BJELOVAR – Proizvođači krumpira u Hrvatskoj, pa tako i oni u bjelovarskom kraju nisu zadovoljni ni s urodom, ni s kvalitetom krumpira. Glavni razlog loše godine je suša.
– Krumpir je podbacio totalno, za razliku od lubenice. Glavni razlog je suša. Glavni problem što se tiče krumpira bilo je, ništa drugo nego samo vrijeme kakvo je bilo. Znači sve što lubenica voli je ove godine dobila, a krumpir je ove godine „dobio“ sve ono što ne voli. Za naše podneblje prosjek je, što se uroda krumpira tiče, nekakvih 35 tona po hektaru. S 25 tona bio bih jako zadovoljan, a ako bude 15 tona ja i moja obitelj bit ćemo sretni, kaže Hrvoje Selak, poznati proizvođač povrća i krumpira iz Ždralova.
Dugogodišnja proizvodnja
Selaki se u Ždralovima bave poljoprivrednom proizvodnjom već tridesetak godina.
– Roditelji, mama Mirjana i tata Milorad su krenuli s tim .Meni se je to jako svidjelo i nastavio sam posao, odmah čim sam završio srednju školu za tehničara računalstva, prisjeća se Hrvoje Selak.
Kada se oženio, supruga Sanja je preuzela Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, koje glasi na nju, a Hrvoje ima obrt. Danas ova složna obitelj (tu je i dvoje djece), ukupno obrađuje petnaestak hektara zemlje. Na 90 posto površine je razno povrće.
– Žitarice sadimo samo radi plodoreda, da nije svake godine na istom mjestu ista kultura. Ove godine pod žitaricama, kukuruzom, imamo pet hektara. Inače sijemo i nešto žita, ali prošla godine je bila kišna i nismo uspjeli posijati pšenicu. Baziramo se na povrću. Krumpir i lubenice su nam dvije glavne kulture, te zelje za kiseljenje, kaže Selak.
U četiri plastenika (izgradnja petog je u pripremi) imaju rajčice i papriku.
Ove godine pod lubenicom su imali hektar površine, a pod krumpirom tri hektara. Lubenice su odlično rodile.
– Ova godina je lubenici stvarno odgovarala. Ubrali smo nekakvih 60-ak tona lubenice i sve plasirali na bjelovarskoj tržnici i na veletržnici u Zagrebu, kaže Selak.
No, s krumpirom je druga priča. S plasmanom neće biti problema, jer će ga biti malo.
– U principu krumpira ću imati dovoljno za moje potrebe. Samo što neću imati dovoljno onog prve klase, krupnog krumpira. Bit će puno sitniji. Prodavat ću ga samo na tržnici. Neću ga prodavati na veliko. Sve u svemu krumpir će nagodinu biti skup. Cijena će narasti. Uopće se ne usudim ni pomisliti koliko bi cijena mogla narasti. Sada je cijena 5 kn i mislim da ga nitko neće dati ni jedne kune jeftinije. Poslije nove godine mogao bi biti jako skup, pribojava se Selak.
Kako čujemo s krumpirom je uvijek tako. Krumpir je uvijek najjeftiniji kada se vadi.
– Imate proizvođače koji nemaju skladišta da ga mogu uskladištiti i oni ga moraju prodati odmah. Prodat će ga nekome tko će ga uskladištiti i kasnije prodavati. Mi imamo skladište i nama je cilj da imamo krumpir cijele godine, kako zbog naših mušterija na placu, ali i zbog restorana i sl. kupaca, priča Hrvoje.
Smanjili broj kultura
Za obradu svojih površina i proizvodnju krumpira Selaki su nabavili sve potrebne strojeve, od kombajna za krumpir, sadilica, sortirki. Sve su nabavili vlastitim sredstvima. U planu je i nabava automatske sadilice.
– Krumpir kao krumpir je kultura koja se da odraditi 90 posto strojno. Kupili smo kombajn za krumpir, sada planiramo kupiti automatsku sadilicu. To nam olakšava posao. Devedeset posto stroj bira krumpir, selektira ga, vadi u prikolicu. Prikolica ga kipa. Najmanje je posla s rukama, ajmo tako reći, kaže Selak.
U planu nemaju proširenje proizvodnje. Do sada se nisu širili, nego su reorganizirali proizvodnju. Smanjili su broj kultura, a povećali površine pod pojedinim kulturama. Kako kaže Hrvoje Selak glavni razlog za to je bila radna snaga. Ne žele biti ovisni o radnoj snazi, s obzirom da je radnika teško naći, pa gledaju saditi kulture koje mogu sami, kao obitelj, tijekom godine obraditi i proizvesti.
– Tko god se bavi ovim poslom, mislim da ga radi iz neke ljubavi prema tom svemu. Da se bogatimo – ne bogatimo se, ali da živimo – živimo. Ne bi to radili već 30 godina da to nije tako, kaže Selak. (S. Slavinić)
