BJELOVAR – Među 200-tinjak filmova iz cijelog svijeta koji su predstavljeni na ovogodišnjem međunarodnom studentskom filmskom festivalu 46. Concordia Film Festival u Kanadi i Bjelovar je imao svog predstavnika. U jakoj konkurenciji prikazan je i trominutni animirani film „JFK vs The Air Force“ mladog bjelovarskog umjetnika Sandra Totha. Riječ je zapravo o njegovom diplomskom radu s Akademije likovnih umjetnosti na kojoj je magistrirao animaciju prošle godine. Film je, kako kaže, ujedinio njegove dvije velike ljubavi, onu prema animaciji i prema povijesti.

Autentične snimke

John F. Kennedy mi je jedan od omiljenih povijesnih likova kojeg proučavam i istražujem godinama, a za diplomski rad sam ga odlučio iskoristiti jer sam želio napraviti film koji će biti povijesno točan i nepristran. Zbog toga sam u njemu koristio autentične snimke telefonskih razgovora Kennedyja sa svojim generalima, koje su vrlo zanimljiv povijesni materijal iz kojega je vidljivo kako je i svojedobno najmoćniji čovjek na svijetu zapravo bio samo čovjek – priča nam Sandro. Riječ je o snimkama telefonskih razgovora američkog predsjednika s predstavnicima vojske, koje su nastale u srpnju 1963. godine nakon što su američki mediji objavili priču o uređenju apartmana u jednoj američkoj vojnoj bazi za potrebe prve dame SAD-a. Njih je Sandro upotpunio svojim animacijama, a cjelokupna izrada filma potrajala je duže od godinu dana.

Imao sam jako puno vremena za taj projekt i zbog toga sam ga želio napraviti kako treba. Napravio sam za film oko deset tisuća crteža. Drago mi je što sam se prijavio na Concordia Film Festival jer je nakon toga broj pregleda filma na YouTubeu značajno porastao – kaže mladi umjetnik kojemu to nije prvi animirani uradak. Prije nekoliko godina je izradio animirani spot za pjesmu „St. Martin“ koju potpisuju poznati hrvatski blues majstori Nebojša Buhin i Tomislav Goluban koji je također doživio pozitivne kritike, a napravio je i spot za pjesmu svog oca Lea Totha „Tuga je znam“.

Ljubav iz djetinjstva

S tim ću se spotom predstaviti ove godine na Animafestu u Zagrebu. S tatom sam zapravo najviše i uživao raditi jer mi je dao slobodne ruke i uvijek je cijenio moju kreativnost i ideje – kaže Sandro.

Dodaje kako upravo roditeljima ima zahvaliti što je dobio priliku slijediti svoje snove iz najmlađih dana. Još u djetinjstvu zaljubio se u animirani film.
-Kad nam je još u osnovnoj školi nastavnica Milada Bradić govorila o animiranom filmu, znam sam da je to ono što bih volio raditi u životu. Srećom, imam poprilično liberalne roditelje koji su poštivali moju želju i koji su mi bili podrška kad sam nakon srednje škole odlučio pokušati upisati Akademiju likovnih umjetnosti. Ozbiljno sam se pripremao za to čitavu godinu, tako da sam „upao“ od prve – priča nam naš sugovornik. Studiranju se posvetio predano, nastojeći izvući iz njega maksimum. Znao je, kaže, dnevno crtati po 12, ponekad i 18 sati.

Na Akademiji se puno očekivalo do nas, no puno sam radio i svojom voljom jer vjerujem da se samo na taj način, predanim radom i trudom, može postići nešto ozbiljno – kaže.

U iščekivanju nekog novog projekta vezanog uz animirani film, Sandro se bavi izradom ilustracija koje uglavnom objavljuje na društvenim mrežama, a trenutno radi kao tehničar asistent na Hrvatskom radiju. Riječ je, kaže, o poslu koji ga također svakim danom nečim oduševi.

Slobodno vrijeme

Radim s autorima različitih emisija, tako da imam priliku raditi na intervjuima s različitim i vrlo zanimljivim sugovornicima. Otkako radim ovaj posao, slobodno mogu reći kako sam upoznao neke od najkreativnijih i najinteligentnijih ljudi u životu. Doduše, ponekad mi na poslu, u montaži, fali malo slike koja mi je bliska, no svejedno jako uživam u onome što radim – kaže mladi kreativac.
Iako slobodnog vremena nema puno, uspijeva se opustiti, kaže, i to najčešće uz crtanje i bicikliranje.

Najdraže mi je provesti se Zagrebom navečer, kad završim s poslom u drugoj smjeni. To me veseli i opušta. Netko od velikih hrvatskih pjesnika napisao je kako je Zagreb najljepši noću i s tim se zaista mogu složiti – zaključuje naš sugovornik.

Bjelovar na filmu

Posljednjih šest godina, otkako je upisao Akademiju likovnih umjetnosti, Sandro rijetko dolazi u Bjelovar.

Bjelovar mi ponekad baš nedostaje. Imao sam ovdje jako lijepo djetinjstvo. Osim toga, imam osjećaj da je u Bjelovaru tempo života puno lakši nego u Zagrebu, a to mi se sviđa – kaže Sandro, dodajući kako Bjelovar ima vrlo zanimljivu povijest iz koje bi se, kaže, neki od detalja, zasigurno mogao sasvim uspješno pretočiti u zanimljivu animiranu priču.