Sokolski dom, ili jednostavnije Sokolana, s punim se pravom može nazvati kolijevkom bjelovarskog sporta, ali povijest ovog zdanja nije samo omeđena sportskih duhom, već i bogatim kulturnim i društvenim životom, kojeg se prisjećaju tek naši vremešniji sugrađani.

A tijekom vremena u ovu se zgradu dolazilo pogledati najnovije filmove, pokoju kazališnu predstavu, slušati poznate šlagerske pjevače 50-ih i 60-ih godina, ili jednostavno plesati na popularnim zabavama. Upravo zbog toga Sokolana je, uz „jačanje tijela i duha“, uvijek imala i svoju „drugu stranu“, kojom je svojedobno priskrbila status gotovo kultnog gradskog mjesta za ponešto masovnija druženja, jer drugih naprosto nije bilo.

Građanska potpora

Dom je izgrađen za samo 146 dana, dijelom samodoprinosom građana, te se prema mnogim stručnim ocjenama ubraja u red najljepših građevina u Hrvatskoj koju je projektirao arhitekt Dioniz Sunko. Na ulazu u dvoranu bila je uzidana mramorna ploča s natpisom: „Za vladavine cara i kralja Franje Josipa I. podigao je Hrvatski sokol ovaj dom 1911.“ , a među zanimljivostima je svakako i ona kako je poljski sokolaš Sigmund Hand skladao kraljevsku koračnicu pod nazivom „Zdravo“, i posvetio je upravo Hrvatskom sokolu u Bjelovaru.

Kopanje temelja za gradnju doma

Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do gašenje imena i postaje Društvom za tjelesni odgoj Partizan, koje je u nekoliko sekcija okupljalo različite sportove, ali unatoč novom nazivu, u svakodnevnom riječniku Bjelovarčana nije promijenjen naziv dvorane koja je i danas ostala – Sokolana. Kako bi ipak temeljitije proniknuli u višeslojnost njene namjene, neke zaboravljene detalje otkrivamo u razgovoru s atletskim trenerom i pedagogom Zvonkom Ivekovićem, koji je Sokolanu osjetio kao sportaš, te jedan od dugogodišnjih „potrošača“ njenih drugih sadržaja.

Plesnjaci i zabave

Moj prvi susret s ovom zgradom bio je u „špilšulu“ odnosno dječjem vrtiću 1940. kamo smo odlazili na kino predstave. Sjećam se kako je za jedne od njih izbio požar jer se zapalila filmska vrpca, a mi na našu žalost nismo uspjeli vidjeti kraj filma. Kasnijih godina ovdje su se održavali plesnjaci, raskošni i nezaboravni dočeci novih godina s bogatim tombolama, ili koncerti od kojih pamtim gostovanja popularnog kvarteta 4M, Gabi Novak, i drugih estradnih zvijezda. Bile su to u pravom smislu gala gradske večeri kojima s prepoznatljivim vokalnim „štihom“ ponajprije Ive Robića, i uz sjajnu pratnju nekog od zagrebačkih bandova. Sve su to redom bili sjajni glazbenici koji su dolazili s novim repertoarom „skinutim“ iz tadašnjih glazbenih filmova, ali i dobro znanim domaćim hitovima- priča Zvonko.

Od politike do komemoracije

Ipak, daleko od rasplesanih večeri, mala dvorana je svjedočila i nekim ozbiljnijim prigodama na kojima se „vodila“ politika, ili pak biralo s već unaprijed poznatim ishodom. Tako su na pozornicama umjesto pjevača stajali tadašnji političari, s „orkestrom“ najbližih suradnika i prenosili zadaće koje valja ostvariti za nekog od petogodišnjih planova, u povećanju produktivnosti i neizostavnom „pojačavanju budnosti prema vanjskom i unutrašnjem neprijatelju“. No, ta ista dvorana u kojoj se natjecalo, navijalo i zabavljalo, svojedobno je postala i mrtvačnicom, čega se prisjeća i naš sugovornik.

Bilo je to 1965. godine kada je u prometnoj nezgodi na autocesti Zagreb-Beograd poginuo tada istaknuti bjelovarski političar Branko Karanović. U dvorani je bio izložen odar pored kojeg su prolazili mnogi naši sugrađani upisujući se u knjigu žalosti, ali i značajan dio tadašnjeg političkog vrha. To je zasigurno jedna od najčudnijih epizoda u povijesti Sokolane, koja je unatoč nekim kasnijim pokušajima, ostala i jedina. Pri tome, ne treba zaboraviti ni njenu važnost za Domovinskog rata kada su ovdje bili smješteni pripadnici Hrvatske vojske, a na krovovima postavljena protuzračna obrana. Stoga je i po tome točna tvrdnja kako je Sokolana za cijelo vrijeme postojanja uz prvotnu namjenu razvijanja sportskog pokreta imala i drukčiju funkciju, dodaje.

Ali, koliko god u razgovoru sa Zvonkom pokušavali vući „vodu na mlin“ neke nepoznate Sokolane, uvijek se vraćamo sportu i to ne bez razloga. Naime, upravo ovdje se 1962. godine „rodila“ rekreacija koju je vodila pokojna Antonija Žluticky, a nepuno desetljeće kasnije, fenomen prvotno poznat pod imenom trim kabinet.

Bjelovarsko čudo

Bjelovar je 1970. imao prvi takav prostor za vježbanje u Hrvatskoj, što je izazvalo pozornost zagrebačke televizije, ali i Komande ratne mornarice iz Splita, koji su po našem modelu željeli ustrojiti sličnu vježbaonicu. Ta preteča današnjeg fitnessa je brzo saživjela, i za kratko vrijeme se pretvorila u pravi modni trend, a valja i podsjetiti kako su u Sokolani trenirali i rukometaši Partizana, pa je i ova mala dvorana dala svoj obol njihovim velikim uspjesima. Od sveg sportskog obilja, u Sokolani se danas održava nastava tjelesnog i ponešto rekreacije, što je znak kako nije potpuno zaboravljena, ali i dalje stoji kao spomenik našeg sporta i kulture, na kraju će Zvonko. (Č. Rosić)

Sokolana u brojkama
1844 – godina je osnutka bjelovarskog Hrvatskog sokola
1911- dovršena gradnja Sokolskog doma
146 -toliko je dana trajala izgradnja

1940 -u dvorani su se održavale kino predstave
1965. -bila je mjestom komemoracije političaru B. Karanoviću
1987. -te je godine za potrebe Univerzijade obnovljena zgrada
1991. -postaje dijelom protuzračne obrane grada