Razgovarao : Vedran Cindrić

Vanda Novoselec profesorica je violine koja je zbog ljubavi i posla rodni Split zamijenila Bjelovarom u kojem je u posljednjih 20 godina ostavila duboki trag. Naime, Vanda već dva desetljeća predaje violinu u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog, a ujedno je organizirala i brojne koncerte među kojima i nastup glazbenog genijalca Stefana Milenkovića u ožujku ove godine.

-Rođena sam u Splitu, kako se kaže, najluđem gradu na svitu, i tamo samo živjela do svoje 18. godine. Da mi je netko s 18 godina rekao da ću kasnije živjeti u Bjelovaru, tko zna što bi pomislila, ali evo već sam 20 godina ovdje, priča nam Vanda i prisjeća se kako je uopće završila u našem gradu.

-S 18 godina otišla sam studirati violinu u Zagreb. Iako mi nitko u obitelji nije bio profesionalni glazbenik, mene je kao mladu djevojčicu glazba i violina iznimno privlačila. Mislim da sam već u petom razredu osnovne znala da ću uz violinu biti cijeli život. Na fakultetu u Zagrebu sam upoznala svoga supruga koji je iz Bjelovara i koji je studirao klarinet. Nakon završene Muzičke akademije u Zagrebu, dobila sam ponudu za posao u Bjelovaru odakle mi je suprug i završila sam ovdje, prepričava nam svoj životni put Vanda koja dodaje da se kao Dalmatinka vrlo brzo prilagodila na Bjelovar.

Dalmatinka u Bjelovaru

-Ma ja sam prilagodljiva osoba. Pošaljite me i u Zanzibar i super ću se snaći. Bitno mi je samo da su uz mene moj suprug i naša djeca, kroz smješak nam priča Vanda i nastavlja:

-Na početku je bilo malo onih tipičnih izjava tipa ‘nisi ti naša, ti si Dalmatinka, ne znaš ti kako ovdje stvari funkcioniraju’ i slično, ali nije me to ništa smetalo, iako takvih izjava sada više nema. No, ja jesam Dalmatinka, ali se osjećam kao Bjelovarčanka. Tu imam svoju obitelj i podižem svoju djecu. Rođenjem i nekakvim papirom dobivamo nacionalni identitet, ali svojim radom i djelovanjem pokazujemo pripadnost, a ja sam svojim radom, vjerujem, odavno pokazala da pripadam Bjelovaru, kaže nam Vanda. Dodaje kako je u ovih 20 godina rada s učenicima srela mnogo talentirane djece i da je to jedan od razloga zašto uživa u svome poslu.

-Kada sam bila mlađa željela sam svirati u velikom orkestru, ali sada mi ni malo nije žao što se to nije dogodilo. Smatram da je pedagogija puno zanimljiviji i kreativniji posao. Neki će se možda sada čuditi jer kao 20 godina samo ponavljaš gradivo, ali u orkestru dobiješ suhoparne note i to je to, dok na ovaj način možeš mlada bića učiti glazbi i svakoj toj osobi priči na drukčiji način za koji smatraš da bi pojedinoj osobi najviše odgovarao da ostvari svoj puni potencijal, pojašnjava nam Vanda. Kaže da talentirane učenike ne nagovara da idu na Muzičku akademiju već da tu odluku potpuno prepušta njima samima.

Bjelovarski trio

-Oni će to sami prelomiti u sebi. Ili jesu za to ili nisu. Tako je najbolje i najispravnije. Sve se samo od sebe brzo iskristalizira. Ako je baš velika nedoumica, onda razgovaram s učenikom i roditeljima, ali naravno, uvijek je zadnja odluka učenika. Tako je bilo i u mojem slučaju, priča nam Vanda i naglašava da za Glazbenu školu treba imati smisla i talenta, ali da on doslovno ništa ne vrijedi, ako godinama marljivo ne vježbaš. Dodaje da su klavir i gitara vjerojatno najpopularniji i samim time najtraženiji instrumenti na upisima, ali da violina ne zaostaje mnogo za njima.

