Prema podacima Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja, krajem 2015. godine u Hrvatskoj su zabilježene 11.444 ozljede na radu, od čega u našoj županiji 243, što čini 2,1 posto od ukupnog broja. Uspoređujući ove podatke s onima iz prethodnih godina, može se ustvrditi kako broj ozljeda stagnira, premda je u usporedbi s nekih drugim zemljama EU još uvijek poprilično visok. To je, prema riječima Gordane Palajse, voditeljice pravnih i kadrovskih poslova te javnih politika iz zaštite na radu Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, i nadalje upozoravajuća činjenica koja otkriva da naši poslodavci štede na zaštiti radnika.
Višestruke štete
-Dio njih se u poticanju zaštite na radu odnosi kao prema nepotrebnom trošku, ne razmišljajući o tome kako svaka profesionalna bolest ili ozljeda projicira dalekosežne posljedice za radnike, njih same, ali i državu. Prvima to znači izgubljenu zaradu, za poslodavce pad produktivnosti, zapošljavanje novih radnika ili nadoknadu sudskih troškova, a za državu plaćanje liječenja i kroz raniji odlazak u mirovinu zbog profesionalnih nesposobnosti dodatno opterećenje mirovinskog sustava – kaže Palajsa. Najveći broj ozljeda na radu, 25.285, zabilježen je 2008. godine, da bi se kasnijih godina njihov broj smanjivao, ali još uvijek nije dosegnuo razinu koja bi nas uvrstila u red zemalja iz čijih se statistika može iščitati i ovaj dio brige za radnike. Pri tome naša sugovornica naglašava i kako edukacija o zaštiti na radu završava samo na početnoj razini novog zapošljavanja, iako bi trebala postati trajnim procesom, pogotovo za radnike zaposlene u „opasnim“ zanimanjima, što uključuje i pojačani unutarnji nadzor.
Osiguranje radnika
S druge pak strane, dio poslodavaca tvrdi da poduzimaju sve potrebno u zaštiti radnika, na što ih prisiljava i jednostavna računica kako svaka ozljeda na radu znači dodatne troškove. Tako direktor bjelovarske Sirovine Luka Iličić kaže da su svi radnici, ne samo obučeni za poslove koje obavljaju, već i svaki od njih raspolaže sa zaštitnom opremom koja umanjuje mogućnost ozljeda.
-Tome valja dodati i njihovo pojedinačno osiguranje od ozljeda što uključuje i osiguranje gradilišta, no unatoč svim mjerama do sada je bilo nekoliko ozljeda, ali je njihov broj iz godine u godinu manji. Riječ je najčešće o opeklinama zadobivenim za rezanja metala, koje su u ovom poslu, unatoč svim mjerama, uvijek moguće – kaže Iličić.
Slično je i u Bjelovarskoj Ljevaonici koja je u vlasništvu tvrtke RS Metali čiji pomoćnik direktora za zaštitu na radu Damir Tomašek tvrdi kako se cjelokupni sustav provodi unutar zakonskih okvira.
-Naš je cilj zaštita radnika do kraja radnog staža, jer svaka ozljeda na radu kojih je ranije bilo, donosi višestruki gubitak – kaže Tomašek.
Ako su ova dva i još neki bjelovarski primjeri možda tek „svjetlo u tami“ odnosa prema zaštiti na radu, bilježimo i još jedan podatak iz sindikalne bilježnice Gordane Palajse prema kojem je 2015. u Hrvatskoj zbog ozljeda na radu dnevno s posla izostajalo 2.747 radnika, iz čega se izvodi zaključak kako je zaštita na radu ipak u većini slučajeva na formalnoj razini.
Č. Rosić
