I dok se Hrvatska priprema za uvođenje potpune karantene, život u Italiji već je desetak dana doslovno paraliziran. Ulice talijanskih gradova izgledaju kao kulise nekih postapokaliptičnih filmova, s inače prepunih trgova i terasa kafića kao da su nestali ne samo ljudi, već i golubovi, a kako izgleda život u potpunoj izolaciji iz prve ruke je za čitatelje Bjelovarca odlučila podijeliti Bjelovarčanka koja je zaglavila u Italiji. Jelena Panjković je akademska kiparica, dizajnerica metala i zlatarka iz Bjelovara, koja je punih 20 godina života provela u Italiji, bolje rečeno Perugiji. Gradu smještenom u središnjoj Italiji, nekih 160 kilometara sjeverno od Rima i 150 kilometara jugoistočno od Firenze, koji sa širom okolicom broji više od 400 tisuća stanovnika. Iako se prije dvije godine odlučila iz Italije vratiti u Hrvatsku te je na Plitvicama otvorila umjetničku galeriju, u siječnju je svratila do Perugije kako bi obišla prijatelje, a u Hrvatsku se trebala vratiti baš ovih dana, no ostala je ondje zarobljena u kući.

-Planirala sam se u Hrvatsku vratiti baš ovih dana, oko 15. ožujka, no sada je pitanje što će se dogoditi i kada ću se uopće vratiti. Situacija je takva da bih bez problema kao hrvatski državljanin mogla sjesti u auto i vratiti se u Hrvatsku, no odlučila sam ostati. Prvenstveno zbog mame jer još uvijek ne znam jesam li zaražena ili ne pa bih ionako morala kod kuće biti u samoizolaciji. Strani državljani mogu napustiti Italiju, no u ovakvoj situaciji na prvom mjestu trebaju biti oprez i odgovornost. Koliko čujem i u Hrvatskoj se sprema slična karantena kao u Italiji, tako da stvarno ne znam što će biti dalje. U Perugiji doduše situacija još nije eskalirala sa zaraženima kao na sjeveru Italije i situacija je još uvijek pod kontrolom, a što će biti dalje, nitko se ne usudi prognozirati – istaknula je Jelena kojoj je još uvijek nestvarno da je inače živahni studentski grad poput Perugije potpuno prazan i da na ulicama stvarno nema žive duše.

Moguća šetnja s psom

-Smještena sam u periferiji Perugije i udaljena sam petnaestak minuta vožnje do središta grada tako da u centru nisam bila već danima, no prijateljice koje ondje žive stalno mi šalju fotografije i to izgleda stvarno jezivo. Nigdje nikoga, sve je prazno i pusto, svi su se zatvorili u kuće, a velik broj studenata i svih ostalih napustio je grad. U Perugiji inače žive ljudi iz cijele Italije, ali i iz cijelog svijeta jer je to jedan od najpoznatijih sveučilišnih gradova, a tko god je mogao, odnosno oni bogatiji, sklonili su se u izolaciju negdje na selo tako da je u centru ostalo jako malo ljudi – otkrila je Panjković, kojoj cijela ova situacija i dalje djeluje potpuno nadrealno, a teško joj je zamisliti da će karantena potrajati još najmanje dvadesetak dana.

-Prvih dana sve je uhvatila panika, no s vremenom se čovjek počne navikavati na novu situaciju. Trebalo je prvo proći još dan, dva kako bi ljudi shvatili što se uopće događa i da situacija stvarno nije nimalo bezazlena, a na odgovorno ponašanje ljudi počele su utjecati i kazne. Policija je svuda po ulicama i kontrolira sve koji se kreću, a iako na prvu kazna od 206 eura možda i ne izgleda toliko strašno, vodi se kao kazneno djelo i ulazi u kaznenu evidenciju te zbog toga svi oni koji se ne pridržavaju pravila ponašanja kasnije mogu imati ozbiljnih problema. Već nakon nekoliko dana karantente, počela sam gubiti pojam o vremenu jer gotovo cijelo vrijeme sam u kući i u dvorištu, a na ulice možemo samo ako idemo po hranu ili lijekove. Ili prošetati psa – kazala je Jelena, koja ima sreću ne samo što ima psa, nego i što ima i dvorište pa za razliku od mnogih koji žive u stanovima nije osuđena cijelo vrijeme provoditi unutar četiri zida, već može biti i na otvorenom.

-Van se može izlaziti samo pojedinačno, a srećom pa mogu prošetati sa psom. Prijateljica mi je jučer pričala da se provozala gradom i scene su zaista sablasne i uznemirujuće, nešto što se činilo nemogućim prije tjedan dana jer nije putem zatekla niti jedno ljudsko biće. Zatvoreno je sve osim trgovina s hranom, ljekarni, kioska i tabaccheria, a kada ulazimo unutra obavezno moramo imati masku i rukavice te se odjednom unutra pušta tek nekoliko ljudi. Do prije neki dan mogla se recimo naručiti pizza, no sada je i to zabranjeno, a zatvoreni su i javni parkovi. Tvornice i proizvodni pogoni su otvoreni, no unutra i van smiju samo oni koji rade i za to moraju uvijek kod sebe imati formular koji to potvrđuje – rekla je Panjković i dodala da nije primijetila da je u Italiji bila tolika navala za toaletnim papirom kao u nas, već da su ljudi prvenstveno gomilali zalihe hrane.

Ne daju se pokolebati

-Iako i dalje po jedan član kućanstva smije izlaziti po hranu, ljudi su se opskrbili, a u trgovinama nema nestašice najvažnijih proizvoda. Vidi se da ima manje robe, ali ima svega što je potrebno, a otvorene su i tabaccherije tako da ne fali ni cigareta. Prvih dana kad bih ujutro otvorila oči i sjetila se u kakvoj smo situaciji, najviše mi je nedostajalo zraka. Razmišljala bih koliko još dana ili tjedana tako, no onda se čovjek nekako navikne. Dobro je što ljudi nisu izgubili smisao za humor i što ih ovakva situacija nije pokolebala. Talijani k’o Talijani su stalno po balkonima i pjevaju, ljudi se pokušavaju šaliti sa situacijom u kojoj su se zatekli i kao da na taj način pokušavaju pokazati da im ništa ne može slomiti duh – otkrila je Panjković i dodala da većinu vremena provodi čitajući, slikajući i gledajući filmove i serije, a u šali kaže da je kod karantene najlošije da će se svi udebljati.

-Na kraju, od svega ovoga možda i bude nešto pozitivnog i možda ćemo svi skupa malo usporiti ritam. Roditelji će biti više s djecom za koju praktički zbog posla nikada nemaju vremena, a malo ćemo se svi okrenuti sebi. Vjerujem da će ipak sve dobro završiti i ne treba paničariti ako se nešto slično dogodi i u Hrvatskoj. Nije to kraj svijeta i proći će – zaključila je Jelena Panjković. (Stjepko Gambiroža)