-Ima mnogo zainteresiranih za violinu, ali brzo ih dosta i odustane. Roditelji ponekad misle da smo mi tečaj glazbe ili ne znam što. Ali mi smo škola koja spada pod Ministarstvo i samim time postoje obveze koje se moraju poštivati. Mora se od najmlađih dana dolaziti na solfegio pa onda kasnije sve više i više sudjelovati u nastavnom programu, priča nam ova glazbenica i pedagogica koja osim predavanja aktivno i svira.

-‘Bjelovarski trio’ sastoji se od Vikotra Ključarića na saksafonu, Vedrana Milića na klaviru i moje malenkosti. Ma davno je ‘Bjelovarski trio’ zaživio. Sve je započelo s idejom da napravimo glazbene cikluse u Bjelovaru i da se kultura malo pokrene. Nekada smo više aktivni, nekada manje, posljednji put smo zajedno nastupili pretprošli tjedan u Gradskom muzeju na predstavljanju monografije ‘Ivan Meštrović i Česi’. Stvarno je gušt okupit se s tom ekipom i svirati, a čini mi se da je gušt i ljudima to slušati tako da uživamo u tim nastupima, kaže nam Vanda koja je bila i glavna organizatorica koncerta Stefana Milenkovića u Bjelovaru.

Zahtjevna organizacija koncerta

-Svi znamo tko je Stefan i o kakvoj veličini se radi, a priča s njim je počela još prije deset godina. Tada sam bila u Glazbenoj mladeži koja se bavila promocijom i organizacijom glazbenih i kulturnih događanja. Inače, Bjelovar je tada bio iznimno aktivan na tom području i jednostavno sam odlučila stupiti u kontakt s njegovom menadžericom i organizirali smo vrhunski koncert, prisjeća se Vanda. Kaže da je u međuvremenu sa svojim učenicima dva puta bila na njegovom koncertu u Zagrebu gdje je opet došla u kontakt s njegovom menadžericom pa i sa samim Stefanom koji su rekli da su spremni doći u Bjelovar.

-Nakon tog signala da su spremni doći, odmah sam otišla u Gradsku upravu, objasnila im o čemu se radi, kakva je Stefan zvijezda i umjetnik i kakva bi zapravo to bila čast za Bjelovar da ugosti čovjeka koji puni dvorane na svim kontinentima svijeta. Bilo je naravno odmah upita koliko to košta i što sve ide uz to, ali na kraju su prihvatili prijedlog, podržali nas i krenulo se u realizaciju koncerta. Veliku pomoć sam dobila od zamjenice gradonačelnika Valne Bastijančić, zatim Borisa Abramovića, moje ravnateljice Sonje Štefanac i mnogih drugih. Bio je to jedan pravi timski rad i Bjelovar je tih dana zaista bio u znaku tog nezaboravnog koncerta, prepričava nam Vanda koja je proteklih tjedana bila ponovna sva u organizaciji, ali ovoga puta Amadeus festa koji je po drugi put održan prošlog vikenda.

-Moji kolege Hrvoje Pintarić i Aleksandar Jakopanec ispred Bjelovarske udruge glazbenih umjetnika započeli su s tom fantastičnom idejom koja je, evo, uspješno održana drugi put. Ja sam im pomagala koliko sam mogla ispred Glazbene škole Vatroslava Lisinskog koja je bila partner Amadeus festa. Ma to je predivna priča. Ljudi su imali priliku slušati vrhunske koncerte u svome gradu. Osim toga, smislili smo klasične koncerte i za najmlađe, ali na način da zaista uživaju u toj glazbi i da nisu tamo jer moraju biti. Čitam u medijima samo o STEM-u, informatici i razumijem da politika to gura, ali ovakvih događanja od Milenkovića do Amadeus festa treba biti što više. Znam da kultura možda nije profitabilna onima koji odlučuju o tome, ali bez kulture i duhovnosti izgubit ćemo ne samo identitet već i puno više od toga.