj novac trenutačno nemamo jer imamo troje djece, a ukupna primanja, suprugova plaća i moja porodiljna naknada, jedva dosežu 8.200 kuna – ogorčeno nam priča Kristina, još uvijek ne vjerujući što im se događa.
Posljednja nada
-Imamo još jednu mogućnost pisanja žalbe Prekršajnom sudu u Pakracu pa ćemo vidjeti. Hoće li sudac uvažiti sve okolnosti pod kojima smo tako brzo vozili i je li dispečer na 194, kao što je obećao, obavijestio policiju da je riječ o hitnom slučaju, ne znam – zaključuje Kristina i podastire nam svu dokumentaciju liječnika te sudsko rješenje.
Sada, očito, jedino što im preostaje je svu prikupljenu dokumentaciju poslati zajedno sa žalbom i nadati se da će ljudskost ipak proraditi u krutom nesavršenom sustavu, koji kao da ne mari za probleme „malih“ običnih ljudi, od kojih, na kraju krajeva, sustav i živi. (a.k.)
–
